Prevela Daria Mrkus
Ugandijski parlament raspravljat će u studenom o tri prijedloga rodnog zakonodavstva: Zakonu o braku i razvodu, Zakonu o kućnom nasilju te Zakonu o genitalnom sakaćenju žena.
Potpora prijedlozima očekuje se i od barem jednog muškarca: Chris Baryomunsi, potpredsjednik parlamentarnog odbora za javne službe, poznat u Ugandi po obrani ženskih prava, smatra kako je za postizanje rodne ravnopravnosti i ženskog osnaživanja nužna promjena paradigme. Pod pojmom roda uglavnom se podrazumijevalo žene što je isključvalo muškarce iz pokreta za ženska prava. Stoga smatra kako poruke rodne ravnopravnosti moraju biti predstavljene na način koji će uvjeriti muškarce da se uključe i u njima sudjeluju.
Baryomunsi je krajem rujna sudjelovao u dvodnevnoj radionici koju je organizirala Ženska parlamentarna udruga Ugande (UWOPA) zajedno s ugandijskim Ministarstvom za rodna pitanja, Razvojnim fondom Ujedinjenih naroda ta Norveškom vladom. Radionica je bila namijenjena muškarcima kao potencijalnim zagovarateljima predloženih zakona.
Slijede ulomci intervjua kojeg je Baryomunsi dao za IPS.
IPS: Zašto se muškarci toliko opiru izradi zakonodavstva za rodna pitanja u ugandijskom parlamentu?
CHRIS BARYOMUNSI: Naše društvo, običaji i okolina nepravdeno su dodijelili većinu moći muškarcima. No, dok ovi zakoni pokušavaju nepravdu ispraviti, muškarci ih doživljavaju kao vlastito onemoćavanje Prirodna im je reakcija da se protive svemu što im oduzima moć.
Smatram da je važno upakirati cijelu stvar tako da se muškarci uvjere kako pokušavamo osnažiti žene ne s namjerom njihovog oslabljivanja, već s tendencijom da uklonimo postojeći jaz, a kako bismo svi mogli uživati naša ljudska prava kao individue. Naravno,to je pitanje tradicije, okoline i društva u kojem živimo gdje je postalo društveno prihvatljivo da je muškarac moćniji od žene.
IPS: Zašto je važno uključivanje muškaraca u ovom trenutku?
CB: Zato što u osnovi iscrtavamo muško – ženske odnose moći u društvu u kojem je prisutna neravnoteža nauštrb ženskog roda. Pokušavamo ustanoviti ravnopravniji odnos osnaživanjem žena kako bi i one mogle uživati svoja prava. Naravno, trenutno se radi o pregovorima između muškaraca i žena. Stoga je vrlo važno značajno uključivanje muškaraca uz puno razumijevanje važnosti ove legislative.
U svakom slučaju, muškarci su oni koji odlučuju. Čak i u parlamentu, koji će imati zadnju riječ oko zakona, većina je muškaraca. Ne možemo pobijediti ukoliko se oni u potpunosti ne uključe te shvate svrhu ovog zakonodavstva. Jednom kad se uključe muški zakonodavci,olakšat će se komunikacija s ostatkom muške populacije u zemlji. Ako predstavimo zakon kao onaj koji je dobar za nas vođe, muškarci u zajednici sigurno će ga prihvatiti i znati da je dobar i za njih. Otpor će uslijediti ako ga predstavimo kao opasnog za njihov status. Njihova se angažiranost treba postaviti kao prioritet.
IPS: Kako možemo stvoriti učinkovite i kulturalno osjetljive strategije za uključivanje muškaraca?
CB: Iako kultura evoluira, ta je evolucija ponekad vrlo spora. Zato neke od prijedloga neće biti lako izglasati. Moramo se kritički osvrnuti na njih, ne treba sve uvesti u zakon. Kada procijenimo koliko smo daleko došli po pitanju rodne problematike, vidjet ćemo što uključiti a što izostaviti. No, sam zakon nije krajnje rješenje. Uz njega je potrebno kontinuirano preispitivati kulturu, tradiciju i društveno ponašanje kako bismo osigurali da ljudi nastave biti mobilizirani. Važno je stoga osmisliti kulturalno osjetljive programe i intervencije koje će izazvati neke od tih štetnih predodžbi i ponašanja To zahtijeva uključivanje svih kulturalnih i religioznih autoriteta te stvaratelja mišljenja unutar zajednica. Postupno i s vremenom, kada se generalno usvoji potreba za osnaživanjem i muškarca, i žena, bez oslabljivanja ikoga, odbacit će se neki od tih stereotipa i predrasuda.
IPS: Kako muškarci internaliziraju ideje o tome što znači biti muškarcem te kako to utječe na njihovu sposobnost da prihvate i vrednuju rodno osjetljive zakone?
CB: Društvo dodjeljuje veliku količinu moći muškarcima pa oni vide svoju muškost kao ono što opunomoćuje njihovo dominiranje, posebno nad ženama. Muškarci su oni koji donose odluke u kući i oni koji materijalno i financijski opskrbljuju svoju obitelj što im daje osjećaj superiornosti. S druge strane, žene su smatrane slabijim spolom koji je određen za kućanske aktivnosti,- kuhanje, rađanje, spremanje.
Ovi zakoni preispituju takvu vrstu stavova i ponašanja. Za osnaživanje je presudno da muškarci shvate kako i žene mogu obavljati neke poslove koje muškarci tradicionalno pripisuju muškim ulogama. No, potrebno je vremena, ne smije se brzati. Povećanim izlaganjem i mobilizacijom, muškarci će shvatiti da njihova moć ne smije biti na štetu žena.
IPS: Kojim putem osigurati da se izglasa prijedlog Zakona o braku i razvodu?
CB: Žene u parlamentu uz potporu svojih partnera pobrinule su se oko uključivanja muških zakonodavaca prije no što rasprava o zakonu dođe na dnevni red. Progresivan put uključuje angažiranje muškaraca, ali i žena – pogrešno je pretpostaviti da se samo muškarci protive odredbama u prijedlozima. Znamo da su se neizglasanom prijedlogu Zakona o kućanskim odnosima suprotstavile i neke žene. Moramo pojednostaviti i razjasniti poruke koje sadrže prijedlozi .Ljudi koji stoje iza tih zakona mogli bi iskoristiti muškarce koji su već uključeni da objasne javnosti pretjeranost mogućih muških strahova o podrivanju njihove moći. Osigurat ćemo da se izglasa zakon dobar za ovu zemlju: zakon koji ne smije narušiti moći i odgovornosti muškaraca, ali ni moći i odgovornosti žena.
