Britanski znanstvenici pronašli su način za zaustavljanje rasta i širenja tumora, te su sasvim blizu ‘potencijalnog lijeka’ za većinu slučajeva raka dojke.
Koliko blizu? Istraživači tvrde da bi novu tehniku mogli iskoristiti za proizvodnju lijeka već za 2 godine. Ovakav optimizam posljedica je otkrića ključnih molekula mikroRNA s kojima stanice tumora manipuliraju – neutraliziraju ih i nakon toga koriste raspoloživi estrogen za širenje po tijelu.
Rak dojke samo u Britaniji ubije 12.000, što je više od četvrtine onih kojima se bolest dijagnosticira.
Jedan od znanstvenika uključenih u ovo istraživanje dr. onkologije Justin Stebbing s londonskog Imperial College izjavio je: “Ovo je potencijalni lijek za rak dojke. Još uvijek nemamo lijekove no mogli bi nam biti dostupni već za par godina.”
“Naše istraživanje korak je u tom pravcu i pomaže nam razumjeti način na koji stanice raka rastu i dijele se. Ako ovo razumijemo, razumjet ćemo i kako ga zaustaviti”, dodao je.
Znanstvenici s Imperial College i Laboratorija James Watson Cold Spring Harbor u New Yorku ustanovili su na koji način estrogen igra važnu ulogu u širenju raka. Od 45.500 žena kojima je svake godine u Britaniji dijagnosticiran rak dojke oko 2/3 su estrogen pozitivne. To znači da su stanice raka ovisne o estrogenu kako bi se dijelile.
Sićušne molekule microRNA kontroliraju aktivnost estrogena no u slučaju oboljenja od tumora dojke one se ‘gase’ što omogućuje stanicama raka da se služe estrogenom kao nekom vrstom pogonskog goriva. Znanstvenici smatraju da bi onemogućavanjem ovog procesa ‘gašenja’ zaustavili širenje raka u potpunosti.
Dr. Stebbing smatra da je to razlog zbog kojeg neke žene nakon uzimanja ‘čudesnih’ lijekova poput Tamoxifena koji blokira estrogen vide impresivne rezultate – nažalost kod polovice simptomi se opet vraćaju.
Novo razumijevanje procesa povezanog s iskorištavanjem estrogena trebalo bi dovesti do boljih lijekova i spašavanja milijuna života. No ako i kad do toga dođe samo za slučajeve tumora dojke pozitivnih na estrogen. Istraživanje je objavljeno u Jurnal Proceedings of the National Academy of Sciences.
