Biranje nekolicine saudijskih žena na lokalnim izborima odjeknulo je svijetom i postavilo kamen međaš pustinjske kraljevine. To je možda malen korak iz zapadne perspektive, ali veliki presedan za ovu zemlju. Prema izvještajima saudijskog tiska barem pet (po nekim izvještajima čak 20) žena izabrano je na ovim lokalnim izborima za općinska vijeća. Radi se o trećim izborima u saudijskoj povijesti – prvi puta su saudijski muškarci krenuli na birališta tek prije jednog desetljeća. U većini svoje povijesti Saudijska Arabija je u potpunosti odbacila načelo demokratskog glasovanja. Za apsolutnu monarhiju, koja počiva na teokratskim načelima, prihvaćanje izbora, kakvi god oni bili, pokazuje značajnu promjenu.
Apatija glasača i glasačica je očekivano velika. Manje od 1,5 milijuna Saudijaca/ki registriralo se za glasovanje, od sveukupno 28 milijuna stanovnika/ica. Samo 11 posto od tog broja su žene, pa je tako na izborima glasovalo 130 tisuća žena i 1,35 milijun muškaraca. Postoji također mogućnost da muškarci glasuju umjesto žena. Saudijci/ke ni malo ne sumnjaju da prava moć leži u rukama kuće al-Saud i u krugovima vehabitskih klerika. Dvije trećine mjesta u općinskim vijećima se biraju, što je povećanje biračke slobode jer se na prošlim izborima birala samo polovica zastupničkih mjesta. Ipak, jednu trećinu i dalje bira vlada. Kako god bilo, ovo je najbliže tijelo parlamentu. Nove općinske odredbe dopuštaju članovima lokalnih vijeća veće ovlasti u pregledu i donošenju odluka u pitanjima javnog zdravstva, alokacije zemljišta, dozvola i planiranja.
Mnoga su ograničenja na glasovanje i kampanju. Saudijski eksperti/kinje za ljudska prava ukazuju da je Ministarstvo unutarnjih poslova diskvalificiralo neke kandidatkinje zbog nespecificiranih razloga, te općenito igralo opstruktivnu ulogu. Saudijske žene su morale pokazati svoje osobne isprave i donijeti uvjerenje o prebivalištu, što je samo po sebi teško dobiti. Naime, velik dio saudijskih žena koristi obiteljske osobne iskaznice svojih muških članova obitelji. Mnogi lokalni birokrati nisu se dobro pripremili za biračice, pa im nisu ni dali potrebne dokumente. One žene koje imaju vlastitu osobnu iskaznicu mogle su glasovati, ali samo ako im je muški član obitelji dopustio pismenim načinom. Bez tog pisma njihovo je biračko pravo poništeno. Također, biračka mjesta su bila otvorena samo jedan dan. U zemlji gdje žene ne voze i gdje planiraju svoja putovanja unaprijed, odlazak na posebno obilježena mjesta za žene, odvojene daleko od muških biračkih mjesta, bio je fizički često nemoguć.
Finalna lista kvalificiranih kandidata i kandidatkinja objavljena je prvog dana dvotjednog perioda predizborne kampanje, te diskvalificirani kandidati/kinje nisu mogli predati svoje žalbe. Neke su kandidatkinje jednostavno odbačene od strane saudijskog Ministarstva vanjskih poslova. Samo 979 kandidatkinja moglo je sudjelovati na izborima, nasuprot 5938 kandidata. Promicanje kandidatkinja u kampanji bilo je ograničeno – one nisu mogle promicati svoje programe kao muškarci, jer su morale imati područja kampanje koja su spolno segregirana, nisu smjele prikazivati svoje osobne slike, te su morale uključiti svoje muške predstavnike koji su širili poruku muškim glasačima tijekom razdoblja predizborne kampanje.
Najviši klerici u državi javno su govorili protiv sudjelovanja žena u izborima. Muftija Saudijske Arabije, najviša vjerska ličnost u zemlji, izdao je televizijsku izjavu protiv sudjelovanja žena, što je ponovilo nekoliko najviših vjerskih dužnosnika. Tradicionalan društveni otpor bio je jak, a redovito su skidani plakati s imenima kandidatkinja na ulicama. Unatoč tim ograničenjima, mnoge od njih su svoje izborne platforme predstavile na internetu, i to s osobnim fotografijama.
Pokojni kralj Abdulah bin Abdul-Aziz al Saud uveo je 2011. godine ideju biranja prije jednog desetljeća, te je ujedno proširio pravo glasa na žene. Abdulah je također utro put širenja ženskog obrazovanja te je čak postavio žensku zamjenicu ministra obrazovanja. Smatra se da kralj Abdulah nije napravio ove promjene kao iskaz volje za političkim zaokretima u društvu, već kao privremeni odgovor na regionalne političke nerede i ustanke Arapskog proljeća. U tom smislu su te reforme više kozmetičke nego stvarne. Njegov nasljednik, kralj Salman bin Abdul-Aziz al Saud, dopustio je, pa čak i proširio ova prava, iako se smatralo da će obrnuti odluku svog pokojnog brata.
Izbori dolaze u vrijeme velikih izazova za Saudijsku Arabiju. Pad cijene nafte snažno je oštetio financijsku stabilnost države, pa je kraljevstvo samo u 2015. godini potrošilo petinu svojih novčanih rezervi. Malo je mogućnosti da će se cijene nafte u skorijoj budućnosti povećati, posebice s prestankom sankcija u Iranu. Regija oko Saudijske Arabije je u kaosu: u Siriji, Iraku i Jemenu bjesni građanski rat, Al-Qaeda i Daesh imaju svoj utjecaj i prisustvo unutar zemlje, Iran se i dalje smatra prijetnjom stabilnosti petromonarhija, a mogućnost trajnog primirja u Jemenu je rijedak pozitivan osjećaj. Saudijska koalicija nije dobila odlučnu pobjedu – umjesto toga je uzrokovala rat s krvavim posljedicama i katastrofalnom humanitarnom krizom za većinu Jemenaca/ki. Sada su SAD u Švicarskoj započele političke pregovore kako bi se razrješio sukob.
Iz tih razloga, Rijad grozničavo traži način kako da se približi svijetu i pokaže svoje “ljudsko” lice. Još u listopadu 2013. došlo je do takvog pomaka. Tada je Ministarstvo pravosuđa, glavno uporište muške dominacije, napokon dopustilo da četiri saudijske žene dobiju odvjetničku licencu. Odluka je donesena nakon pritiska ženskih skupina koje je potiho potaknuo kralj Abdulah. Prije su diplomirane pravnice, od kojih je većina steklo i doktorat iz prava, imale zabranu bavljenja odvjetničkim ili sudskim poslom, te su radile većinom kao pravne savjetnice. Nisu se smjele pojaviti u sudnici, a sav njihov rad nije mogao biti javan. Također nisu smjele posjedovati ili djelovati u svojim pravnim tvrtkama.
Saudijski pravni sustav je tada popustio te su Arva al-Hudžaili, Bajan Mahmud al-Zahran, Džihan Kurban, Sara al-Omari i Amira Kukani uspjele ući u sudnicu i raditi kao njihovi muški suradnici. Bajan Mahmud al-Zahran je postala prvom saudijskom ženom koja je zauzela središnje mjesto kao pravnica, te se po prvi puta pojavila ispred Općeg suda u Džidi u studenom 2013. u obrani svog klijenta. Radila je godinama kao pravna savjetnica i predstavljala desetke osoba u kriminalnim i građansko-obiteljskim sporovima. U siječnu 2014. otvorila je prvu žensku pravnu tvrtku u kraljevstvu, te se čvrsto predala zaštiti i očuvanju prava žena u patrijarhalnom saudijskom društvu.
Shvaćajući da žene čija prava krše muški članovi obitelji bivaju marginalizirane u pravnom sustavu kojim dominiraju muškarci i gdje velika većina presuda ide u mušku korist, Bajan je odlučno zahtjevala razliku. U tom svom poslu ukazuje upravo na islam kao izvor ženskih prava. Prema šestom članku saudijskog ustava, koji se temelji na šerijatu, svi građani i građanke su jednaki/e bez obzira na spol, boju kože i religiju. Bajan hvali pokojnog kralja Abdulaha što je prekinuo dotadašnji pravni sustav te omogućio ženama da uđu u pravne strukture.
Unatoč slobodi glasovanja u ultrakonzervativnom okruženju, oko deset milijuna Saudijki će i dalje imati poteškoća u svom svakodnevnom životu. Ovo glasovanje neće izravno utjecati na zabranu žena da voze automobile, što je jedina takva zabrana na cijelome svijetu, niti će ukinuti sustav zaštite žena, odnosno sustav u kojemu muškarac (otac ili muž) mora dati dozvolu ženi da putuje, radi ili da se vjenča. Saudijska Arabija ima neke od najtežih restrikcija za žene na cijelome svijetu. Oštra segregacija muškaraca i žena nije prisutna samo u javnom prostoru poput prijevoza, već i u restoranima i sličnim javnim prostorima. Biranje žena u lokalna vijeća ipak daje neku nadu da se takav sustav može lagano mijenjati. Udruge za žeska prava kao što je Inicijativa Baladi, koja je pomagala ženama da se pripreme za glasovanje, postavljaju niz malih koraka kao kratkoročnih ciljeva koji služe cjelokupnoj promjeni društva. Baladi inicijativa želi da se ostvari 50 posto ženskog prisustva u općinskim vijećima, te da ih postavlja Ministarstvo za općinska pitanja.
Ograničenja žena odražava nedostatak istinske političke volje, kao i ograničenja društvene i birokratske tradicije. Kritičari/ke općinskih izbora naglašavali/e su nedostatak transparentnosti i ograničenost vlasti u općinama kao znak nedostatka pravog političkog interesa u dijeljenju moći. Do sada su regionalne poslove obavljali prinčevi i to u najboljem stilu audijencije iz srednjovjekovnih vremena. Suveren autoritet Ministarstva unutarnjih poslova da manipulira tijekom izbornog procesa je pokazatelj koliko je politička sfera i dalje kontrolirana. Upravo zbog toga su diskvalificirane kandidatkinje koje su poznate spisateljice i aktivistkinje.
Uz to, mnoge žene koje su sudjelovale u izbornom procesu optužene su za promicanje krivog političkog napretka. Ovog puta apatija je pokazala koliko se Saudijci osjećaju nemoćno u izbornom procesu – ili barem pokazuje nezainteresiranost za promjenu društvenog poretka. Bojkotiranje izbora, međutim, vodi nedostatku razumnih reformi te osigurava dominantnim skupinama da održavaju svoju ulogu u društvu. Vrijednost ženskog sudjelovanja u bilo kojem obliku stoga daleko nadmašuje bilo kakav bojkot izbora.
