Centar za ženske studije poziva vas na kružok i razgovor u Booksi 31. listopada u 18 sati, u sklopu kojeg će se od 14 do 18 sati odvijati prezentacija i prikupljanje fotoarhiva u suradnji s Odborom za koordinaciju žena antifašistkinja pri Savezu antifašističkih boraca i antifašista RH.
Pozivaju se sve zainteresirane građanke i građane da ustupe fotografije iz porodičnih albumanastalih u predratnim, ratnim i poratnim godinama, kako bi ih se skeniralo i arhiviralo na licu mjesta. Vlasnice/i će uz vraćene fotografije dobiti i elektronski zapis fotografija. Na taj način formirao bi se arhiv u kojemu bi i osobna sjećanja postala dio kolektivne povijesti.
Ženski antifašistički Zagreb je istraživački projekt koji prati povijest ženskih pokreta i otpora žena Zagreba fašizmu u predratnim, ratnim i poratnim godinama. Projektom je tako obuhvaćeno razdoblje od sredine 1930-ih do početka 1950-ih. Radi se o prvoj generaciji žena na ovim prostorima koje su značajno sudjelovale u javnom i političkom životu, što je ključno i neizbrisivo oblikovalo društvo i generacije nakon njih, sve do danas. U sklopu projekta u 2014. i 2015. godini realizirane suizložba, tribina i obilazak grada, te se projekt nastavlja kroz takve prezentacijske cjeline ove zime i u idućoj godini.
Ovaj kružok je posvećen fotografskim izvorima iz tog razdoblja, kako onih iz javnih arhiva tako i onih u privatnim kolekcijama i foto-albumima. O ulozi fotografija kao povijesnih dokumenata i njihovom nastanku i korištenju, razgovarat ćemo s Rheom Ivanuš, muzejskom savjetnicom i kustosicom Zbirke fotografija, filmova i negativa Hrvatskog povijesnog muzeja.
Proučavajući žensku feminističku, radničku, sindikalnu, omladinsku i studentsku scenumeđuratnog Zagreba, a potom i antifašističko djelovanje žena Zagreba u ratnim godinama, neizbježan povijesni izvor predstavljaju fotografije. Fotografije na koje nailazimo u istraživanjima tog razdoblja snimane su u službenim prilikama, za štrajkova i skupova, za potrebe policijskih kartona, za vrijeme izleta i privatnih druženja, u koncentracijskim logorima i na bojišnici. Snimali su ih profesionalni fotografi i fotografkinje, organizirano i radi bilježenja važnih društvenih, političkih i ratnih zbivanja, ali i amateri i amaterke kako bi zabilježili svakodnevne trenutke. Privatne fotografije iz osobnih i porodičnih albuma ponekad su korištene u službene svrhe čime dolazi do ispreplitanja opće (javne) i privatne povijesti. Brojnim sačuvanim fotografijama ne znamo autorice ni autore, kao ni osobe ili lokacije prikazane na njima, stoga ih promatramo kao anonimne sudionice i sudionike, no mnoge od njih imaju vrijednost povijesnog svjedočanstva.
Više doznajte OVDJE!
