Uncategorized

Cafe u dvorištu

Razgovor s Norom Verde

Razgovor s Norom Verde

Dada Žitko

U srijedu, 26. ožujka u 20 sati u zagrebačkom Caféu u dvorištu (Jurja Žerjavića 7) odvit će se razgovor s autoricom Norom Verde povodom izlaska njezina novog romana “Do isteka zaliha” (Sandorf, 2013.). Uz moderatoricu tribine Dariju Žilić o knjizi će govoriti književnica i novinarka Maja Hrgović te autorica.

 

Nora Verde (Antonela Marušić) rođena je 1974. godine u Dubrovniku.

Prvu proznu knjigu “Posudi mi smajl” objavila je koncem 2010. u izdanju kuće Meandar.  Roman “Do isteka zaliha” (Sandorf, 2013. ) njeno je drugo prozno djelo. 

Priče su joj objavljene u zborniku “Pristojan život (lezbejske kratke priče s prostora ex yu)”, Labris 2012. Poeziju i prozu objavljivala u časopisima VijenacHomo VolansTema, internetskim portalima Proletter i Kritična masa.

Članica je Hrvatskog društva pisaca.

Trenutno radi na knjizi kratkih priča “Samo daj!”.

 

O romanu “Do isteka zaliha”

 

“Ako se dvije osobe u jednom trenutku suoče s formaliziranom mišlju koja poručuje: ‘ovo je kraj’, bez obzira na stupanj prihvaćanja takvog dogovorenog ili jednostrano nametnutog stanja, repovi i odjeci proživljene veze provlačit će se i osjećati, kod oba partnera, još dugo, dugo nakon formalnog prekida.

Nora Verde je u svom drugom romanu Do isteka zaliha, nakon odličnog prvijenca Posudi mi smajl, hrabro, minuciozno, te mnogim važnim sitnicama i detaljima monumentalno, zahvatila u drugi dio tog ljubavnog time-linea. “

Davor ŠišovićGlas Istre

 

“Interesantna je odluka da se tekst ograniči upravo na ovaj dugo odlagani kraj veze, nego na ono što bi na neki način predstavljalo logičan pandan priči sa ekspozicijom, zapletom i raspletom, odnosno u slučaju veze među partnerkama muvanje/barenje, veza i raskid. Koncentrišući se na dugo očekivani kraj Nora, koja je pripovedačica, protagonistkinja i fokalizatorka u nepotpunoj retrospektivi, dala je sve ono što mu je prethodilo, ali je izostavila one srećne dane zaljubljenosti. Ovo u velikoj meri stoji u suprotnosti sa tonom kojim je roman ispripovedan. Naime, razvijajući se u četrdeset i šest scena koje nisu hronološki poređane (nalik filmu 500 Days of Summer koji mi se čini intertekstualno ključan) narativ je često, uprkos temi koja je načelno teška i tužna, veoma duhovit.” 

Vladimir ArsenićBooksa hr