U Tvornici kulture u Zagrebu, 6. ožujka obilježeno je približavanje Međunarodnog dana žena, u organizaciji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić i tri ženske sindikalne grupe: Ženske sekcije Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Odbora žena Nezavisnih hrvatskih sindikata te Koordinacije žena Hrvatske udruge sindikata.
Tom prilikom izveden je performans pod nazivom “One su među nama”, koji je osmislio Mario Kovač u dramaturškoj suradnji s Petrom Radin. U sklopu performansa nastupale su i žene iz javnog života, kulturne i glazbene scene: Sanja Doležal, Mia Begović, Ivana i Marija Husar, Bernardica Juretić, Marija Khon, Mirela Priselac Remi, Maja Sever, Mia Begović, Željka Ogresta i druge. Uoči performansa, pravobraniteljica i sindikati su promovirati letak i vodič za sindikalne povjerenice/ke i pravnice/ke “Spolna diskriminacija i uznemiravanje na području zapošljavanja i rada”, koji su gosti dobili pri ulasku.
Uvodnu riječ i pozdrave uputile su Božica Žilić, predsjednica ženske sekcije Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Katarina Perković, Koordinacija žena Hrvatske udruge sindikata, te Višnja Stanišić, predsjednica Odbora žena Nezavisnih hrvatskih sindikata. Istaknule su kako ih Međunarodni dan žena uvijek iznova podsjeća na konzistentnu diskriminaciju žena, te naglasile važnost izdavanja vodiča “Spolna diskriminacija i uznemiravanje na području zapošljavanja i rada”, koji je izdan u suradnji s pravobraniteljicom. Pravobraniteljica Višnja Ljubičić u svom je obraćanju istaknula kako je cilj vodiča informiranje sindikalnih povjerenica/ka i pravnica/ka, jer se upravo njima žrtve diskriminacije najčešće prvo obraćaju.Naglasila je kako vodič daje bolji uvid u ovlasti same pravobraniteljice, čija je zadaća između ostalog savjetovanje i konzultacije sa žrtvom prije obraćanja poslodavcu, sudu ili nekoj drugoj instanci. Također se zahvalila francuskom ministarstvu rada i Veleposlanstvu Francuske u Zagrebu na sufinanciranju vodiča.
Neki govornici i govornice naglašavali su negativan “trend” položaja žena. Od polovice devetnaestog stoljeća sa ženskim prosvjedima u New Yorku i osnivanjem sindikata, preko marševa i zahtijevanja prava na početku dvadesetog stoljeća pa sve do dobivanja prava glasa i proglašavanja Međunarodnog dana žena od strane Ujedinjenih naroda 1975. godine… kakva je situacija danas? Od 1970- ih godina do danas – koliko se položaj žena uistinu promijenio? Dovoljno je pomisliti na slučaj Kamensko, dovoljno je pogledati u oči blagajnici koja radi za minimalnu plaću… Da, žene formalno imaju jednaka prava kao i muškarci, no svi znamo da je realnost drugačija. Predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević istaknuo je težinu opće društveno- ekonomske situacije u Hrvatskoj, a i u svijetu. “Nepravedno društvo generira jaz između nekolicine odabranih, i ostalih” rekao je, “i to se reflektira na povećanoj diskriminaciji žena”. U Europskoj uniji, žene primaju u prosjeku 15 posto nižu plaću za isti posao koji obavljaju muškarci. Ipak, Matijašević je završio govor s nadom u to da ćemo za godinu dana ovaj dan obilježavati u pozitivnijem ozračju. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever posebno je naglasio problem seksualnog uznemiravanja žena na radnim mjestima. Pogotovo u vrijeme krize, takav tip uznemiravanja “buja”, jer su žene često ucjenjivane za dobivanje zaposlenja, zadržavanje zaposlenja i sl. “Upravo je zadaća sindikata zaštititi žene” zaključio je Sever.
Sam performans “One su među nama” problematizira neke vrste spolnog diskriminiranja i spolnog uznemiravanja kroz koje žene svakodnevno prolaze. Nekolicina žena prekrivenih bijelim maskama sjedile su na pozornici, skrivajući iza tih maska svoje lice, ali i svoju priču. One nisu govorile. Umjesto njih priču su publici ispričale brojne poznate sudionice, od kojih su sve sjedile u publici – među nama. Žena koju muž svakodnevno fizički i psihički maltretira pokušava s djetetom pobjeći, no ipak odustaje, jer ipak- “čudan bi bio dan bez batina”. Trudnica koju na temelju trudnoće proglašavaju “nezapošljivom”, javne službe sigurnosti koje banaliziraju obiteljsko nasilje, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu samo su neke od priča ispričanih na performansu. Tako tipične priče, tako svakodnevne i među nama. Nakon ispričanih priča za svaki od “tipova” diskriminacije pročitan je članak zakona koji je i napravljen s ciljem zaštite od istih. Gorčina je ostala u zraku – što nam vrijede svi ti zakoni, ako je na kraju ipak “bolje šutjeti”?
Program je završio uručivanjem zahvalnica pravobraniteljice svim sudionicama u performansu.
