U ponedjeljak, 8. travnja 2013. godine britanski mediji obavijestili su javnost o smrti bivše britanske premijerke Margaret Thatcher, poznate kao ‘Željezna lady’. Thatcher je preminula u 88-oj godini života od posljedica moždanoga udara. Britanski premijer David Cameron izjavio je: “Izgubili smo veliku lidericu, veliku premijerku i veliku Britanku”.
Njezino političko djelovanje obilježeno je mnogim kontroverzama. Bila je žestoka zagovornica politike neoliberalnog kapitalizma koja je, dobrim dijelom zahvaljujući upravo Thatcher, danas dominantna ekonomska doktrina u zapadnome svijetu. Poznato je kako je bila jedna od onih političara/ki koji su pokazali maksimalnu odlučnost u svemu što su radili. Bila je prva žena u britanskom premijerskom stolcu, šefica vlade koja je od početka 19. stoljeća najdulje kontinuirano stajala na čelu britanske izvršne vlasti. Smatra je se jednom od najkontroverznijih političarki 20. stoljeća, s podjednakim brojem onih koji je idealiziraju i onih koji je osporavaju.
Rođena je, kao Margaret Roberts, 13. listopada 1925. godine u malome trgovačkom mjestu Grantham u Lincolnshireu na istoku Engleske. Tijekom studija kemije na Somerville college u Oxfordu postala je predsjednica Konzervativne asocijacije Sveučilišta. Gorljivo je proučavala radove Friedricha von Hayeka, jednoga od glavnih ideologa neoliberalne ekonomske doktrine, što će kasnije značajno utjecati na njezinu politiku. U tom se periodu sve više ističe njezino zanimanje za politiku, što je dovelo do kandidature na listi Konzervativne stranke na lokalnim izborima u Dartfordu (1950. i 1951.), kada je bila najmlađa kandidatkinja na izborima u Velikoj Britaniji i jedina žena koja se kandidirala u tom okrugu. U Dartfordu je upoznala Denisa Thatchera, za kojega se 1951. godine udala, te s kojim je imala dvoje djece, blizance Carol i Marka.
{slika}
Godine 1955. Thatcher je bila na porodiljnom, zbog čega je izostala njezina kandidatura na parlamentarnim izborima iste godine. Mjesto u parlamentu dobila je 1959. nakon čega počinje njezin strelovit politički uspon. Od 1970. do 1974. godine bila je ministrica obrazovanja u vladi Edwarda Heatha, kojega je naslijedila kao liderica konzervativaca, nakon što su laburisti preuzeli vlast.
Nadimak ‘Željezna lady’ Thatcher je dobila 1976. godine u sovjetskom dnevnom listu Krasnaja Zvezda. Zamišljeno je to kao uvreda, no ona ga je spremno prihvatila. Uskoro je taj nadimak postao biljegom njezine beskompromisne politike i čvrste vladavine.
Britanska premijerka Thatcher je postala 4. svibnja 1979. godine, a izbornu pobjedu je ostvarila i 1983., te 1987. godine. Vlast je, 1979. preuzela u prilično teškoj situaciji. Britanija se nalazila u ekonomskoj krizi, s visokom stopom nezaposlenosti i svakodnevnim štrajkovima. No, tadašnja premijerka ubrzo je pokrenula socijalne i ekonomske reforme kako bi zemlju izvukla iz krize. Godine 1981. britansko se gospodarstvo donekle oporavilo, a premijerki je popularnost porasla. No, uskoro je pokrenula političku filozofiju temeljenu na natjecanju i privatnom poduzetništvu koja će se kasnije nazvati ‘thatcherizmom’. Srezala je programe socijalnih službi koje su pomagale najslabijima, smanjila je ovlasti sindikata (a borba s njima obilježila je njezinu političku karijeru) i privatizirala neke industrije. Istovremeno, mnogi su ostajali bez posla, a dio industrije je uništen, poglavito ona rudarska. Tako je 1984. godine izbio štrajk rudara, za koji je Thatcher izjavila: “Prebacuju svoje probleme na društvo. A ne postoji nešto poput društva. Postoje samo pojedinci – muškarci, žene i njihove obitelji”.
{slika}
Ta izjava postala je temelj neoliberalizma i neokonzervativizma, implicirajući na pojedince/ke kao one koji se trebaju pobrinuti sami za sebe, a ne to očekivati od vlade ili društva. Takva politika označila je tržište kao temeljni regulativni mehanizam, po diktatu kojega pojedinci brinu za sebe. Društvo je, pritom, bilo pretvoreno u pomoćnu silu tržišta. Praktične mjere, koje su ostvarivale taj model, bile su osim već spomenutih, i politička represija, smanjivanje troškova zapošljavanja za poslodavce i povećanje mobilnosti radne snage, snižavanje nadnica, školska reforma usmjerena u ‘kompetitivno pridobivanje znanja i umijeća’, što je dodatno rascijepilo društvo.
Vanjsku politiku obilježila je suradnja s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom, s kojim se zbližila zbog obostranoga nepovjerenja prema komunizmu, te zbog neoliberalne doktrine koju su oboje štovali. Bila je žestoka protivnica ujedinjenja Njemačke, smatrajući da će ona biti prejaka i dominirati Europom. Snažne veze stvorila je i sa sovjetskim vođom Mihailom Gorbačovom. Vodila je i dugogodišnju bitku s Irskom republikanskom armijom, koja je na nju izvršila atentat 1984. u Brightonu, iz kojeg se Thatcher izvukla bez ozljeda. No, govoreći o vanjskoj politici M. Thatcher, ono što ju je posebice istaknulo jest rat na Falklandskim otocima, koje je okupirala Argentina. Rat je započeo 1982. godine., a iste godine je i okončan britanskom pobjedom. U ratu je poginulo 255 britanskih i 649 argentinskih vojnika.
Bivši premijer Harold Macmillan opisao ju je kao ‘briljansku tiranku, okruženu mediokritetima’, a njezin prethodnik na dužnosti i u čelništvu konzervativaca Edward Heath, bio je manje galantan nazvavši je ‘tom prokletom ženom’. Također, za njezina političkoga života, neki su tvrdili da je modernizirala zemlju, drugi je optuživali da je pogoršala jaz između bogatih, onih na jugu, i siromašnih na sjeveru zemlje. U svakome slučaju, zbog nepopularnosti svoje politike i borbe za prevlast u njezinoj vlastitoj stranci, 1990. godine dala je ostavku. Nakon jedanaest i pol godina neprekinute vlasti na premijerskom mjestu naslijedio ju je John Major.
{slika}
Njezin politički život zabilježen je u filmu iz 2011. godine, Željezna lady (The Iron Lady) s Meryl Streep, koja je za tu ulogu nagrađena Oscarom.
Danas, nakon njezine smrti, i dalje se nastavljaju kontroverze prvenstveno pokretanjem peticije u kojoj se traži privatizacija sprovoda ‘Željezne lady’. U samo nekoliko sati peticija je prikupila gotovo 35 tisuća potpisa. Žustra rasprava o privatizaciji pogreba pokrenuta je još prošle godine, za njezina života, kada je već bila lošega zdravstvenog stanja. Raspravljalo se tada treba li joj odati počasti i priznanje kakve su posmrtno dobili njezini prethodnici, dok su neki upozoravali da je državni pogreb uvreda za siromašnije slojeve, koji se s grčem u želucu prisjećaju njezine vladavine.
U tekstu novopokrenute peticije stoji: “U duhu nasljeđa velike dame, državni sprovod Margaret Thatcher trebao bi financirati i njime upravljati privatni sektor, kako bi krajnji korisnici i vlasnici udjela dobili najbolju moguću vrijednost i mogućnost izbora”.
Margaret Thatcher bit će svakako pamćena po mnogočemu – kao prva i jedina britanska premijerka, kao premijerka s najdužim stažem, kao ‘Željezna lady’ – žena čvrste ruke i beskompromisnoga stava, kao žena koja je obilježila veliki dio britanske i europske povijesti, koja je usmjerila britansku ekonomiju i izmijenila dotadašnje društvene i političke prilike. No, bez obzira na njezine uspjehe i propuste, bila je svakako žena koja je obilježila drugu polovicu 20. stoljeća.
