Danas su u hotelu Dubrovnik razgovor s kandidatima i kandidatkinjama za Europski parlament organizirali/e Ženska mreža Hrvatske, Srpski demokratski forum, Lezbijska grupa Kontra i Udruga žena Romkinja ‘Bolja budućnost’. Kroz pet ključnih pitanja za manjine, bile one političke, nacionalne ili seksualne, ove su organizacije pokušale dobiti konkretne odgovore od prisutnih kandidata i kandidatkinja kako bi bolje informirale javnost o programima stranaka, odnosno lista i mogućem zalaganju njihovih kandidata i kandidatkinja za suzbijanje diskriminacije i zaštitu ljudskih prava. Razgovoru koji je moderirala Rada Borić iz Centra za ženske studije nisu prisustvovali predstavnici/e koalicijske liste koju nosi HDZ, kao ni predstavnici/e Kukuriku koalicije, no zato su stranke koje očigledno računaju na potporu manjinskih grupa poslale svoje predstavnike/ce te su u razgovoru sudjelovali/e Damir Hršak iz Hrvatskih Laburista, Atana Grbić Martinović iz ORaH-a te čak dvije predstavnice koalicijske liste Partnerstvo hrvatskog centra – Goranka Horjan iz Nacionalnog foruma i Renata Šepirić – Petak. Uz njih razgovoru su se odazvali i predstavnici/e manjih političkih stranaka i koalicijskih lista koje ako je sudeći prema anketama nemaju šanse za osvajanje europskog mandata. Ukupno su se odazvali predstavnici/e 8 kandidacijskih lista što je manje od polovine što itekako ukazuje na to koliko značaja političke stranke pridaju ovim pitanjima.
Razgovor je otvorila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić koja je podsjetila na obaveze o zastupljenosti žena na kandidacijskim listama koja proizlazi iz Zakona o ravnopravnosti spolova, no pritom je istaknula: “Političke kvote se ne provode i ne postoje sankcije kojima bi se kažnjavale one liste koje ih ne poštuju. Bilo je najava da će se mijenjati Zakon o ravnopravnosti spolova, pa je bilo najava kako će se kvote početi primjenjivati od parlamentarnih izbora 2015. godine, ali dosta je tu nedorečenosti i nedosljednosti”.
Kao posljedica ovih lutanja i nedostatka političke volje da se zakon implementira imamo situaciju nedovoljne političke participacije žena te je i na ovim europskim izborima manje kandidatkinja nego što ih je primjerice bilo na prošlogodišnjima. Uz ovo Pravobraniteljica je istaknula još jedan veliki problem s kojim se suočavamo u posljednje vrijeme, ne samo u Hrvatskoj već i u Europi.
“Pojedine političke opcije promicanje ravnopravnosti spolova smatraju ideologijom i pitanjem svjetonazora. Postavlja se pitanje koliko se takvom retorikom ruši sve ono što je u Hrvatskoj napravljeno u posljednjih deset godina kroz zakonodavni okvir i mehanizme. Na europskoj razini posebno je problematično pitanje reproduktivnih prava što je bilo vidljivo i kod neprihvaćanja tzv. Zuber izvješća čime su denuncirane godine napora Europske unije u području ravnopravnosti spolova” zaključila je Ljubičić.
Prvo pitanje postavljeno kandidatima i kandidatkinjama odnosilo se na Istambulsku konvenciju odnosno hoće li se prisutni u slučaju da osvoje mandat zalagati za usvajanje konvencije od strane Europskog parlamenta. Kao i na sva ostala pitanja svi prisutni su odgovarali afirmativno, ali razgovor se usprkos velikom naporu moderatorice i pojedinih kandidata/kinja pretvorio u kakofoniju iz koje je postalo razvidno da male stranke raspolažu podjednakom količinom političkih floskula te potpunom bezidejnošću političkih programa i stavova kao i one velike (HDZ i SDP) koje redovito proglašavaju najvećim zlom. Uz deklarativnu podršku pravima manjina i opće zgražanje nad diskriminacijom za koje svi imaju univerzalno rješenje u vidu provedbe građanskog odgoja i obrazovanja u školama čulo se malo toga konkretnog. Očito je da političke stranke nemaju adekvatno razrađene odgovore na pitanja koja su im postavljana (promocija zaštite jezika i pisma nacionalnih manjina, unaprjeđenje položaja Roma, LGBTIQ prava) te onda sve ovisi o osobnoj senzibiliziranosti i informiranosti pojedinih kandidata/kinja. S izuzetkom Damira Hršaka (Laburisti) i Renate Šepirić – Petak (HSLS) kojima neke od tema razgovora jesu u primarnom fokusu, ostali su čini se došli odraditi stranačku predizbornu dužnost i to su učinili s nešto više (Atana Grbić Martinović i Goranka Horjan) ili manje (svi ostali) uspjeha. Toliko se često tijekom razgovora čulo kako je zapravo problem u ženama jer one rađaju i odgajaju djecu, nisu dovoljno aktivne, loše su ministrice da je u jednom trenutku Rada Borić zavapila: “Još će ispasti da smo krive i za postojanje patrijarhata”.
Na priču Ramize Memedi, predsjednice UŽR Bolja Budućnost, kako su u jednom gradskom uredu sugerirali mladoj odgajateljici da je za nju posao u vrtiću gdje ima romske djece pošto je ona i sama Romkinja što je primjer koji je očit primjer diskriminacije, Marija Jelinčić iz Demokratske stranke žena je rekla da to treba riješiti poticajima za zapošljavanje Roma/kinja. Jedna od mantra kandidata/kinja bila je “naravno da je sve to u redu – Srbi, Romi, LGBT, ali prvo trebamo rješavati ekonomiju’ – što je samo još je jednom pokazalo opće stanje nerazumijevanja ljudskih prava u Hrvatskoj.
Vidljivo je da nove tri političke ‘zvijezde’ (OraH, Laburisti i Nacionalni forum) odskaču od prosjeka i da unose nešto više razumijevanja ljudskih prava i ravnopravnosti spolova u diskusiju, no ostaje im još puno posla kako bi svi njihovi kandidati i kandidatkinje na ovakve razgovore dolazili spremni s konkretnim politikama, jer kao što je u jednom trenu rekla liberalka Renata Šepirić – Petak: “Naš su posao javne politike, a ne pojedinačni slučajevi”. To je nešto što bi svi i sve koji/e odluče ući u političke vode trebali imati stalno na umu.
{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.
