U četverodnevnu proslavu desetog rođendana PitchWise Festival je utrčao borbeno, pulsirajući od pozitivne atmosfere, njišući bokovima uz ritmove naših pretkinja i ne skrivajući suze sjećajući se teško proživljenih vremena koja su nam dala snagu za dalje i oslobodile nas okova normi i nametnutih pravila.
U četvrtak u Sarajevu je započeo jubilarni deseti PitchWise – feministički festival umjetnosti i aktivizma u Sarajevu. Desetljeće Festival organiziraju i vode članice nevladine feminističke organizacije CURE. Sam početak ovogodišnjeg PitchWisea privukao je mnogo pažnje zbog gostovanja svjetski poznate feministkinje i aktivistkinje Eve Ensler, koja je predstavila svoju novu knjigu pod nazivom In the body of the world/U tijelu svijeta. Ensler, koja je na ovim prostorima djelovala tijekom 90-ih pomažući ženama žrtvama silovanja u ratu, istaknula je kako je njezina nova knjiga zapravo njeni osobni memoari o odnosu naspram vlastitog tijela, kulturi silovanja koja onemogućava ženama da se vrate u same sebe, ali i njenom borbi s rakom.
“Jedini način da preživim to nasilje je da pobjegnem iz vlastitog tijela i da se ponovno vratim i nastanim u njemu. Mnogo je tu nijansi koje se moraju razotkriti kako bismo završile to putovanje ponovnog zauzimanja vlastitog tijela”, rekla je i ispričala vlastito iskustvo otuđenosti od vlastitog tijela i Majke Zemlje i otvoreno prozvala svog oca oligarhom i patrijarhom jer ju je zlostavljao kao dijete, zbog čega je nasilno i protiv svoje volje bila izmaknuta iz svog tijela i gotovo cijeli život egzistirala u stanju koje je nazvala ‘somnolence’ – boravljenje između sna i jave.
“Prvi put kada sam se konačno osjećala kao tijelo bilo je nakon što sam se probudila iz devetosatne operacije tijekom koje mi je odstranjeno sedam organa, a iz mene su izlazile razne cjevčice i kateteri”, otkrila je.{slika}
Ensler je dodala kako je otkrila da umire dok je intenzivno radila na gradnji grada u Kongu City of Joy. Riječ je o revolucionarnom centru u kojem bi žene zacjeljivale i oporavljale se od nasilja kojem su bile izložene kako bi postale borkinje u svojim lokalnim zajednicama i nastavile funkcionirati u društvu mijenjajući ga. Rekla je kako joj je u tom trenutku na um palo ‘samo da završimo projekt, baš me briga hoću li umrijeti ili živjeti’. Srećom, odabrala je, kako je sama istaknula, put oslobođenja, a ne propast i preživjela bolest. Upravo zbog toga kemoterapiju smatra ’empatičnom ratnicom’ jer je spržila sva zlostavljanja, silovanja, bol, bijes, grozne priče, ožiljke, krivnju koju je imala i sebi. No, naglašava kako je sve to uspjela uz solidarnu pomoć i potporu svojih sestara suborkinja koje su cijelo vrijeme bile uz nju i ohrabrivale je.
“Žene grade svijet solidarnosti. Od malih nogu nam se stavlja u glavu da potkopavamo i sabotiramo jedna drugu baš zbog toga da se ne bismo povezale i izgradile revoluciju. Sestrinska ljubav će spasiti svijet i ne smijemo je podcjenjivati”, rekla je.
Kao posljedice povratka u tijelo, autorica ‘Vagininih monologa’ i ‘Nužne mete’ navodi konstantnu potrebu za plesom, izgovara sve što pomisli bez neugode ili krivnje, kao i da se osjeća voljeno.
“Ples je važan jer nas vraća u tijelo, čini nas živima. U trenutku kad plešemo postajemo svjesni sebe i svoje tjelesnosti i seksualnosti, iz tog je razloga ples oslobađajuće iskustvo. Što radimo na ovom svijetu? Tu smo da plešemo i da se igramo, ali nitko nema vremena za to”, zaključila je.
Prvi dan PitchWisea, uz razdragane zvukove pozdravljanja i grljenje suborkinja koje su se okupile na jednom mjestu, upotpunili su i nastupi kantautorica Ane Čurćin i Gabrielle Benak.
