Podatci nakon što su obrađeni gotovo svi glasački listići sa svih biračkih mjesta pokazuju kako je Domoljubna koalicija osvojila 56 zastupničkih mjesta u deset izbornih jedinica plus još 3 zastupnička mjesta iz dijaspore, Hrvatska raste 56, dok je na trećem mjestu Most nezavisnih lista s osvojenih 19 mandata.
No, kada i 3 zastupnička mjesta koja je osvojio IDS dodamo koaliciji Hrvatska raste, kao i tri manjinska zastupnička mandata, dolazimo do rezultata koji prednost daje koaliciji Hrvatska raste. Omjeri su sada 59:62.
Dva mjesta osvojila je i Bandićeva stranka ‘rada i solidarnosti’, baš kao i HDSSB. Jedan mandat osvojio je Živi zid, a mjesto u Saboru ponovno je osigurao i Radimir Čačić.
Najprije se pobjednikom proglasio MOST i Božo Petrov, koji nam je odmah dao do znanja da postoje neke stvari važnije od papira ovjerenih kod javnog bilježnika. U prijevodu, to znači da je Božo Petrov potpisao da s HDZ –om i SDP –om neće koalirati, no sasvim sigurno nije potpisao da neće pristati na potencijalno mjesto premijera i suradnju s jednima ili drugima. Odmah nakon što je to lijepo, polako i tiho razložio, ponude su mogle početi.
Nakon što je Zoran Milanović održao govor u kojem je zaključio kako su građani i građanke sasvim sigurno odlučile da ‘nema povratka na staro’ i napokon nam dao do znanja da je u stanju održati govor bez upadica na latinskom, ali i da je u stanju koalirati s MOST –om, pobjednikom se u svojem govoru u kojem je skoro zaboravio spomenuti MOST proglasio i Karamarko. Kada ga se napokon sjetio, i on je vrlo jasno ponudio suradnju. Znakovito je što ga toliko jasnim pobjednikom nije vidjela i Kolinda Grabar Kitarović, a kojoj je to vjerojatno teško palo. U poprilično rezerviranom govoru, HDZ i njegovu Domoljubnu koaliciju proglasila je relativnim pobjednicima bez neke pretjerane euforije, a MOST nije ni spomenula.
Dok s jedne strane možemo raspravljati o brojnim kombinacijama koje su moguće, ali nijedna od njih u ovom času nije sigurna, neke sigurne i zanimljive podatke možemo izvući.
Najprije, potpuni debakl doživjela je Željka Markić zajedno sa svojim “uimeobiteljskim projektom Domovina”. Za nju u domovini i nije bilo zainteresiranih građana i građanki, nešto više, ali i dalje smiješno malo – 1,52 posto glasova osvojila je u XI. Izbornoj jedinici, u dijaspori. U drugoj izbornoj jedinici, gdje je nositeljica liste bila sama Željka Markić, osvojila je tek 1,42 posto glasova, a u četiri izborne jedinice (III.,VIII.,XI.,X.) nisu prešli niti 1 posto glasova. Oni koji su se odlučili svoj preferencijalni glas ipak pokloniti Željki Markić od nje lako moguće mogu dobiti i osobnu zahvalu budući da to ne bi trebalo oduzeti previše vremena – za nju je osobno glasalo tek 1717 osoba.
Izborni je neuspjeh doživio i Održivi razvoj Hrvatske, a poglavito njegova predsjednica Mirela Holy. Zbog neosvojenog nijednog mandata, nije joj bilo druge nego ponuditi ostavku. Na idućim unutarstranačkim izborima, kaže, neće se kandidirati, a to bi moglo značiti potpuni krah OraH – a. Još dok su se odvijali predsjednički izbori, bilo mi je u potpunosti nejasno zašto se Mirela Holy nije kandidirala i tako maksimalno iskoristila prostor koji je bio ponuđen za samopromociju. Kako nje same, tako i programa OraH –a. Za razliku od Živog zida, oni taj prostor nisu iskoristili, a sada za to plaćaju itekako skupu cijenu.
Živi zid je u, konačnici, na krilima upravo promocije i okupiranja prostora za vrijeme kampanje prilikom predsjedničkih izbora uspio ostvariti, ono što oni nazivaju neuspjehom, a zapravo uspjeh na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Činjenica da je ta i takva stranka, sa svojim nazovi programom, osvojila i jedan mandat za njih bi trebala predstavljati jedino i isključivo uspjeh, a za Republiku Hrvatsku još jedan svjetleći putokaz prema nužnosti uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja.
S druge strane, uspjeh na izborima ostvario je Ladislav Ilčić. Ovaj otvoreni zagovornik ukidanja prava na pobačaj, protivnik zdravstvenog odgoja, predsjednik Hrasta, zajedno sa svojom sestrom Kristinom Pavlović uskoro slavi desetu godišnjicu njihova križarskog (u doslovnom, ne prenesenom smislu) pohoda na ljudska prava. Naime, još od 2006. godine, Ladislav Ilčić aktivan je zagovornik svega gore navedenog.
Koliko god Milanović pokušavao naglašavati da se nećemo vraćati na staro, sa starog se Luka Podrug nikada nije ni maknuo. Taj je HČSP –ovac uspio pronaći svoje mjesto u Saboru, baš kao što je pronašao mjesta za upisivanje ‘Za dom spremni’ na spomenik u Splitu. Iako je tada vikao ‘Priznajem, kaznite me!’, u konačnici je nagrađen mjestom u Saboru.