Razgovor

Trans Aid uoči prvog Balkanskog Trans Inter Marša:

‘Naša vizija je društvo u kojem ja apsolutno svaka osoba slobodna od opresije i guranja na margine društva’

‘Naša vizija je društvo u kojem ja apsolutno svaka osoba slobodna od opresije i guranja na margine društva’

Trans Aida, Trans Mreže Balkan i Asocijacije Spektra organiziraju u subotu, 30. ožujka 2019. godine, prvi Balkanski Trans Inter Marš pod sloganom “Moje tijelo – moj hram! Moj identitet – moja stvar!”. Okupljanje sudionika/ca počinje u 14 sati na Trgu žrtava fašizma, odakle će se u 15 sati kreće rutom preko Trga hrvatskih velikana, Jurišićevom do Trga bana Josipa Jelačića te Praškom do parka Zrinjevac, gdje će se održati prigodni program. Ususret Maršu, razgovarale smo s Trans Aidom o samoj ideji događaja, zahtjevima koje traže, ali i položaju transrodnih i interspolnih osoba općenito na Balkanu, ali i u Hrvatskoj. 

Kako ste došli/e na ideju i zašto konkretno organizirate prvi Balkanski Trans Inter marš?

U posljednje vrijeme na našim prostorima jačaju desničarske i fašističke grupe, te su transrodne i interspolne osobe posebno izložene napadima i diskriminaciji. Nakon kampanja koje su se protivile Istanbulskoj konvenciji te tada posebnom izlaganju transrodnih osoba u negativnom kontekstu te napadu na naša prava ovo je bio logičan slijed događaja, želimo stati na kraj narušavanju ljudskih prava i dostojanstva svih marginaliziranih skupina.

Zašto Zagreb?

U ovom periodu se u Zagrebu dešava Transpozij, regionalni događaj koji okuplja 70-ak trans, inter i rodno varijantnih osoba te je u tom trenutku Zagreb bio logičan izbor, posebno dan uoči Dana vidljivosti transrodnih osoba.

U najavi prosvjeda naveli ste deset zahtjeva. Zamolile bismo vas da  nam ih sada navedete i obrazložite.

Vjerujem kako svaki od naših zahtijeva uključuje svako živo biće s posebnim naglaskom na marginalizirane skupine koje su svakodnevno izložene napadima. Naše organizacije su zajedno sa zajednicom radile na ovim zahtjevima te svi vjerujemo kako sve dok nema slobodne za svako biće – nema slobode ni za koga. Naša vizija je društvo u kojem ja apsolutno svaka osoba slobodna od opresije i guranja na margine društva. Trebamo slaviti naše različitosti, a ne gledati na njih kao na predmet isključivanja i osude.

Ovim Maršom zahtijevamo:

1. Usklađenje zakonodavnih okvira i praksi s europskim preporukama: Rezolucije o pravima trans osoba (2015.) i Rezolucije o pravima interspolnih osoba (2019.)

2. Slobodu odlučivanja o svojim tijelima i životima, kroz potpuno poštivanje samoodređenja i tjelesnog integriteta za svako trans i rodno varijantno dijete, svaku odraslu trans i rodno nebinarnu osobu te za svaku interspolnu bebu, dijete, i odraslu osobu

3. Slobodnu i jednostavnu promjenu dokumenata, odnosno pravno priznanje roda, spola i imena temeljeno isključivo na samoodređenju

4. Dostupnu i besplatnu zdravstvenu zaštitu, bez patologizacije, koja odgovara potrebama trans i interspolnih osoba, uz edukaciju medicinskih stručnjaka_inja radi provođenja individualnog pristupa i prakticiranja informiranog pristanka

5.  Adekvatno, pravovremeno i efikasno procesuiranje govora i zločina iz mržnje

6. Ispravno izvještavanje u medijima uz poštujuće predstavljanje naših identiteta, tijela i iskustava, bez senzacionalizma

7. Odgojno-obrazovni sustav slobodan od nametanja rodnih i spolnih normi, uključujući poštujuću i pozitivnu reprezentaciju naših tijela, identiteta i iskustava u odgojno-obrazovnim ustanovama i edukacijskim materijalima

8. Poštivanje radničkih i ljudskih prava te prepoznavanje višestruke diskriminacije s kojom se svakodnevno susreću trans i inter osobe koje su seksualni_e radnici_e, Romi_kinje, žene, migranti_kinje, kao i osobe tamne boje kože, manjinskih vjerskih i nacionalnih grupa, te osiguravanje jednakih prilika za život i rad, uključujući dekriminalizaciju seksualnog rada i pružanje sigurnog pristupa azilu za sve migrante_kinje

9.  Poduzimanje svih neophodnih mjera za borbu protiv beskućništva, gladi i straha za vlastito blagostanje trans i inter osoba te omogućavanje pristupačnosti u svim poljima društvenog života inter i trans osobama s invaliditetom i/ili poteškoćama u razvoju

10. Jasan stav država u borbi protiv rastućeg fašizma

Uoči samog Marša, imali/e ste i najavne aktivnosti poput radionice transparenata i performansa na Trgu bana Jelačića. Kako su prošle te ‘pripremne aktivnosti’?

Radionice transparenata te filmska večer koje su održane su prošle baš onako kako je bilo i očekivano, odlično! Ideja nije nedostajalo, nije bilo manjka volje te je zapravo sve teklo bez ikakvih problema!
Performans “Maske” na Trgu bana Jelačića je bilo jedno emotivno i divno iskustvo za sve nas. Iako nas je priznajem, bilo strah i osjećala se nervoza u zraku prošlo je savršeno. Bili_e smo spremni_e na razna dobacivanja, ali stvarno ih nije bilo. Osim usputnih pogleda neodobravanja, bilo je i puno ljudi koji su nas podržali. Teško je opisati ponos koji smo svi osjećali_e kad je završilo, osim čvrstih zagrljaja na kraju i pokoje ponosne suze nije bilo riječi kojima smo se mogli_e izraziti.

Kada govorimo o položaj i pravima transrodnih osoba na Balkanu, kako biste ih opisali i rangirali po zemljama? Što je specifično za hrvatski kontekst?

Generalno, položaj i prava transrodnih osoba na cijelom Balkanu su daleko od toga da možemo reći da je situacija dobra. Kategorički, možda bih i mogao reći da što se tiče prava Hrvatska je pri vrhu na Balkanu, posebno uzevši u obzir da je promjena oznake spola moguća bez sterilizacije što se ne može reći za ostale države, dostupnost medicinskih postupaka je iznimno nedostupna te su procesi stvarno predugi. Operacije prilagodbe spola u Hrvatskoj ne postoje te nam je najbliža Srbija u kojoj se takve operacije izvode, no koliko blizu toliko i još dalje obzirom da su rijetke osobe koje si to mogu priuštiti obzirom da HZZO ne pokriva troškove prilagodbe spola, a čak ni hormonalna terapija nije potpuno dostupna, te je vrlo skupa. U suštini, u nekim zemljama je nešto bolje u drugima nešto lošije, ali svima nam je situacija loša.

Koji su glavni problemi s kojima se susreću interspolne osobe u Hrvatskoj? Gdje su najveći ‘zastoji’ kada pričamo o ostvarivanju prava interspolnih osoba?

Svi problemi s kojima se susreću interspolne osobe u Hrvatskoj su glavni, obzirom da se na području prava interspolnih osoba ne dešava ništa, a vidljivost interspolnih osoba je gotovo nikakva. Činjenica da u ovom trenutku na prostoru regije postoji samo nas dvoje javnih interspolnih aktivista koji aktivno radimo na podizanju vidljivosti i postizanju osnovnih ljudskih prava koja nam pripadaju govori dovoljno. Interspolne osobe su izložene nasilju i stigmatizaciju od samog rođenja, interspolne bebe prolaze kroz genitalne mutilacije, izvode se invazivni medicinski postupci i tretmani, a sve isključivo zato da bi se tijela interspolnih osoba strpala u binarne kategorije tipičnih muških ili ženskih. Traume su gotovo neizbježne, a potpuna psihološka pomoć teško dostupna. Interspolne osobe se još uvijek skrivaju, žive u strahu, sramu i boje se za vlastitu autonomiju.

Postoje li trans i inter zajednice u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj trenutno aktivno djeluje Trans Aid s ciljem promicanja prava za transrodne, interspolne i rodno varijante osobe. Organiziramo savjetovališta za transrodne i rodno varijante osobe – TRANsavjetovanje, te savjetovalište za interspolne osobe te roditelje interspolne djece – INTERazgovori. Aktivno radimo na zagovaranju prava, a uz sebe imamo i vrlo aktivno zajednicu.

Marš je svojevremena najava za peti po redu Transpozijum, jedino regionalno okupljanje trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba. Što nas očekuje na ovogodišnjem Transpoziju?

Ovogodišnji Transpozij prikuplja preko 70 trans, inter i rodno varijantnih osoba, a pred nama je pregršt emocija, intenzivnih i emotivnih iskustava nakon kojih, kao i svake godine do sad, svaka osoba izađe osnažena, s puno novih i korisnih informacija te puna predivnih iskustava. Očekujemo i puno zabave, a kao i uvijek do sad, Transpozij je mjesto na kojem se rađaju velika prijateljstva.