Ako pratite glazbene vijesti, u zadnje ste vrijeme sigurno pročitale/i nekoliko priča o bivšim članicama dva utjecajna benda – Jackie Fox (Runaways) i Kim Gordon (Sonic Youth). Na Foxinu priču o izrabljivanju i seksualnom napadu nje kao 16-ogodišnje rock zvijezde javnost uobičajeno gleda sa sumnjom u istinitost što, nažalost, predstavlja iskustva mnogih žena u glazbenoj industriji. Gordonine brojne priče iz njezinih memoara Djevojka u bendu bilježe poteškoće s kojima se nosila na punk i alt rock sceni, o neprijateljstvu prema ženama, bez obzira bile one u bendu ili ne.Rasprava o osobnim narativima ovih dviju glazbenica potrebne su i neizbježne, ali ne trebamo zanemariti njihov značajan doprinos kao glazbenica koje su svirale možda najmanje cijenjen instrument u arsenalu rock and rolla – bas gitaru.
Članice bendova koje su rutinski postale predmet peticija za Rock and Roll Hall of Fame predstavljaju samo 200 basistica, od kojih mnoge ne dolaze do izražaja i nemal broj onih uspješnih u indie, punk, metal i jazz bendovima te solo i prateće glazbenice. Gordonine niske završnice pridonijele su zvuku alt-rocka 90-ih, a Foxino sviranje naglašava hard rock 70-ih.
Prije nego li je ijedna od njih uzela instrument u ruke, još je jedna utjecajna basistica, Carol Kaye, svirala na tisućama hitova kao članica vrhunskog pratećeg benda iz Los Angelesa – Wrecking Crew. Kao usavršenoj jazz gitaristici, Kayina diskografija uključuje “These Boots Were Made for Walking” Nancy Sinatre, “California Girls” Beach Boysa, “I’m a Believer” The Monkeesa, “Feelin’ Alright” Joea Cockera, a to su samo neki od primjera. Pogledajte video gdje Kaye daje bas lekcije Geneu Simmonsu iz Kissa i ovdje pogledajte intervju s njom.
Kaye je mogla odsvirati skoro bilo što; ona je izuzetna i izuzetno graciozna glazbenica. Dok joj rijetke/i mogu parirati kada se radi o glazbenom rangu i sposobnostima, mnoge dijele njezin talent pisanja jednostavnih, ali nezaboravnih bas ritmova koji su oblikovali žanrove i glazbene ere. Uz bok Gordoninom agresivno-melodičnom basu u Sonic Youthu, Kim Deal (Pixies) pružila nam je nebrojene alt-rock rifove 90-ih i, kao i Gordon, dijelila ili preuzela vokalne dijelove na jednim od nejvećih hitova benda (pogledajte “Gigantic” u live verziji iz 1988.). Iako se ne čini da im je mnogo toga zajedničko, i Deal i Kaye usavršile su umjetnost jednostavnosti, spajajući ono što je moglo završiti kao zasićen bas rif sa suštinskim notama i ritmovima.
Kao i Dealino sviranje u Pixiesima, bas Tine Weymouth u Talking Headsima radio je kao ritmično sidro i pogonski motor ispod gitara i sintova u njihovoj glazbi. Weymouth ne samo da je bila dio polovice postojećih funky art rock ritam sekcija, nego je i napisala možda najfunky bas rif u rock povijesti – “Genius of Love” njezinog vlastitog Tom Tom Cluba. Skoro je nemoguće zamisliti kako bi 80e zvučale bez basa Tine Weymouth (iako bi preživjeli bez njezinog plesa).
Ne postoji kraj nabrajanju kultnih basistica – uvijek postoji još jedna za dodati, još jedan rif za uživanje, još jedna rasprava o tome koja je precijenjena ili podcijenjena. No, ne bi trebalo biti rasprave naspram toga je li Meshell Ndegeocello jedna od najtalentiranijih basistica, ali i jedna od najtalentiranijih glazbenica svoje generacije. Pogledajte njezin bend kako uživo izvode “Dead End” na KCRW-u. Za razliku od većine nabrojanih glazbenica (osim možda Carol Kaye), Ndegeocello je formalna glazbenica, ali s ukusom. Mnogo njene glazbe ostalo je nezamijećeno, ali će većini biti poznata njena obrada “Wild Nights” Vana Morrisona sa Johnom Cougarom Mallencampom i njezin neosoul hit “If that’s your boyfriend“.
Ovo je samo sažeta lista izvrsnih basistica ( u rock, jazz i soul glazbi). Proširena bi lista uključivala glazbenice poput Melisse Auf der Maur, Esperanze Spalding i mnoga druga imena za koje ste možda čuli, a možda i niste. Jedno koje vjerojatno niste, a trebali biste, je ime Tal Wilkenfeld, australsko čudo koje je sviralo sa Herbijem Hancockom, Chickom Coreom, braćom Altman i Jeffom Beckom. Kao Carol Kaye desetljećima prije nje, Wilkenfeld je započela jako mlada, svirajući u jazz klubovima i brzo postala vrlo tražena te – u 21.godini – zvana “budućnost bas gitare“.
Prevela i prilagodila: Sonja Novoselić
