Seriju Sex Education započela sam gledati čim je izašla, a osvojila me bezbrišnošću mladih likova koji naglašeno razmišljaju o seksu jer su očito dovoljno privilegirani da im to bude jedina briga prilikom odrastanja. Radi se o životnome razdoblju koje smo svi_e prošli_e, a serija prikazuje neki idealni model koji bi pomogao u rješavanju brojnih problema već u tinejdžersko doba, zahvaljujući bezuvjetnoj podršci roditelja, potpunoj slobodi izražavanja i pomoći obrazovnih ustanova kako bi se naučilo o onome što u knjigama ne piše. Uloga seksa znatno je potencirana u seriji, to je gotovo jedino o čemu se razgovara i razmišlja jer te srednjoškolce_ke ispiti nimalo ne zabrinjavaju, a brojni_e pacijenti_ce seksualne terapeutkinje dokazuju da interes za seks s godinama ne jenjava. Ne mogu reći da sam grizla nokte iščekujući drugu sezonu ili zbog stalne neizvjesnosti koju je pružala svaka epizoda, no seriju krasi neka vrsta šarma koji je vjerojatno naglašen činjenicom da volim Gillian Anderson, koju smo inače navikli_e gledati u ukočenijim ulogama, a ovdje je kul seksualna terapeutkinja u ljubavnoj vezi sa savršenim muškarcem, zgodnim Šveđaninom Jakobom, koji je valjda jedini majstor kojem ne vidimo stražnjicu dok se saginje te da mlada Emma Mackey neodoljivo podsjeća na popularnu glumicu Margot Robbie. Pa krenimo.
Netflixova serija Sex Education prati svakodnevicu šareno odjevenih srednjoškolaca_ki u izmišljenom britanskome gradu Moordale. Nastala pod redateljskom palicom Laurie Nunn, u dvije sezone pruža razonodu unatoč obrađivanju ozbiljnih i nadasve aktualnih tema. Tako primjerice klamidija poprima razmjere koronavirusa pa zbog neznanja učenika i profesora o toj spolnoj bolesti zavlada panika te je potrebno poduzeti mjere suzbijanja tako ozbiljne opasnosti.
Radnju je teško smjestiti u vremensko razdoblje jer se koriste nove, ali i stare tehnologije, spominje se Pornhub, a listaju retro časopisi. Likovi uglavnom žive u prostranim kućama, do škole idu autobusom ili biciklom, okruženi su zelenilom jer je u Moordaleu ,izgleda, uvijek proljeće. Prisutna je klasična srednjoškolska društvena podjela na popularne bogataše_ice, autsajdere_ice, čudake_inje, samotnjake_inje, sportaše_ice itd., a likovi su ipak ujedinjeni u jednome – problemima sa seksualnošću.
{slika}
Prva epizoda započinje uvidom u obiteljske prilike glavnih likova te odmah shvaćamo koje su njihove, vjerojatno time i djelomice uvjetovane, seksualne boljke. Uz Otisa, Erica i Maeve potrebno je izdvojiti njihove školske kolegice i kolege Adama, Jacksona, Aimee, Lily i Olu te Jean i ravnatelja Groffa kao primjer roditelja oprečnih odgojnih pristupa. Tako na nagovor Maeve, Otis počinje pružati usluge seksualne terapije svojim vršnjacima_kinjama kojima nije problem platiti za pomoć. S klijentima_cama se najčešće nalazi u starome WC-u koji više podsjeća na narkojazbinu, nego na mjesto na koje bi itko imalo oprezan ikada zašao. Tamo mu kolege_ice otvaraju dušu, on im poput svećenika (i zaista ih u početku ne gleda već sjedi s druge strane zida) nalazi lijek, inzistirajući na nekim principima koje je nesumnjivo saznao od majke, seksualne terapeutkinje.
Kako se sve vrti oko seksa koji je stvar prestiža, o kojemu se otvoreno govori i koji kao da je jedini problem svih likova, (jedino Maeve ima financijskih poteškoća, ali ih s lakoćom rješava), jasno je da se tematizira i nelagoda koja se veže za neiskustvo te očajnički pokušaji nekih likova, primjerice Otisa, da se toga neiskustva riješe. Mladi općenito osjećaju pritisak okoline jer je sramotno biti neiskusan_a, a i “kad ćeš ako ne sad” –zamislite kako li je tek u svijetu u kojemu su spolni odnosi najvažniji, koliko je bitno sakriti istinu koja bi mogla sabotirati nečiju budućnost ili u ovome slučaju Seksualnu kliniku. Potrebno je napomenuti kako protagonist Otis nije aseksualan, uzbuđuju ga rijetki fizički dodiri djevojaka u njegovoj okolini. Dovodi se u pitanje muško-žensko prijateljstvo jer je prikazano kao prilično nedostižno i kao da nema perspektivu “pravoga prijateljstva”. Pomalo je problematično što na tome inzistira Eric (“Cure i dečki mogu biti prijatelji? Da, baš, njihove genitalije mogu biti prijatelji”) koji bi se po toj logici zbog svoje seksualne orijentacije trebao družiti isključivo sa djevojkama, jer bi inače prema muškim prijateljima uvijek razvio romantične osjećaje.
{slika}
Serija problematizira i vršnjačko nasilje pa tako spomenutoga Erica, mladoga geja eklektičnoga stila odijevanja redovno zlostavlja školski kolega. Adam je dakle onaj homofobni naporni tip koji gnjavi geja, ne zato što mu smeta, već iz svoje želje za kontaktom s njim, koju nikako da si prizna. Kako epizode odmiču, Adam nam je sve draži, činjenicu da je zlostavljač kao da je opravdala kruta očeva figura i još samo treba da netko za njega i Erica kaže “tko se tuče taj se voli”.
{slika}
Serija očito obiluje neprestanim ljubavnim zapletima pa se ponekad čini kako nikako da se posreći jedino Otisu i Maeve. Oboje su bili u ljubavnim vezama koje im zapravo ne odgovaraju i tijekom kojih su više razmišljali jedno o drugome nego o svojim partnerima. Unatoč svim neprilikama koje su zajedno prošli, imam osjećaj da upravo Otis i Maeve ostaju likovi koji se nisu pretjerano razvili tijekom dvije sezone. Maeve je opet pokazala da joj je žao što nema klasičnu obitelj, no nastavila se ponašati sebično, svjesno sabotirajući Otisovu vezu, dok je Otisu dugo trebalo da shvati kako se ljubavni odnosi ne mogu forsirati. Tijekom 16 epizoda očekujemo da će se nešto dogoditi među njima, pomalo su smiješni razlozi zbog kojih se i poljupci izjalove, no želje nam ostaju neutažene, što je vjerojatno i pozitivno jer kao da bi serija njihovom ljubavnom vezom postala besmislena.
Prilikom razmišljanja o seriji čini se neophodnim osvrnuti se na odnos Otisa i njegove majke Jean, veoma otvorene seksualne terapeutkinje koja između ostaloga sa sinom želi razgovarati o masturbaciji koju on ne prakticira. Možemo odmah primijetiti da su jako bliski – večeri provode zajedno gledajući filmove s Julijom Roberts, Jean svojim seksualnim partnerima jasno daje do znanja da im se nema namjeru posvetiti jer kao samohrana majka brine o sinu, a istovremeno radi odgovoran posao. Naročito je važno kako je prikazana kao majka, jer smo razvedene žene navikli_e gledati kao čedne gospođe koje okolini nastoje pokazati svoje savršenstvo i opravdati “nelogičnost” činjenice da su se rastale. Jean želi da se Otis osamostali, ali se ponaša prezaštitnički i previše zadire u njegovu intimu te je sasvim razumljivo da njega to frustrira. Usprkos tomu, kad Jean upoznaje staloženoga Jakoba, koji se razlikuje od onih tipova koji su u njezinom žutome ogrtaču upadali u Otisovu sobu tražeći kupaonicu, Otis nije zadovoljan. Svoje osjećaje obrazlaže činjenicom da nije u redu da je njegova majka u vezi s čovjekom koji je otac njegove cure Ole, no jasno je da mu zapravo smeta što je majka otvorila mjesto za drugoga muškarca osim njega. Razumljivo je da mu je teško, no radi se o tipičnom ponašanju djece koja teško prihvaćaju da im roditelji, a pogotovo majke, imaju ljubavni život nepovezan s drugim roditeljem.
{slika}
Zanimljivo je što Otis poput svoje majke Dr Jean F. Milburn ima poteškoća u ostvarivanju odnosa sa suprotnim spolom, upravo zbog manjka komunikacije koju najčešće smatra uzrokom problema u ljubavnim i seksualnim odnosima svojih mladih klijenata_ica. Naravno, moguće je da Jean uživa u mijenjanju partnera, no u situaciji kad je htjela ozbiljnu vezu nije uspjela jer također ima neriješenih problema, što samo pokazuje koliko je bitno znati što želimo i kako to dati do znanja ljudima u našoj okolini. Radi se zapravo, o činjenici na koju će ukazati svaki_a iskusni_a terapeut_kinja – lakše je rješavati tuđe, nego svoje probleme.
Prilikom ponovnoga gledanja serije podsjetila sam se da mi je Maeve Wiley zapravo jako antipatična, ali shvaćam da može biti upečatljiva kako školskim kolegama_icama, tako i gledateljima_icama. Tijekom druge epizode prve sezone otkriva da je trudna, a treća epizoda započinje liječničkim pregledom prije pobačaja za koji se odlučila pa odgovara na rutinska pitanja o kontracepciji, broju seksualnih partnera i o tome je li razmotrila opciju posvojenja. Kako je pravilo da netko mora doći po nju, moli Otisa za uslugu, a pri ulasku u kliniku dočekuju ih religiozni_e obožavatelji_ce života s transparentima na kojima piše: “I ja sam bio fetus” te uzvikujući: “Za šest tjedana tvoje dijete će moći osjećati”, “Za osam tjedana tvojoj bebi će kucati srce”, “Okončanje trudnoće je ubojstvo”. Za to vrijeme u klinici vlada prijateljska atmosfera pa se žene međusobno ohrabruju prije zahvata, što stvara sasvim drugačiju sliku od one kakvu žele prikazati hostilni_e protivnici_e pobačaja. Maeve je u više navrata pomogla školskim kolegicama, primjerice u situaciji kad je otkrila čije su intimne slike kružile internetom i kad je nastojala pomoći Aimee da prebrodi stresno iskustvo seksualnoga zlostavljanja u autobusu. U oba se slučaja radi o osnaživanju djevojaka koje su uz potporu vršnjakinja prebrodile teška razdoblja. Veoma je važno što i ovako prpošna serija tematizira pobačaj i žensko zajedništvo, a pogotovo što to čini bez imalo patetike, omogućivši Maeve i ostalim ženama da žive onako kako žele.
{slika}
Iako na prvi pogled djeluje kao tipična tinejdžerska serija s trendy protagonistima, Sex Education obrađuje ozbiljna pitanja poput maloljetničke trudnoće, pobačaja, seksualne orijentacije, aseksualnosti, monogamije, apstinencije, seksualnoga zlostavljana itd. Možemo ustvrditi da to čini prilično uspješno te da osim dobre zabave, inzistiranjem na zanemarivanju tabua nudi i priliku za proširenje vidika, ne samo adolescenata_ica, već i odraslih.
