“Utopija je budućnosna vizija jednog drugačijeg društva, odnosno jednog drugačijeg uređenja društvenih odnosa”
Kaže Machiavelli da u društvu nema nikoga doli svjetine, a svjetinu zanima samo krajnji rezultat i direktna korist te da se sukladno tome Vladari/ce ne moraju zamarati moralnim pitanjima o dobru i zlu. U prijevodu, ako svjetina želi cestu, nju ne zanima dali ta cesta prelazi preko plodne njive, dali zatrpava izvor pitke vode pa niti dali su u nju zakopani leševi radnika koji su radili danonoćno bez kruha i bez vode. Ako Vladar sagradi cestu, on će biti cijenjen i/ili obožavan. Neovisno o “kolateralnim žrtvama”.
Tako to nekako posljednjih godinu dana izgleda i u Pregradi. Kolateralne žrtve padaju na sve strane, ali se gradi središnji gradski trg, postoji glazbena škola, napravljen je kružni tok, imamo muzej i kušaonicu meda i vina, gradi se đački dom. Vladarica daje rezultat.
No, može li se taj isti rezultat postići i bez kolateralnih žrtava i bez Vladarice već samo s Gradonačelnicom?!? Jeli moguće koristiti dobra i fer sredstva i istovremeno biti efikasan?!? I jesmo li Mi samo Svjetina ili smo ipak Građani/ke?!?
