Republika Hrvatska jedna je od zemalja koja se stoljećima suočava s kontinuiranim odlaskom domicilnog stanovništva. Prema zadnjim podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH pretpostavlja se da trenutno oko 3.2 milijuna hrvatskih građana i građanki živi izvan domovine. Ipak, u novijoj povijesti svjedočimo obratnom pravcu migracija.
Počevši s velikom izbjegličkom krizom 2015. godine, Hrvatska se našla na ruti egzodusa velikog broja ljudi prema zemljama EU. Iako smanjenog obima, to migracijsko kretanje još uvijek je aktualno. S obzirom na to da se radi o geopolitičkoj situaciji koja obuhvaća migracije s drugih kontinenata i područja prema Europi, RH kao članica, ima obaveze provoditi zajedničke programe donesene na razini Europske Unije (1,2,3).
Migranti/ce pod zajedničkim nazivnikom
Migranti koji su regularno ili iregularno ušli u zemlju, azilanti, prognanici i izbjeglice, strani radnici/e na privremenom radu sa svim dozvolama – sve te osobe u svakodnevnom izričaju nazivaju se samo migrantima i taj nazivnik najčešće ima negativan predznak (1,2,3,4,5).
Sudeći prema medijskim napisima, stvara se slika da su migranti samo siromašni radnici i radnice iz tzv. trećih zemalja, najčešće iz Nepala, Filipina, Indije i Bangladeša (1,2). Iako se radi uglavnom o ekonomskim migrantima, dakle ljudima koji su pristigli u potrazi za boljim mogućnostima ostvarivanja osnovne egzistencije na prostor gdje im je to omogućeno, često ćemo naići na izjave i članke da je svrha njihovog dolaska ostvarivanje raznih povlastica. Pa čak i od Zorana Milanovića. Predsjednik RH je izjavio kako sad dolaze “migranti s računicom i želeći uzeti samo socijalnu pomoć”. Tim smo povodom odlučile preispitati nekoliko predrasuda vezanih za migracije.
Prva predrasuda – migranti uzimaju naše poslove
Dvije su glavne skupine stranih radnika u Hrvatskoj. Prva su državljani EU/EGP čiji su uvjeti boravka i rada u našoj zemlji određeni propisima i zakonima na nivou EU. Druga su državljani trećih zemalja. Njihovi uvjeti boravka ovise o utvrđenom statusu te je li on kratkotrajan, privremen ili je osoba stekla uvjet za dugotrajni boravak na osnovi petogodišnjeg neprekidnog boravka, azila ili supsidirane zaštite. Za reguliranje statusa državljana trećih zemalja nadležno je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
Ono što često uzrokuje kontroverzne reakcije pravo je na rad državljana trećih zemalja, a pogotovo situacija od kada je početkom 2021. postao važeći Zakon o strancima kojim je u potpunosti izmijenjen sustav odobravanja zapošljavanja stranih radnika jer se umjesto kvotnog sustava uveo sustav testa tržišta rada koji je zadržan i u prijedlogu novog Zakona.
Što to zapravo znači?
Ukratko, državljanin treće zemlje u RH može raditi s dozvolom za boravak i rad ili potvrdom o prijavi rada.
U slučaju dozvole za boravak i rad poslodavac je dužan provjeriti kod ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nalazi li se na domaćem tržištu tražena radna snaga. Tek kad se utvrdi da je nema – može zatražiti dozvolu za boravak i rad stranog radnika. Na taj način niti jedna osoba s istim kvalifikacijama ili radnim profilom prijavljena kao nezaposlena ne može biti zaobiđena u procesu zapošljavanja. One se izdaju na jednogodišnje razdoblje.
Potvrdu o prijavi rada državljaninu treće zemlje izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova. Potvrda o prijavi rada radi izvršenja ugovorenih poslova može se izdati do 90 ili 30 dana u kalendarskoj godini. S takvom potvrdom može se obavljati samo posao za koji je potvrda izdana i kod poslodavca s kojim je zasnovao radni odnos.
Postoji i mogućnost zapošljavanja putem EU plave karte. Radi se o dozvoli za boravak i rad visokokvalificiranih radnika državljana trećih zemalja. Također, vrijedi samo za poslove za koje je izdana i samo kod poslodavca s kojim je zasnovan radni odnos.
Podaci nadležnih tijela
Prema podacima MUP, prošle godine u Hrvatskoj je izdano 172.499 dozvola za boravak i rad. Obuhvaćeni su sektori graditeljstva 68.912, turizma i ugostiteljstva 45.868, industrije 24.034, prometa i veza 11.497 te trgovine 5.126.
Od ukupnog broja izdanih dozvola, za novo zapošljavanje je izdano 112.981 dozvola. 40.660 dozvola je produljeno, te je izdano 18.858 dozvola za sezonske radnike.
Najveći broj dozvola izdan je državljanima slijedećih država:
- Bosna i Hercegovina 38.236
- Srbija 24.028
- Nepal 23.493
- Indija 15.627
- Sjeverna Makedonija 13.412
- Filipini 10.999
- Kosovo 9.922
- Bangladeš 8.749
- Turska 5.067
- Albanija 4.244
Migraniti/ce u potrazi za poslom najčešće dolaze posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje. One funkcioniraju kao poslodavac i ustupaju radnike/ce drugom poslodavcu, a same isplaćuju plaću i naknade. Ili mogu funkcionirati kao agencija za posredovanje pri zapošljavanju čija svrha je pronaći radnu snagu koju će poslodavci sami zaposliti. Bitna razlika prema pravnom određenju je ta da se prva navedena agencija pod nadležnosti Zakona o radu. Za agencije koje samo posreduju u zapošljavanju provode se propisi Zakona o tržištu rada te Pravilnik o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem.
Broj agencija rapidno raste. Prema Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike krajem ožujka 2024. bilo je registrirano 708 agencija za privremeno zapošljavanje i 629 agencija za posredovanje pri zapošljavanju. U 2022. godini ih je, primjerice, bilo upola manje. S obzirom na to da se dozvole rada i boravka izdaju za jednogodišnje razdoblje, što dovodi do velike fluktacije i da se radi o radnoj snazi koja obavlja teške fizičke poslove za minimalnu naknadu te ne poznaje zakone naše zemlje, prema medijskim napisima, mnoge agencije posluju nezakonito (1,2,3).
Što na to kaže Državni inspektorat?
Iz Državnog inspektorata, odnosno Sektora inspekcije rada, navode da prema odredbama Zakona o strancima u slučaju utvrđenog nezakonitog rada državljana trećih zemalja, inspekcija pokreće prekršajni postupak protiv poslodavca i odgovorne osobe, ali i državljana treće zemlje. Izriče se mjera zabrane obavljanja djelatnosti 30 dana. Također, navode i da će inspektor obavijestiti Ministarstvo unutarnjih poslova, Poreznu upravu i Ministarstvo financija radi poduzimanja mjera iz djelokruga tih tijela državne uprave. Ukoliko je utvrđen prekršaj, poslodavac je dužan prijaviti radnike na obvezno mirovinsko osiguranje. Počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada.
Novčana kazna iznosi 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika/cu. Odnosno, 6.630,00 eura ukoliko je prekršaj ponovljen višekratno u razdoblju od 6 godina. Zatekne li se državljanin treće zemlje bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim obustave rada, primjenit će se i mjere iz Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada.
Tijekom prva tri mjeseca ove godine, iz Državnog inspektorata potvrđuju da su obavili 42 inspekcijska nadzora nad agencijama. Utvrđeno je 27 prekršaja. Nadležnim je sudovima podneseno sedam optužnih prijedloga. Doneseno je šest prekršajnih naloga, kao i mjere privremene zabrane obavljanja djelatnosti. Naglašavaju i da su utvrđeni prekršaji obavljanja poslova privremenog zapošljavanja od strane pravnih osoba koje nisu evidentirane za navedene poslove, te su pri tome nelegalno ustupale radnike. U slučaju ovakvog prekršaja zabranjuje se 30-dnevno obavljanje djelatnosti, ali i podnosi optužni prijedlog nadležnom sudu.
S obzirom na to da su prema Zakonu o radu i drugim propisima iz područja rada i zapošljavanja državljani trećih zemalja izjednačeni s domaćim radnicima – ne vodi se posebna evidencija o tome koliko je povreda propisa vezano uz npr. prekovremeni rad, prijave na obvezna osiguranja, neisplatu plaće i dr. počinjeno u odnosu na državljane trećih zemalja naspram hrvatskih državljana.
Druga predrasuda – migranti dolaze po socijalnu pomoć i žive od nje
Naknadu koju bi strani državljanin/ka, koji ne dolazi iz zemalja EU, mogao ostvariti u RH ovisi o priznatom statusu i uvjetima za stjecanje određene naknade. Bitno je razlikovati naknade na osnovu boravka u RH i na osnovu Zakona o radu, odnosno Zakona o tržištu rada.
Nezaposlena osoba, stranac kojem je prestao radni odnos može tražiti ostvarivanje prava na novčanu naknadu pod istim uvjetima kao i hrvatski građani/ke ukoliko ima odobren privremeni boravak u RH. No, to se ne odnosi na sve strane radnike/ce. Odnosi se samo na one koji dolaze iz zemalja s kojima RH ima važeće ugovore o socijalnom osiguranju. A to su Australija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kanada, kanadska pokrajina Quebec, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska, Republika Koreja i Albanija.
Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dostavili su nam tablicu i podatke. Prema njima je od početka 2022. godine do danas nezaposlenim osobama strancima isplaćeno ukupno 874.886,23 EUR za novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti i to za 672 osobe.
| Isplaćeno | Broj Osoba | |||||||||
| 2022 | 2023 | 2024 | Total | 2022 | 2023 | 2024 | Total | |||
| BOSNA I HERCEGOVINA | 243.874,98 EUR | 254.211,53 EUR | 53.353,60 EUR | 551.440,11 EUR | BOSNA I HERCEGOVINA | 192 | 188 | 48 | 428 | |
| CRNA GORA | 15.850,27 EUR | 5.580,85 EUR | 3.885,22 EUR | 25.316,34 EUR | CRNA GORA | 10 | 6 | 2 | 18 | |
| SJEVERNA MAKEDONIJA | 46.317,86 EUR | 43.588,09 EUR | 3.511,08 EUR | 93.417,03 EUR | SJEVERNA MAKEDONIJA | 36 | 28 | 3 | 67 | |
| SRBIJA | 81.664,14 EUR | 100.209,43 EUR | 21.584,18 EUR | 203.457,75 EUR | SRBIJA | 69 | 73 | 16 | 158 | |
| TURSKA | 1.255,00 EUR | 1.255,00 EUR | TURSKA | 1 | 1 | |||||
| Total | 388.962,25 EUR | 403.589,90 EUR | 82.334,08 EUR | 874.886,23 EUR | Total | 308 | 295 | 69 | 672 |
Stranci ostvaruju prava u sustavu socijalne skrbi sukladno priznatom statusu u RH. To mogu biti: stranac sa stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem, osoba bez državljanstva, stranci s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima, te stranac pod supsidijarnom zaštitom, azilant i stranac pod privremenom zaštitom te članovi njihovih obitelji. Takve osobe imaju sva prava u sustavu socijalne skrbi kao i hrvatski državljani. Iznimno, osobi koja nema nijedan od navedenih statusa može se priznati pravo na jednokratnu naknadu.
Treća predrasuda – migranti dobivanju besplatno stanove
Azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom, ako troškove stanovanja nisu u mogućnosti podmirivati vlastitim sredstvima, sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti smještaj osigurava Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na rok od 24 mjeseci. Ovo međunarodno pravo ostvaruju samo osobe s već priznatim statusom, a ne podnosioci zahtjeva i trazitelji azila. Njima je smještaj osiguran u prihvatilištima.
Iako se u medijima piše da se „prazne kuće kako bi se iznajmljivale azilantima“ i/ili iznose teorije o smišljenom naseljavanju azilanata, odgovor nadležnog Ministarstva demantira takve navode. Za potrebe stambenog zbrinjavanja osoba s odobrenom međunarodnom ili supsidijarnom zaštitom ovo Ministarstvo trenutno raspolaže s 81 stanom. Od toga je 64 obnovljeno i opremljeno putem AMIF fonda.
Podaci koje smo dobili su:
2022. godine je useljeno 6 obitelji/14 osoba
2023. godine je useljeno 18 obitelji/53 osobe
2024. godine je useljeno 13 obitelji/17 osoba
Trenutno smještaj koriste 74 osobe u 34 stambene jedinice po cijeloj Hrvatskoj. Od 74 osoba, njih 36 je ženskog, a 38 muškog spola.
Burne reakcije izazvala je i Gradska skupština Grada Zagreba kad je donijela je 5. listopada prošle godine, Odluku o najmu stanova kojom se uređuju uvjeti, mjerila i postupci za davanje u najam stanova kojima upravlja Grad Zagreb. To je potaknulo medijske napise da će se u gradske stanove naseljavati migranti (1,2,3).
Naime, promjena u spomenutoj odluci se odnosi samo na osobe pod međunarodnom zaštitom koje sad imaju pravo aplicirati za gradski stan. To su osobe koje borave legalno u RH, odnosno Zagrebu, i priznat im je azilantski status ili su pod supsidijarnom zaštitom. Važno je napomenuti da im taj status ne omogućava bodovnu prednost, trebaju ispunjavati uvjete kao i svi ostali podnositelji/ce zahtjeva za najam gradskog stana.
S obzirom na to da još nisu izglasane nove cijene najma koje bi trebale biti poznate tijekom srpnja i da nije raspisan sljedeći natječaj za najam gradskih stanova, tek će se saznati koliko je osoba pod međunarodnom zaštitom apliciralo i koliko ih je uistinu zadovoljilo uvjete za pozitivno rješenje.
Četvrta predrasuda – azil dobivaju vojno sposobni muškarci
Tijekom predizbornih razdoblja o migrantima se pričalo kao o vojno sposobnim muškarcima kojima Hrvatska daje azil i/ili opasnosti koja prelazi naše granice (1,2,3).
Prema zadnjem Izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, u području migracija i međunarodne zaštite ukupno je 68.114 osoba koje su 2023. godine zatražile međunarodnu zaštitu. Od toga je muškaraca bilo 54.185 (80%), a žena 13.929 (20%). Od ovog broja obustavljeni su postupci za 6.298 tražitelja/ica zaštite odnosno 3.864 osoba muškog spola (61%) i 2.434 osoba ženskog spola (39%).
U prihvatilištima gdje su smještene osobe u postupcima traženja zaštite, identificirano je 49 žena i 15 muškaraca žrtava rodno utemeljenog nasilja. Oni su pretrpjeli seksualno, fizičko i psihičko nasilje, a osam žena tražiteljica međunarodne zaštite bile su izložene štetnim tradicionalnim praksama.
Azil je sveukupno odobren za 43 osobe, 25 osoba muškog spola (58%) i 18 osoba ženskog spola (42%) od čega je čak devet odobreno ženskim osobama zbog nasilja u obitelji.
Dakle, iako u zahtjevima za međunarodnu zaštitu dominiraju muškarci, azil je odobren tek neznatno višem postotku muškaraca, u odnosu na žene.
Žene i djeca su neprimjetni/e
Rasprava o migracijama se uglavnom bazira na muškarcima. Ipak, prema statističkim podacima – i migrantice čine određen udio u novim pravcima migracija te značajan udio u odobrenim azilima.
2022. godine Odbor ministara Vijeća Europe donio je Preporuku kojom su razrađena zaštita prava žena i djevojčica migrantica, izbjeglica i tražiteljica azila. U izradi Preporuke sudjelovao je i Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH. Prema Izvješću UNHCR- a krajem 2022. godine, 108,4 milijuna ljudi smatralo se međunarodnim migrantima. Prema organizaciji UN Women žene i djevojke čine približno polovicu njih, odnosno 49%.
Također, dokument EU Komisije kojim je postignut Sporazum o direktivi za borbu protiv nasilja nad ženama izmedju Parlamenta i Vijeća, a koji obavezuje i RH izazvao je reakcije javnosti navodeći da je jedna skupina žena izostavljena iz prava zaštite. (1,2,3) To su žene, migrantice bez dokumenata.
Ako žena, odnosno migrantica s tim statusom podnese prijavu za zlostavljanje, riskira da bude deportirana ili završi u zatvoru. Ponajviše jer nije usvojen prijedlog zabrane dijeljenja osobnih podataka zlostavljane žene migrantice bez validne dokumentacije, već je samo data preporuka o diskreciji, koja nije pravno obavezujuća.
Zaključno, kada se govori o imigrantima, nerijetko se zanemaruje činjenica da su i žene i djeca u migraciji, o čemu svjedoče i ranije navedeni podaci.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
