Piše: Kristina Ikić Baniček
Danas nije bio dobar dan za 37-godišnju Elisabeth Wang. Ova istaknuta zastupnica Narodne stranke prava (People’s Justice Party) u malezijskoj pokrajinskoj skupštini (Selangor State Assembly) dala je ostavku nakon što se javnost počela zabavljati prosljeđujući mobitelom fotografije na kojima je ona snimljena kako spava gola. Njezin cjelokupni dosadašnji angažman u politici doveden je u pitanje zbog nečega što nije niti sramotno, niti ilegalno niti relevantno za njezin angažman. I dok potresena Wang i njezini stranački kolege nagađaju da je sve to maslo vladajuće Koalicije Narodne Fronte (National Front Coalition), nisam mogla ne upitati se da li bi se to dogodilo da na slikama nije žena te kakav bi odjek slična situacija imala u Hrvatskoj?
Tu mi se, nažalost, u sjećanje javljaju slike Ante Kovačevića golog do pasa te Stjepana Mesića u minijaturnim kupaćim gaćicama. Obojica su se slikali ponosno, muški, upućujući svoja gola torza hrvatskim ženama na ogled. Dakle odgovor na moju prvu dvojbu je sljedeći, da je gospođica Elisabeth Wang kojim slučajem gospodin Elis Wang, malezijska, a vjerujem i hrvatska javnost, prokomentirala bi to kao svojevrsni nestašluk, ali uz komentare eminentnih društvenih kroničara kako je to baš “simpatično” i “ljudski” te eventualno uz opaske o tome trebaju li se više posvetiti tjelovježbi ili su u dobroj formi. Nikome ne bi palo na pamet dovoditi u pitanje kredibilitet obnaženog gospodina kao političara jer kakve to veze ima s politikom da li nosi skupa odijela, ide na pilates ili spava bez pidžame?
Kada bi uz ovaj komentar bila objavljena fotografija neke hrvatske političarke kako spava ko’ od majke rođena, posjeta ovom portalu skočila bi do neslućenih razmjera. Danima bi se raspravljalo o tome spava li ministrica ili zastupnica na svilenim ili pamučnim plahtama, našao bi se i neki uvaženi sociolog koji bi za sve TV kuće kritički pronašao uzrok lošem stanju u njezinom resoru u tome što je ministrica očito promiskuitetna (jer tko spava gol, a da nije takav?!), a jednako uvažen, ako ne i uvaženiji politolog rekao bi sa žaljenjem da se ni ne može ništa drugo očekivati od žena političarki jer one hrvatskoj politici doprinose ionako samo na jedan način – da ispune rodnu kvotu.
Bojim se da će proći još dugo vremena u političkoj povijesti Hrvatske dok se žene ne počnu doživljavati kao političarke s programima, temama koje zastupaju i vrijednim učesnicama hrvatske političke svakodnevice. Do tada će i dalje ostati percipirane kao manekenke, priležnice, karijeristice, oportunistice i, prije svega, brojke u rodnim kvotama.
