Bijeli lotos redatelja Mikea Whitea u posljednje je četiri godine postao jedna od najgledanijih i najkomentiranijih HBO-ovih serija. Spoj krimi misterije, trilera i društvene satire na račun bogatih ponudio je zabavan dodatak eat the rich estetici prvenstveno zbog svježih obrata i šašavog humora praćenih kvalitetnom glumačkom postavom. Dugoočekivana treća sezona ponovila je već ustaljenu formulu uz zanimljive casting poteze u vidu Lise iz Black Pinka ili indie legende Parker Posey. Međutim, neiskorištavanje glumačkih potencijala i propuštene prilike za kreativno adresiranje načelno važnih pitanja rezultirali su podijeljenom kritičkom recepcijom.
Kao i prve dvije sezone, treća počinje scenom ubojstva nakon koje smo vraćeni_e tjedan dana unatrag i do zadnje epizode nagađamo tko je umro. U međuvremenu, pratimo gradaciju klasne tenzije između bogatih gostiju i radnika_ca resorta i propadanje nestabilnih interpersonalnih dinamika. Posljedični kaos je upotpunjen kadrovima prekrasnog krajolika i sočnim, aspiracijski šokantnim erotskim zapletima.
Što se događa u trećoj sezoni?
U trećoj sezoni, situiranoj na Tajlandu, ponovno pratimo tri grupe bogatih gostiju. Disfunkcionalna obitelj Ratliff posjećuje Tajland na nagovor kćeri Piper kako bi ona završila svoju tezu o budizmu (ili im je tako rekla). Nestabilan heteroseksualni par Rick i Chelsea ovdje su jer Rick ganja osobnu osvetu nad čovjekom koji mu je ubio oca. Chelsea misli da su na odmoru. Umjesto neprežaljene Tanye, novitet su prijateljice iz djetinjstva (Kate, Jaclyn i Laurie) koje nastoje obnoviti svoj odnos uz fensi spa tretmane i jogu. Iz prošlih su se sezona vratili publici draga spa menadžerica Belinda i mlaki Greg/Gary, Tanyin bivši muž koji je u drugoj sezoni orkestrirao njezinu smrt. Belinda je došla na welness trening u drugi centar franšize Bijeli lotos. Greg se na Tajlandu vjerojatno skriva od policije s novom, mlađom djevojkom Chloe.
Odsustvo Tanye, u odličnoj izvedbi Jennifer Coolidge, kroz sezonu je izuzetno osjetno. S njenim su likom nestali gotovo svi komični elementi koji su ciljali na deluzivnost ultrabogatih i kalkulirano naivnu okrutnost njihove samoopsesije i paranoje. Treća sezona stavlja veći naglasak na ranije uspostavljeno tematiziranje maskulinosti, zapadnjačkih ideja o wellnessu i spiritualnosti te promjenjivost naravi toksičnih ženskih prijateljstava. Zaigranost prošlih sezona zamijenio je mračniji relativizam podebljan pokojim (ne)očekivanim kinkom i anksioznim nagovještajima nadolazeće katastrofe.
Daleki odjek Tanyina lika predstavlja lik Victorie Ratliff (Parker Posey), žene utjecajnog financijera Tima. Poput Tanye, Victoria nekako pluta na oblaku vlastite ignorancije i privilegije. Aktivno se trudi neparticipirati u realnosti kroz konzumaciju Lorazepama. Nije sigurna u razliku između Tajlanda i Tajvana, a najveća joj je briga Piperin interes za budizam i što će ljudi reći ako odluči ostati godinu dana u budističkom hramu. Neobičan odnos svoja dva sina, Saxona i Lochlana, jedva da primjećuje. Premisa da su bogataši_ce blesavi_e istrošena je kao pokušaj društvene kritike u pop kulturi. Stoga Victorijin lik nije zabavan zbog onoga što govori o bogatašima već tragikomičnog miksa iritacije, nevjerice i suosjećanja koje je u ovoj sezoni uspjela proizvesti još jedino Chelsea.
Moralna ispravnost i izdržljivost patrijarha
Za razliku od Victorijinih preokupacija kćerinim zastranjivanjem, patrijarha Tima more puno veće brige. Ubrzo nakon dolaska u odmaralište, saznaje da ga FBI traži zbog financijskih malverzacija. Ostatak sezone provodi kujući planove o samoubojstvu ili čak ubojstvu cijele obitelji, ovisno o tome što su odgovorili na pitanje bi li mogli živjeti u siromaštvu. Timovo razmatranje takvih mjera potvrda je njegovog entitlementa da izbjegne ekonomske i socijalne posljedice svog dvostrukog neuspjeha.
Tim pripada skupini elita koje su svoje bogatstvo stekle isključivo „mukotrpnim i poštenim radom“, bez obzira što mu je djed bio guverner, a otac biznismen. Kako su u neoliberalnom kapitalizmu radišnost i konstantna zaposlenost signal moralne vrline i izdržljivosti (resillience), Tim je inicijalno portretiran kao idealni patrijarh. Pouzdan je, sposoban, samozatajan, a čak ni ne vara ženu. Slika moralne ispravnosti i izdržljivosti dodatno je podcrtana činjenicom da „ne uzima tablete“. To čak nekoliko puta napominje u prvih par epizoda. Sa stresom odgovornosti za cijelu obitelj nosi se snagom vlastite volje.
Velik izvor pritiska da se ta slika održi je i Victorijino asertiranje da je Tim dobar muškarac i da im je podario odličan život. Stoga će joj zatajiti da joj on krade Lorazepam i da je uhvaćen u kaznenom djelu koje će ih učiniti siromašnima. Bez obzira na startnu privilegiju, u ideologiji mukotrpnog rada, sramotno je odabrati prečac i steći „nezasluženi“ kapital. S druge strane, podbacio je kao muškarac jer se nije pobrinuo za obitelj. Timovi planovi u konačnici rezultiraju slučajnim trovanjem sina Lochlana kojeg je odlučio poštedjeti. Kad Lochlan ipak preživi, cijela se obitelj samo ukrcava na brod za doma. Ne saznajemo kako su reagirali_e na (vjerojatni) gubitak privilegija, iako smo cijelu sezonu pratili_e Timova monotona anksiozna predviđanja.
Moderna verzija toksične maskulinosti
Odnos braće Ratliff, Saxona i Lochlana, također ne dobiva jasnije razrješenje unatoč hajpu koji je podigao. Dok se Timova maskulinost temelji na ulozi patrijarha, stariji sin Saxon moć crpi iz hiperseksualnosti, do te mjere da objektificira i sestru Piper. Mlađem bratu Lochlanu konstantno nameće modernu verziju toksične maskulinosti temeljenu na opsesiji fitnessom i osvajanjem žena kao oblik održanja dominacije. Samodefinirani people pleaser Lochlan razapet je između Saxonove nasrtljivosti i Piperine moralne ispravnosti.
U ovoj sezoni Bijelog lotosa, Piper je onaj privilegirani lik čije vrijednosti naizgled odudaraju od obiteljskog konzervativizma i koji nastoji pronaći bolji put kroz interes za budizam. Očekivano, nakon jedne noći provedene u budističkom hramu, shvaća da nije stvorena za život bez organske hrane. Priklanja se Victorijiinoj mudrosti da je ne uživati u vlastitom bogatstvu uvredljivo prema manje privilegiranima.
Dinamika između Saxona i Lochlana kulminira trojcem s Gregovom djevojkom Chloe nakon noći divljeg partijanja. Dio kritike funkciju tog tabua iščitao kao komentar na incestuoznu zatvorenost najprivilegiranijeg sloja, no ta teza nije osobito zanimljiva s obzirom da cijeli događaj rezultira isključivo Saxonovim novopronađenim interesom za self help knjige.
Saxon je doživio seksualnu traumu čiji se uzroci, između ostalog, mogu povezati s toksičnim vrijednostima koje je cijelu sezonu perpetuirao. Pred njim je proces nošenja s pitanjima granica, pristanka i autonomije, no to se baš i ne spominje. Implicirani završetak priče obitelji Ratliff je da su muškarci, uzdrmani svim kombiniranim krizama, krenuli putem samootkrivenja. Nažalost, nedostaje dublja razrada nabacanih problematika da bi se njihova ozbiljnost potpunije adresirala.
Što je sa ženskim prijateljstvima?
Slično je s tematiziranjem ženskih prijateljstava kroz likove Jaclyn, Kate i Laurie. Unatoč uspjesima postignutim u odrasloj dobi, prijateljice ubrzo nakon dolaska u resort upadaju u rekreiranje srednjoškolske dinamike temeljene na rivalstvu između Jaclyn i Laurie, dok Kate mijenja strane prema vlastitom interesu. Jedini trenutak kada je Kate u fokusu priče je večera na kojoj Jaclyn i Laurie otkrivaju da je sada republikanka i da je glasala za Trumpa. Bilo kakva moguća analiza njezinih izbora svodi se na suptilno neodobravanje Jaclyn i Laurie.
Većina se drugih razgovora realizira kao ogovaranje maskirano u brigu, a jedinu autentičnu komunikaciju predstavlja Laurin govor u posljednjoj epizodi. Nakon refleksije o tome da joj ni karijera ni majčinstvo nisu donijele ispunjenje, izražava ljubav prema prijateljicama. Iako je postojao potencijal za propitivanje naravi njihova rivalstva ili procesa prihvaćanja gubitka nekih prijateljstava pa i političkih zaokreta, tim su govorom svi konflikti prividno razriješeni.
Maskulinost, brutalnost i nasilje
Tragičan završetak nagoviješten u prvoj epizodi dobili su Rick i Chelsea. Rickova maskulinost temelji se na ideji modernističkog antijunaka izmučenog idejama o osveti. Rickova priča iz djetinjstva neupitno je nepravedna i tragična. Međutim, posljedice njegovih trauma lome se na njegovoj mlađoj djevojci Chelsei. Istinski zaljubljena u uvijek ozbiljnog, distanciranog Ricka, Chelsea je uvjerena da ga može spasiti. Izuzetno je involvirana u njegovo psihičko stanje te mu predlaže rješenja od terapije do beauty tretmana u nadi da će joj napokon uzvratiti toplinu. Iako Rick zaista krene na terapiju, Chelsea svejedno završi kao žrtva pljačke, ugriza otrovne zmije i u konačnici Rickove osvete.
Kada se napokon otkrije da je čovjek koji mu je ubio oca zapravo Rickov otac nakon što ga je Rick već upucao, potvrđuje se Chelseino proročanstvo da nesreća dolazi u tricama. Rickov otac bio je beskrupulozni vlasnik resorta, tako da ga je trebalo promptno osvetiti pod krinkom zaštite civila. U posebno ciničnom raspletu, Ricka s leđa upuca zaštitar resorta Gaitok kojem je izvršenje te naredbe karijerna prekretnica.
Radnici_e u resortu ponajviše funkcioniraju kao pokretači_ce radnje, bez prevelike znatiželje u pristupu njihovoj karakterizaciji. Zaštitar Gaitok bori se s moralnim dilemama oko kapitalističkih definicija ambicioznosti i uspjeha. Njegova su blaga narav i budistička uvjerenja od strane svih drugih likova tretirane kao slabost, što dovodi u pitanje njegovo zaposlenje. Njegova simpatija Mook te dileme potpiruje, a njen interes za Gaitoka fluktuira ovisno o tome je li napravio nešto opasno. Kroz njen lik je asertirano izjednačavanje maskulinosti s brutalnošću, a nasilje s poduzetnošću, što Mook Gaitoku prezentira kao praktičnost. Iako se Gaitokova uvjerenja o nenasilju čine čvrstima, u odlučujućem trenutku ipak upuca Ricka te dobiva i promaknuće i curu.
Nedostatak nove perspektive
Belinda pak prihvaća pet milijuna dolara od Grega u zamjenu za šutnju o tome da je ubio Tanyu. Čim postane bogata, odustaje od ideje da pokrene svoj posao s kolegom Pornchaiem s kojim je razvila simpatičnu romansu. Ta je scena preslika situacije iz prve sezone kada joj je Tanya odbila pomoći s pokretanjem posla „jer su joj se okolnosti promijenile“.
Implicirana poruka Gaitokove i Belindine priče je da bi svi_e postupili_e jednako kao elita koju serija tobože satirizira kad bi samo dobili_e priliku. Ni ovaj završetak u najmanju ruku nije maštovit.
Čini se da je defetistička poanta svih sezona Bijelog lotosa da jednostavno nije moglo biti drugačije i da je to samo po sebi kompleksno. Izostanak dubljeg zalaženja u kompleksnost kroz nijansirano razmatranje tema kojima se serija bavi, rezultirao je još jednom potvrdom da je ovaj tip satire prelako iscrpiti. Problem treće sezone nije formulaičnost radnje sama po sebi. Na tragu murder mystery krimića, u Bijelom lotosu je od onoga što se dogodilo puno važnije kako se dogodilo. Međutim, kada se uz formulaičnu radnju ponavlja i ustaljena paleta likova, teško je ponuditi neku novu ili bar zabavnu perspektivu na apsurdnost i zamke (ne)osviještene klasne privilegije ili stanje moderne maskulinosti. Umjesto toga, treću sezonu obilježili su repetitivni zapleti i cinična razrješenja, dok je tabu prvenstveno neuspješno trebao učiniti dosadne likove zanimljivijima.
