U Poreču 05.10.2010. u Gradskoj knjižnici održana je prezentacija knjige “Važno je biti konj” autorice prof.Rajke Polić. Na prezentaciji uz autoricu uvodna izlaganja iznijeli su Dževdet Hadžiselimović i Sniježana Matejčić. Rajka Polić već niz godina istražuje i analizira školske udžbenike i rodne/spolne obrasce. Knjiga “Važno je biti konj” rezultat je tih istraživanja.
Knjiga uvodno donosi niz informacija o povijesti ženskog pokreta za oslobođenje žena, o razvoju misli o spolu i rodu, pa je dobar prikaz borbe za promjene u kojima se ” sloboda; jednakost” u punom svojem opsegu odnose na žene kao i na muškarce.
Ako slike služe da bi djeca primila upečatljivu poruku, te ako udžbenici povijesti sadrže veliki broj slika konja, onda to otvara brojna pitanja. Gdje su slike žene? Žene se bore da sustignu konje?
Ova se knjiga može čitati kao povijest oslobađanja žena, kao analiza udžbenika i nametanja rodnih/spolnih obrazaca, te kao studija o uzrocima i posljedicama feminizacije određenih struka i pripadajućeg položaja prosvjetnih djelatnika i djelatnica u društvu.
Autorica je rođena 1948. u Zagrebu gdje je završila osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, te diplomirala povijest i sociologiju na Filozofskom Fakultetu. Predavala je u osnovnim i srednjim školama, te kao viša predavačica na Sveučilištu “Jurja Dobrile” u Puli. Istraživanjem spolnih obrazaca u udžbenicima bavi se već od ´70-tih godina prošlog stoljeća. Prva je u nas objavila 1979. istraživanje o spolnim obrascima u osnovnoškolskim udžbenicima. Na natječaju znanstvenog časopisa ŽENA, dobila je 1986. godine nagradu za članak o toj problematici.
Po riječima autorice:
“Moje istraživanje udžbenika rezultiralo je zaključkom da su patrijarhalni spolni/rodni obrasci u udžbenicima i nadalje snažno prisutni, te da se od dječaka očekuje da postanu “vojnici” i javne osobe u političkom i kulturnom životu, a da se djevojčicama nudi mjesto njihovih tihih I povijesno nevidljivih pratilja zaduženih za djecu i kućanstvo, nedovoljno dobrih čak i za pridržavanje konja na koje njihovi ljudi uzjahuju u potrazi za povijesnom slavom.
Posebno začuđujuća bila je prisutnost velikog broja životinjskih likova koji su brojem uvijek premašivali ženske likove. Taj, kako sam ga nazvala, “životinjski sindrom” imao je svoju dodatnu težinu u činjenici da su likovi konja u pojedinim udžbenicima bili brojniji od likova žena. Objašnjenje takvog prikazivanja prošlosti krije se u činjenici da su ti udžbenici bili izraz shvaćanja povijesti kao znanosti koja bilježi isključivo osvajačke, ratne i vladarske djelatnosti, čiji je nositelj bio muškarac na konju.”
