Dobila sam stvari, oni dani u mjesecu, tetka, vještica – sve su to nazivi za menstruaciju, biološki proces koji proživljava otprilike polovica svjetskog stanovništva, ali je i dalje tabu tema o kojoj se rijetko priča, a kada se i priča – navuku se rukavice.
I dalje velika većina nas uzima uloške iz torbe skrivajući se te ih brzinom svjetlosti trpa u džepove hlača ili zavlači u rukav. Sve te naučene vještine skrivanja menstrualnih potrepština od očiju javnosti produkt su srama koji nam se desetljećima, da ne kažem stoljećima, urezivao u glave i vješto se reproducirao na djevojčice koje su na istom tragu kasnije podučavale svoje djevojčice.
Tabu i nagomilani sram dodatno otežavaju brigu o menstrualnom zdravlju i dostupnost proizvoda koji su sigurni za žene i okoliš. Dodatno otežavaju i komunikaciju među ženama i osobama koje menstruiraju o samom menstrualnom ciklusu, njegovom odražavanju na naša tijela. Otežavaju i konstruktivnu raspravu oko samih menstrualnih proizvoda. Trgovinama i dalje dominiraju jednokratni menstrualni proizvodi od kojih neki sadrže i do 90 posto plastike te razne toksične tvari. Zahodi u raznim prostorima često su neprikladni za adekvatno mijenjanje višekratnih menstrualnih proizvoda (poput primjerice menstrualne čašice) ili jednostavnog odlaganja proizvoda (kada primjerice nedostaje kanta za smeće i/ili papir). Problem dodatno produbljuju nedostatak kvalitetnog zdravstvenog odgoja i informacije o održivim alternativama. Tim povodom razgovarale smo sa Sunčicom Lazanski iz Zelene akcije, koja nam je predstavila djelovanje udruge u vidu implementacije ekoloških, ekonomskih i rodno pravednih pristupa u obrazovanju o menstruaciji, osvještavanju, edukaciji i dostupnosti održivih proizvoda.
Unazad dvije godine Zelena akcija, zajedno s još osam partnerskih organizacija iz Irske, Španjolske, UK, Mađarske, Portugala, Nizozemske i Ukrajine, pokrenula je projekt Mensy. O čemu je točno riječ? S kojom idejom je nastao projekt i koji mu je cilj?
Mensy je projekt koji je pokrenut još 2023. godine, ali najveći dio rada pokrenut je prošle godine. Fokus je na stvaranju kohezivnog paketa materijala i alata za učenje o menstruaciji i održivosti, koji se može koristiti u Europi, ali i šire. Menstruacija je prirodan proces koji se javlja svaki mjesec kod barem polovice svjetske populacije. Premda je toliko česta pojava, još uvijek je tabu tema u većini svijeta, što rezultira neadekvatnim uvjetima i nedostatkom sustavne podrške za one koje imaju menstruaciju.
Putem projekta MENSY, partnerske organizacije planiraju uključiti najmanje 160 mladih osoba koje su zainteresirane za integraciju ekoloških, ekonomskih i rodno pravednih pristupa u obrazovanju o menstruaciji. Očekujemo da će najmanje 80 voditelja mladih iz osam europskih zemalja održati obuku za mlade s kojima rade unutar jedne godine po završetku pilot projekta što zapravo stvara jednu platformu koja se kasnije može samo širiti. Ideja je podizanje svijesti o utjecaju jednokratnih plastičnih menstrualnih proizvoda na okoliš, zdravlje i društvo te agresivnom i mizoginom marketingu koji održava stigmu, ali i borba za menstrualnu pravdu i višekratne menstrualne alternative.
Temi menstruacije pristupate iz rodne, feminističke, okolišne, obrazovne perspektive, odnosno intersekcionalno. Možeš li nam objasniti pojam intersekcionalnosti i kroz primjer razgovora o menstruaciji objasniti zašto je baš takav tip pristupa bitan za ovu temu? Što se njime postiže?
Menstrualnih izazova je mnogo pa je tako i nastala ideja za intersekcionalnom kolaboracijom udruga koje toj temi pristupaju iz rodne, feminističke, okolišne, obrazovne perspektive. Jednostavno smo shvatili da ne postoji organizacija koja bi pokrila sve te teme i iz svih tih perspektiva. Menstruacija je dio mnogih tema, ali malo je organizacija i projekata posvećenih samo njoj. Stoga, umjesto da je stavljamo kao još jednu od podtema ovaj smo put odlučile menstruaciju staviti kao krovnu temu oko koje se sve organizira. To je naravno nužno jer je teško pričati o primjerice menstrualnom siromaštvu bez da se dotaknemo menstrualne stigme koje stoji u podlozi siromaštva. Ili primjerice, teško je pričati o višekratnim menstrualnim proizvodima i vaučerima za njih za koje se zalažemo u borbi protiv menstrualnog siromaštva, a bez da pričamo o problemima okoliša i otpada.
Nedavno ste, zajedno s partnerskim organizacijama, predstavili priručnik ‘Održiva menstruacija’. O čemu se točno radi, tko ga može koristiti i gdje će biti dostupan?
U Priručniku obrađujemo teme poput stvaranja menstrualne kulture u prostoru za mlade, biološke osnove menstrualnog ciklusa, što je normalno i kada potražiti liječnički savjet, menstrualnih mitova i tabua, utjecaja menstrualnih proizvoda na okoliš i zdravlje te izlaganje višekratnih alternativa. Vodič je osmišljen za korištenje u bilo kojem okruženju, dobnoj skupini mladih i vremenskom okviru koji imate na raspolaganju.
Svaka od šest tema uključuje informacije o toj temi i niz različitih aktivnosti i nastavnih resursa različitih duljina koje možete koristiti za obrađivanje teme sa svojom grupom. Teme se obrađuju kroz razne energizere, igre, krugove dijeljenja iskustva poput igranja menstrualne pantomime i izrade menstrualnog budžeta. Kako bi tema postala zanimljiva i mlađim uzrastima koje menstruacija tek iščekuje bilo nam je bitno da bude obrađena na zabavan i ponekad i komičan način. Osim što je edukativan, priručnik je i vizualno dojmljiv jer je bogat ilustracijama koju su napravljene prema temama te obiluje osobnim pričicama i menstrualnim anegdotama raznih osoba s koje su bile uključene u projekt. Može se skinuti na stranici Zelene akcije.
Što bi istaknula kao glavni problem u Hrvatskoj kada je riječ o spomenutim temama i kakva rješenja vi kao udruga nudite? Koje bi konkretne korake Hrvatska mogla poduzeti kako bi se potaknuo prelazak na održive menstrualne proizvode — one koji su istodobno bolji i za okoliš i za zdravlje žena, ali i priuštivi? Govorimo li tu o edukaciji, subvencijama ili možda o promjenama u zakonskim propisima?
Kao udruga trenutno nudimo rješenja u smislu dizanja svijesti kroz razne aktivističke akcije koje radimo već niz godina, kroz uključenost u projekt kroz koji održavamo treninge i edukacije te kroz društvene mreže gdje redovito objavljujemo o tim temama.
Glavni problemi su menstrualno siromaštvo, gdje si, prema istraživanju Paritera iz 2021. godine, svaka 10. osoba ne može priuštiti menstrualne proizvode. Osim toga problemi su i jednokratni menstrualni proizvodi koji završavaju na miješanom otpadu i ne mogu se nikako ponovno upotrijebiti niti reciklirati, a kojih se na godišnjoj razini stvara nekoliko tona. Također, manjak sustavne edukacije u školama, od najranije dobi i to ne samo one koja se odnosi na reproduktivnu funkciju menstruacije već i na rodnu, osvještavajuću i sveobuhvatnu edukaciju. U društvu generalno je problem i stigma o kojoj sam već ranije pričala.
Ono što mi predlažemo i za što se zalažemo su besplatni ili subvencionirani menstrualni proizvodi. Pozitivan primjer je Katalonija, autonomna pokrajina s kojom ostvarujemo suradnju, a gdje osobe kojima su menstrualni proizvodi potrebni u dobi od 10 do 60 godina jednom godišnje mogu dobiti tri višekratna menstrualna proizvoda. To se prakticira već pet godina, a nastalo je kao odgovor na 9000 tona otpada koje ta regija proizvede u godinu dana od jednokratnih menstrualnih proizvoda. Nužni su zakoni i politike koje obvezuju dostupnost menstrualnih proizvoda u javnim institucijama, kao i uklanjanje poreza na ove proizvode te poboljšanje sanitarnih uvjeta u školama i javnim mjestima. Jedna organizacija s kojom usko surađujemo bavi se regulacijom toksina u tim proizvodima te smo od njih preuzeli i zahtjev za reguliranjem upotrebe štetnih kemikalija u jednokratnim proizvodima. Svakako ideja je da se ukinu jednokratni proizvodi postepeno i zamjene višekratnim okolišno i zdravstveno boljim alternativama.
Tabu vezan uz menstruaciju dovodi do društvenog fenomena poznatog kao menstrualno siromaštvo. Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter krajem 2020. godine provela je istraživanje o menstrualnom siromaštvu koje se već spomenula. Ono je pokazalo i da je trećina žena u Hrvatskoj prisiljena štedjeti na ulošcima, jer su im preskupi. Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, dok više od 10 posto građanki Hrvatske nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale, a podjednak postotak njih ne može si priuštiti uloške uopće (kao što si već navela). Možeš li nam reći nešto više o razinama menstrualnog siromaštva? Što bi sve trebalo poduzeti da ga iskorijenimo?
Više je razina menstrualnog siromaštva:
1. Nedostatak pristupa higijenskim proizvodima: Mnoge žene širom svijeta, posebno u siromašnijim zajednicama, nemaju dovoljno novca da kupuju higijenske proizvode. To može dovesti do upotrebe neadekvatnih alternativa koje mogu biti nehigijenske i opasne po zdravlje.
2. Nedostatak edukacije i stigmatizacija: Nedovoljno znanje o menstrualnom zdravlju i stigma koja često prati menstruaciju mogu dodatno pogoršati problem. U mnogim kulturama, menstruacija je tabu tema, što otežava otvorene razgovore i pristup točnim informacijama.
3. Izostanak iz škole i posla: Zbog nedostatka odgovarajućih higijenskih proizvoda, mnoge djevojke i žene su prisiljene da izostaju iz škole ili posla tokom menstrualnog ciklusa, što može imati dugoročne negativne posljedice po njihovo obrazovanje i ekonomske mogućnosti.
4. Utjecaj na zdravlje: Korištenje neprikladnih materijala, kao što su stare krpe, novine ili lišće, može dovesti do infekcija i drugih zdravstvenih problema. Nedostatak čistih sanitarnih uvjeta i vode za pranje također doprinosi ovim problemima. Osim toga, zdravstveni problemi i njihovo rješavanje koštaju i dodatno osiromašuje osobe koje menstruiraju.
Ono što je tu bitno su sigurni i čisti menstrualni proizvodi, bitno je osigurati privatnost i odgovarajuće prostorije za higijensko mijenjanje i odlaganje menstrualnih proizvoda. Nužno je pružiti pouzdane informacije o tome kako upravljati menstruacijom i menstrualnim zdravljem, bez osjećaja nelagode i straha.
Kada žene, djevojčice i ostale osobe koje menstruiraju ne mogu pristupiti tim osnovnim standardima da bi upravljale menstruacijom, one se mogu vratiti nezdravim rješenjima ili se povući iz društvenih interakcija tokom menstrualnog ciklusa. Izuzetno je bitno educirati i poslodavce kako bi osvijestili svoju ulogu u smanjenju menstrualnog siromaštva kroz mogućnost rada od doma ili neke druge prilagodbe. O tome je nedavno istraživanje proveo i CESI.
Misliš li da je nastanak tabua oko menstruacije posljedica manjka obrazovanja i ne prisutnosti ili ograničenog javnog diskursa o ovim temama? Kako se možemo boriti protiv tabua, bilo to na radnom mjestu, u javnosti ili počevši od vlastitih obitelji i kućanstava?
Naravno da je posljedica manjka obrazovanja. Mislim da malo nas ima sjećanje na neke sustavne, korjenite i duboke razgovore o menstruaciji. O tim se temama ni u školi gotovo ne priča, a kada se i priča – govori se sniženim tonom ili šaptom. Često je praćeno i autostigmatizacijom od samih osoba koje menstruiraju koje ne žele ”uznemiravati”, primjerice muškarce, pa o tome ne pričaju pred njima jer se njima to možda gadi.
Također dječaci su često isključeni iz konverzacije, a to ne bi trebali biti tako. Potrebni su nam saveznici, a ne podjele. Boriti se možemo edukacijom, razgovorom, osvještavanjem. Već samim tim da o tome pričamo i to uobičajenim tonom te da se međusobno podržavamo dovoljno je da tema prestane biti toliki tabu.
Ali tu je potrebno puno truda i rada i naravno da nije samo na osobama koje menstruiraju da to rade, već i da se osobe iz okoline zainteresiraju što se to događa njihovim sestrama, majkama, frendovima, frendicama i da ponude podršku.
Španjolska je prije koju godinu uvela zakon koji ženama omogućava tri do pet plaćenih slobodnih dana te je cilj time bio smanjiti stigmu koja prati menstruiranje. Možemo li u Hrvatskoj očekivati išta slično u budućnosti? Koji su još primjeri dobre prakse u svijetu, ali i kod nas?
Škotska je prva zemlja u svijetu koja je omogućila besplatne menstrualne proizvode, a Katalonija kao što sam već gore spomenula preko zdravstvenog osiguranja omogućuje tri višekratna besplatna proizvoda svojim građankama od 10 do 60 godina. Osim Španjolske koja omogućuje slobodne dane tijekom menstruacije, to čine i Japan, Tajvan, Indonezija, Južna Koreja.
Što se Hrvatske tiče, udruga Pariter već treću godinu zaredom organizira Festival menstruacije na kojem obrađuju sve danas spomenute teme. Gradovi Varaždin, Rijeka, Karlovac, Ozalj, Vrbovec, Šibenik, Jastrebarsko, Samobor, Zaprešić, Cres, Sisak, Pula i Lepoglava osigurali su besplatne higijenske uloške učenicama osnovnih, a poneki od njih i učenicama srednjih škola nakon što je, prije dvije godine, objavljeno istraživanje koje je otkrilo poražavajuću činjenicu o menstrualnom siromaštvu u Hrvatskoj. Od 2023. godine higijenski ulošci besplatno se dijele po svim skloništima za žene žrtve nasilja.
Često se, međutim, desi da država, lokalna samouprava ili uprava određene škole ili fakulteta promptno reagiraju kada je vijest oko menstrualnog siromaštva goruća (nakon Pariterovog istraživanja ili Festivala menstruacije), ali već iduće godine ta sredstva više ne osiguravaju. Budući da su naše savjetodavno tijelo bile studentice raznih fakulteta, dobile smo informacije da su na nekim njihovim fakultetima osigurane besplatne menstrualne potrepštine, ali samo dok traje određena uprava ili projekt – da bi se kasnije to ugasilo.
Ne znam što možemo očekivati u Hrvatskoj, ali se nadam promjenama na bolje s obzirom na to da raste pritisak, o tome se više priča i sve se više stanovništva samo osvještava o ovim temama.
Menstrualni proizvodi utječu na okoliš, gospodarstvo, zdravlje i društvo u cjelini – od proizvodnje i korištenja do odlaganja. Iako su dostupne bolje alternative poput proizvoda za višekratnu upotrebu (npr. platneni ulošci ili menstrualna čašica) i proizvoda bez toksina i plastike, svijest o njima i njihovo korištenje još uvijek su ograničeni zbog različitih prepreka s kojima se ljudi suočavaju. Možeš li nam reći nešto više o menstrualnom otpadu?
Većina menstrualnih proizvoda na europskom i globalnom tržištu su za jednokratnu upotrebu i završavaju kao otpad, poput uložaka i tampona. Jedni su od najčešćih proizvoda koje se može naći na plažama u obliku otpada. Ti proizvodi su zapravo prepuni plastike i štetnih kemikalija i nisu sigurni za korištenje.
Osoba koja menstruira tijekom života koristi više od 11.000 jednokratnih menstrualnih proizvoda kojima su zatim potrebne stotine godina da se razgrade. Pronađene su i povišene razine nedozvoljenih toksina poput kadmija, olova i žive u tim proizvodima prema nedavnom istraživanju Pesticide Action Network U.K te su pronađene povišene razine glifosata, pesticida kojeg se povezuje s rakom. To sve znatno utječe na zdravlje, na hormone, endokrinološki i ostale tjelesne sustave te odlazi u tlo, u vodu i u okoliš.
Menstrualni proizvodi su se tijekom vremena mijenjali i razvijali te danas sadrže čak i do 90 posto plastike.Višekratni menstrualni proizvodi kao okolišno poželjnija i prihvatljivija alternativa uvelike doprinose smanjenju plastike u odnosu na konvencionalne proizvode. Ono što je također prednost višekratnih proizvoda, koji – također – mogu sadržavat nedozvoljene supstance, je što ih se prije prve upotrebe može i mora oprati kako bi se očistili od neželjenih tvari te tako barem tijekom korištenja zaštitili vlastita tijela, dok to kod jednokratnih proizvoda nije moguće. Inače i forever chemicals i mikroplastika pronađeni su u svim vrstama menstrualnih proizvoda, ali najviše plastičnih aditiva pronađeno je u jednokratnim proizvodima, prema najnovijem istraživanju objavljenom u časopisu Environmental Science & Technology.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravne, ravnopravni, ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
