U posljednjih nekoliko mjeseci, Heated Rivalry je posvuda. Inicijalno namijenjena za kanadsko tržište, indie produkcija redatelja Jacoba Tierneya za platformu Crave je od studenog 2025. kada ju je otkupio HBO Max postala neočekivani hit.
Osim što je dotad anonimne glumce Hudsona Williamsa i Connora Storriea gurnula u centar medijske pažnje (uz nezanemarive količine toksičnog svojatanja od strane fanova), serija nastavlja generirati nevjerojatne količine sadržaja u vidu fan edita, reelova, intervjua i think pieceva. Cilj ovog teksta nije još jednom analizirati zašto je serija toliko uspješna, barem ne primarno. Serije poput Heartstopper već su naznačile potencijal za širi komercijalni uspjeh ljubavnih priča o cis gej/bi muškarcima.
Ono što Heated Rivalry izdvaja u odnosu na dobar dio njih je strateški otklon od dijela romantičnih tropa u korist prikaza slojevitije dinamike koja ne trivijalizira svoje likove, ne ignorira ili briše njihove okolnosti niti podcjenjuje značaj scena seksa.
Serija je adaptacija dviju knjiga iz serijala Game Changers Rachel Reid, autorice poznate po gej romansama u svijetu profesionalnog hokeja. Prati dva para, Shanea Hollandera (Hudson Williams) i Ilyu Rozanova (Connor Storrie) te Scotta Huntera (François Arnaud) i Kipa Gradya (Robbie G.K.). Iako je fokus radnje na Shaneu i Ilyji i njihovom tobožnjem rivalstvu, upravo će priča Scotta i Kipa inspirirati prekretnicu u odnosu prvog para. Promatrane u tandemu, priče se bave dvjema perspektivama na rizike autanja u homofobnom sportu, komunikaciju, načine gradnje intimnosti te življena i skrivanja vlastitog identiteta pod stalnim javnim pritiskom.
Neverbalna komunikacija ima primat nad verbalnom
Odnos Shanea i Ilye od početka je buran, dijelom zbog instant privlačnosti, a dijelom zbog njihovog (ponajviše) medijski konstruiranog rivalstva. Sukladno načelima romance/smut žanra, prikazani su kao sušte suprotnosti i ravnopravni protivnici (enemies to lovers trop). To ponajviše proizlazi iz njihove iste dobi, karijere i materijalnih uvjeta. Jednakost startnih pozicija pretače se u načine na koje se tretiraju, unatoč stalnim konfliktima u prve dvije epizode.
Nakon prve scene seksa unutar 20 minuta od početka sezone, pratimo niz kraćih interakcija u razmaku od nekoliko godina. Gotovo svaki tajni hookup prati Ilyino grubo emocionalno odguravanje Shanea i period fizičke distance u kojem razmjene par seksi poruka. Kad su zajedno, Ilya deflektira Shaneova pitanja o sebi, blokira njegove nespretne pokušaje raščišćavanja situacije i onda se sve ponavlja.
Šturi dijalozi i sporost radnje, koji su doprinijeli percipiranoj monotoniji druge epizode, dijelom su iščitani kao nedostatak karakterizacije i razvoja glavnih likova. Shane i Ilya nisu likovi koji sa samosviješću osobe koja već deset godina ide na terapiju objašnjavaju sebe, ni jedan drugome, a ni publici. U Heated Rivalryu je nemoguće lijeno se oslanjati na estetske naracije unutarnjih stanja ili verbalnu komunikaciju za jasan uvid u njihove osobnosti i motivacije.
Na tragu queer indie filmova i serija prije Netflixa, kontekstualni signali poput gesti, izbora glazbe, govora tijela, izraza lica i suptilnih simbola od gledatelja_ica traže da povezuju, donose zaključke i onda ih napuštaju kako se njihovo razumijevanje radnje i likova mijenja i produbljuje paralelno sa Shaneovim i Ilyjinim otkrivanjem sebe samih i vlastitog odnosa.
Teret očekivanja u hipermaskulinom sportu
Osim što potiče angažman publike umjesto da joj nudi kognitivne prečace, tretman komunikacije između Shanea i Ilye u seriji ima važniju funkciju. Njihov neuspjeli stoicizam posljedica je i odraz hipermaskulinog konteksta profesionalnog hokeja, ali i širih zahtjeva patrijarhalnog društva obilježenog poticanjem konstantnog natjecanja između muškaraca, pervazivnom homofobijom i proskribiranjem ispravne verzije maskulinosti – snažne, izdržljive i dominantne.
U takvom svijetu, emocije su slabost a autanje je i dalje rizik koji zahtijeva konstantnu regulaciju, pregovaranje i prevođenje vlastitog identiteta.
Heated Rivalry sve to pokazuje kroz manifestacije i ispreplitanja Shaneove i Ilyjine represije, njihovu nemogućnost da priznaju svoje osjećaje i kasnije planiranje kako da realiziraju svoju vezu.
Ilyjina provokativna narav, agresivna nonšalantnost i percipirana emocionalna hladnoća u seriji su prikazane kao rezultat traume samoubojstva majke i toksičnih odnosa s obitelji koja ga je gurnula u svijet hokeja uz gruba posramljivanja svaki put kad ne osvoji trofej. Na Ilyji je teret financijskog uzdržavanja cijele obitelji, njihova prijezira bez jasnog uporišta i održavanja nacionalnog ponosa Rusije, iako se ne bi mogao tamo vratiti ako se auta kao bi muškarac.
Shaneova je obiteljska dinamika mirnija, no potpora i uvažavanje roditelja dolaze uz stalnu svijest o važnosti promišljenog oblikovanja javne persone. Kao osoba azijsko-kanadskog porijekla koja živi s autizmom, Shane se nosi s usputnim rasizmom, manjinskim stresom i obvezom projiciranja ispravnog uzora dok tek kreće istraživati vlastitu seksualnost. Za razliku od Ilye, Shane je prikazan kao posložen,„dosadan“ i emotivan lik čiji fokus na karijeru i rutine otkriva strah od iznevjeravanja očekivanja i suptilne, ali ključne razlike u načinima komuniciranja između njega i ostalih likova.
Seks kao oblik komunikacije
Za Ilyu i Shanea seks postaje primaran način upoznavanja, povezivanja i izražavanja, što pruža prijeko potrebnu alternativnu heteropatrijarhalnom poimanju seksa i reprezentaciji LGBTIQA+ seksa i odnosa u mainstream medijima. Kako ističe Youtuber Phoebe Cakes, u cishetero narativima, seks je najčešće tretiran kao cilj i kulminacija ostatka odnosa, dok je u Heated Rivalryu on integralni dio odnosa kroz koji saznajemo kako se likovi nose s intimnošću, ranjivošću i autoritetom.
U romantičnom žanru pogotovo, seks je prikazan formulaično, bez svijesti o osobnostima i pozicijama likova kao da ih sam čin fizičke intimnosti nekako erotizira ili magično briše. Kad je riječ o reprezentaciji gej i queer likova, poznato je da su u većini serija i filmova oni prikazani kao tragični ili kao razvodnjene karikature lišene seksualnosti. Ako nije potpuno odsutan, seks je najčešće tek nagoviješten i gotovo neminovno kažnjen, što perpetuira njegovu stigmatizaciju.
U Heated Rivalryu, seks ne samo da je posvuda, nego je prikazan u svom punom fantastičnom i humanom potencijalu: entuzijastično, sirovo i bez srama. Unatoč ili baš zbog verbalnih nesporazuma i nezdravih komunikacijskih uzoraka, seks nije prostor borbe, krivnje ili unutarnjeg konflikta nego oblik brige, zaigranosti i prihvaćanja koji postavlja temelje Shaneova i Ilyina kasnijeg odnosa.
Autizam se otkriva u uzorcima, pritisku i pokretima tijela
Serija, također, promišljeno pristupa reprezentaciji autizma, nudeći dublji uvid u Shaneov lik i otkrivajući dodatan sloj dinamike između njega i Ilye. Pišući o reprezentaciji autizma u seriji, Anni Malter ističe da se on ne objavljuje već se otkriva u uzorcima, pritisku i pokretima tijela. Autizam u Heated Rivalryu nije ekspliciran, opravdavan ili tretiran kao simpatična idiosinkratičnost. Evidentan je u Shaneovom konstantnom prilagođavanju okolini, trenutcima preplavljenosti i međuprostoru nedostatka riječi i potrebe za jasnom i direktnom komunikacijom. U gestama poput slaganja odjeće prije seksa, striktnoj dijeti ili doslovnim odgovorima na Ilyjina zadirkivanja i implikacije.
Iako je Shane svjestan da je drugačiji, nerazumijevanje okoline ne rezultira alijeniranjem nego uvažavanjem razlika. Malter ističe da se Ilyjino prihvaćanje Shanea u seriji prenosi kroz praćenje njegovih reakcija, davanje uputa (nedvosmislenu komunikaciju) i poticanje Shanea da se izrazi, što se prvo manifestira u seksu. U kasnijim epizodama, izražava se kroz pažnju i prisutnost, čak i kad je nesavršena.
U četvrtoj epizodi, Shane posjećuje Ilyu, a on ga nakon seksa traži da ostane i nudi mu sendvič od tune. Iz Ilyjine perspektive, taj je sendvič izraz brige kroz simboliku hrane, a iz Shaneove prekid u rutini koji prihvaća kao izraz bliskosti. Slično je s kasnijim pozivom u kolibu koja je u seriji opisana kao Shaneova „utvrda samoće“ i najdraže mjesto na svijetu.
To su detalji koji gledatelju_ici lako mogu promaknuti. Serija odbija tretirati autizam kao spektakl. Umjesto toga, pokazuje kako funkcionira kroz Shaneove navike, nijanse u interpretaciji značenja, komunikacijske nesporazume i načine nošenja s ambivalentnošću.
Žene su kvalitetno realizirani sporedni likovi
Do jednog od ključnih komunikacijskih slomova između Shanea i Ilye dolazi kad ga Ilya za vrijeme seksa nazove imenom, što u seriji predstavlja zaokret u njihovu odnosu. Preplavljen Ilyjinim konfliktnim signalima i iznenadnošću promjene i njenim implikacijama, Shane ulazi u vezu s glumicom Rose Landry (Sophie Nélisse) kojoj se u konačnici auta. Paralelno, na drugoj strani svijeta, dugogodišnja prijateljica Svetlana (Ksenia Daniela Kharlamova) izražava potporu Ilyji. U Heated Rivalryu, (strejt) žene su kvalitetno realizirani sporedni likovi, svojevrsni sidekickovi s osobnostima i dubinom.
Rose i Svetlana svojom znatiželjom, otvorenošću i empatijom nježno potiču Shanea i Ilyu da prihvate sami sebe i posegnu za više. Elena (Nadine Bhabha) radi isto za Scotta i Kipa. U posljednjoj epizodi, Shaneova majka Yuna (Christina Chang) s neočekivanom zrelošću shvaća da mu nije olakšala autanje, traži oprost i pomaže stvoriti plan da bi Shane i Ilya imali budućnost.
Priča Scotta i Kipa inspirira prekretnicu u odnosu centralnog para
Jednom kad su sigurni u svoje osjećaje i seksualnosti, Shane i Ilya se opet približavaju. No, do te posljednje prekretnice kada priznaju da se vole i odluče naći način da budu zajedno dolazi jer im rasplet priče Scotta i Kipa pruži nadu da su sreća i budućnost mogući. Za razliku od odnosa centralnog para, ljubav Scotta i Kipa je gotovo instantna, staložena i neambivalentna. Otpočetka su iskreni oko svojih želja i mogućnost te lako razvijaju prisnost. Konflikt u odnosu proizlazi iz njihovih različitih okolnosti – kao profesionalni hokejaš, Scott se ne može autati dok je barista i student umjetnosti Kip aut i aktivnim je dijelom zajednice.
Kroz njihovu priču, serija zorno pokazuje usamljenost i alijenaciju koje dolaze s nemogućnošću otvorenog življenja svog identiteta i njihov utjecaj na vezu i partnera.
Kip provodi više vremena zatvoren u stanu sa Scottom nego sa svojom zajednicom, kao da ni sam nije aut. Zbog toga i prekidaju. Kad Scottov tim prvi put u dugo godina osvoji kup, Scott gleda oko sebe kako se obitelji drugih igrača spuštaju na led da im čestitaju. On je sam. Zatim pogleda u Kipa gore na tribini, pozove ga na led i poljubi pred cijelim stadionom i reflektorima. Ta scena izuzetno javnog autanja mnoge je gledatelje_ice rasplakala zbog svoje dirljivosti i podržavajućih reakcija okoline u toj sceni.
Nada u mogućnost boljeg svijeta
Heated Rivalry pun je takvih velikih, transformativnih i beskrajno dirljivih trenutaka koji su u stvarnom životu gotovo nemogući. Sukladno konvencijama romantičnog žanra, obje priče završavaju sretno. Otklon od tropa predstavlja činjenica da je sretan kraj došao uz kompromise i da time sve prepreke nisu magično izbrisane, ali su premostive.
Tendencija žanra da se projektira u utopiju ovdje se manifestira primarno kroz tu nadu u mogućnost boljeg svijeta koja počinje sa željom da likovi jedni druge vide i razumiju, da se ponekad nađu na pola puta, s transformativnim, a ne traumatičnim autanjima.
Serija nije mogla doći u boljem političkom trenutku. Iako je Heated Rivalry vrlo svjestan da pripada žanru romanse, Jacob Thierny je fantaziju upogonio da bi adaptirao priču bez tragičnih sudbina, ali i bez razvodnjavanja.
