Školska godina privodi se kraju, pišu se zadnji testovi, popravljaju se ocjene i broje se zadnji sati izvannastavnih aktivnosti. Većina njih prolazi nezapaženo izvan školskih učionica, no rijetke su one koje postanu tema političkih rasprava i javnih prijepora.
Upravo je to slučaj s riječkim modelom Zdravstvenog odgoja i obrazovanja (koji uskoro planira provoditi i grad Pula), programom koji je ove školske godine i izazvao burne reakcije političara_ki i stručne javnosti.
Gradska vijećnica Mosta u Rijeci Petra Mandić u ožujku je najavila da će raskinuti suradnju s riječkom gradonačelnicom Ivom Rinčić u lokalnom parlamentu ako se ne promijene određeni dijelovi kurikuluma Zdravstvenog odgoja koji je kao izborni predmet uveden u riječke osnovne škole.
Prijepori se ne vode oko cijelog kurikuluma (koji uključuje i prehranu, mentalno zdravlje i ovisnosti), već gotovo isključivo oko jednog od četiri modula – onim koji se bavi ljudskom seksualnošću.
Pravobraniteljica priprema odgovor
“Za nas postoje crvene linije koje ne prelazimo i oko kojih ne možemo pregovarati. Za nas u Mostu ta crvena linija je zaštita djece. Pred više od pet mjeseci usmeno smo upozorili gradonačelnicu Ivu Rinčić, a pred više od tri mjeseca i pisanim putem, nakon detaljne analize kurikuluma Zdravstvenog odgoja i obrazovanja u gradu Rijeci, na naše prigovore koje smatramo dijelom objektivne analize i štetnim dijelovima samog kurikula za svako dijete” izjavila je tada Mandić.
Između ostalog, zasmetalo joj je kako je u kurikulumu razrađen koncept pristanka. Prema njoj, program stvara “opasnu zabludu o pristanku”.
“Uči se djecu od 13 i 14 godina da je odgovorno svako spolno ponašanje na koje se pristalo. Ali pritom se prešućuje ključna informacija da dijete mlađe od 15 godina ne može dati pristanak. To je zakonski uređeno i dijete mlađe od 15 godina ne može dati pristanak jer je to utemeljeno na razvojnoj biologiji koja je znanstvena činjenica. To je razlog zašto to postoji u kaznenom zakonodavstvu i zašto se bilo koje dijete koje stupi u odnos sa starijom osobom, a da je mlađe od 15 godina, to djelo smatra teškim kaznenim dijelom i to dijete se smatra žrtvom kaznenog djela”, kazala je.
Sličnu je tvrdnju ponovila i na svom Facebook statusu, usred rasprava o domaćem pjesniku koji javno zagovara pedofiliju: „Kada sam se, kao što je Novi list prenio, usprotivila dijelovima riječkog zdravstvenog odgoja, nisam to učinila iz hira ili vjerskog fanatizma, kako mi neki pokušavaju pripisati, nego upravo iz straha od ovakve kulture smrti, jer kada u programu koji bi trebao educirati našu djecu vi njih učite da je svako spolno ponašanje na koje se ‘pristalo’ u redu, a namjerno im prešutite ključnu informaciju, onu koju svaki roditelj i svaki tužitelj zna, a to je da dijete mlađe od 15 godina po zakonu NE MOŽE dati pristanak, vi time ne širite slobodu, vi time otvarate vrata predatorima, vi time našu djecu činite lakšim plijenom, vi im šaljete poruku da je njihovo ‘da’ ili ‘ne’ jednako vrijedno kao i ‘da’ ili ‘ne’ odrasle osobe, a to je laž, opasna i smrtonosna laž”.
Na izjave vijećnice Mandić je reagirala je riječka gradonačelnica Iva Rinčić, poručivši da pitanja kurikuluma i obrazovnog standarda ne bi smjela postati predmet političkog uvjetovanja podrške. Kako bi se otklonile nedoumice koje su se pojavile u javnosti, gradonačelnica je u ožujku najavila da će Grad uputiti dopis Pravobraniteljici za djecu.
Upravo smo zato pitale ured Pravobraniteljice Tatjane Katkić Stanić koji je sadržaj dopisa i koji su njeni odgovori na njega. Kratko su nam odgovorili: “Ured pravobranitelja za djecu zaprimio je dopis gradonačelnice Grada Rijeke u kojem traži mišljenje o usklađenosti riječkog modela i programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja s pravnim okvirom i standardima zaštite prava djece te u skladu sa svojim ovlastima priprema odgovor na zaprimljeni dopis”.
Nismo dobile odgovor jesu li analizom kurikuluma Zdravstvenog odgoja i obrazovanja uočene neusklađenosti.
Autorice kurikuluma: Temelji se na znanstvenim spoznajama
Tvrdnje vijećnice Mandić odbacile su autorice kurikuluma te urednice priručnika, mag. soc. Eli Pijaca Plavšić i prof. dr. Vesna Kovač, navodeći da svatko tko razumije koncept i značenje kurikuluma kao cjelovitog dokumenta jako dobro zna da je njega potrebno gledati u cjelini bez izdvajanja pojedinih ishoda ili sadržaja.
Kako su objasnile za Novi list, program ne stvara zabludu o pristanku niti prešućuje zakonski okvir.
“Bitno je naglasiti kako se učenike u svim ovim temama upućuje na traženje podrške i pomoći odraslih stručnih osoba kako bi se donosile informirane odluke. Ono što znamo je da učenici u svojim vršnjačkim skupinama razgovaraju o ovim i drugim temama te da informacije često traže na internetu, često se oslanjajući na neprovjerene izvore. Ovaj kurikulum ih upravo upućuje da donose informirane odluke i savjetuju se s odraslim osobama“, kazale su.
Dodale su i da „zakonska dobna granica zaštite djece u Hrvatskoj nije dovedena u pitanje niti je ignorirana. Naprotiv, učenike se informira o važnosti razumijevanja pravnih posljedica i neravnopravnih odnosa moći te se spolna aktivnost bez pristanka eksplicitno naziva nasiljem“.
„U kurikulumu za 7. i 8. razred jasno su navedeni ishodi učenja koji govore baš suprotno od navedene kritike: prepoznati pravo na donošenje informiranih odluka vezanih za vlastito tijelo i prepoznati faktore koji utječu na pristanak na spolni odnos te da je spolna aktivnost bez pristanka nasilje”, kažu autorice.
Ujedno su ustvrdile da je u samim kritikama vidljivo i nerazumijevanje formata provedbe ovog programa te su naglasile da se kurikulum temelji na znanstvenim spoznajama, međunarodnim dokumentima i konvencijama, javnozdravstvenim načelima i zakonodavnom okviru Hrvatske. Dodale su i da je on nastao kao odgovor na brojna istraživanja provedena u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina koja u brojnim aspektima pokazuju narušeno fizičko i mentalno zdravlje mladih te sklonost rizičnim ponašanjima.
Učenje o pristanku široko je prepoznato kao važan dio spolnog odgoja
Kad govorimo o pravnom aspektu tvrdnje, zastupnica Mosta, Petra Mandić je iznijela točan podatak. Činjenica da je u Hrvatskoj dobna granica za pristanak na spolni odnos 15 godina. Svaki spolni kontakt odrasle osobe s osobom mlađom od 15 godina smatra se kaznenim djelom. “Ako razlika u dobi između osoba koje vrše spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju ili bludnu radnju nije veća od tri godine”, stoji u Kaznenom zakonu, tada to nije kazneno djelo.
Međutim, tvrdnja vijećnice Mandić miješa kaznenopravnu granicu (dobni pristanak za seksualne odnose) s edukacijskim konceptom pristanka (razumijevanje granica i odnosa). Tvrdnja da se koncept pristanka ne bi smio obrađivati prije 15. godine zapravo je u suprotnosti s nekoliko međunarodnih preporuka (1,2) prema kojima djecu treba učiti konceptu pristanka prije nego što stupe u seksualne odnose i neovisno o zakonskoj dobi pristanka.
Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) izdala je 2018. godine “Međunarodne tehničke smjernice za seksualnu edukaciju” i ondje se nalazi cijeli odjeljak koji pokriva temu “pristanka, privatnosti i tjelesnog integriteta” (56. str.). Iako je dokument često bio krivo protumačen kao zagovaranje seksualnih odnosa u ranoj dobi, on je zapravo usredotočen na poučavanje sigurnosti, zdravlja i socijalnih vještina, a ne na fizički čin spolnog odnosa (1,2).
UN-ove smjernice uče djecu kako se zaštititi i donositi zdrave odluke dok odrastaju. Taj dokument predviđa učenje o tjelesnim granicama, privatnosti i pristanku kroz sadržaje prilagođene razvojnoj dobi djece. Primjerice, za najmlađi uzrast (od pete godine života) ključno je prepoznavanje neželjenih dodira i reagiranje na njih.
Također, slični školski programi u Europi, primjerice oni Irske i Škotske, sadrže lekcije o pristanku u kontekstu spolnog odgoja. Poseban je naglasak na osvještavanju određenih vrsta ponašanja i prevenciji nasilja.
“Povećana svijest o seksualnom zlostavljanju i iskorištavanju djece naglasila je potrebu za podrškom mladima da shvate što predstavlja ‘zdravu vezu’. Mnogi mladi žele znati više o pristanku u seksualnim vezama i svom pravu da daju ili uskrate pristanak u nizu situacija”, stoji u škotskim smjernicama.
U smjernicama za britanski PSHE (skraćenica za Personal, Social, Health and Economic) školski predmet koji priprema djecu za život, odrastanje i rad, ističe se kako je učenje o seksualnom pristanku i dobi pristanka prije nego što navrše 16 godina (što je zakonska dob na pristanak na seks) prvenstveno pitanje zaštite.
“Poučavanje o pristanku i zdravim/nezdravim vezama ključan je aspekt zaštite djece od zlostavljanja i iskorištavanja. Prepoznavanje da će neki mladi ljudi biti seksualno aktivni prije 16. godine ne znači poticanje maloljetničke seksualne aktivnosti, a postoje jaki dokazi da veze i spolni odgoj odgađaju početak spolnih odnosa”, navedeno je u smjernicama za PSHE.
Brojni priručnici i savjetnici za odgoj djece ističu kako je od rane dobi važno učiti djecu o pristanku (1,2,3,4). Poučavanje djece o pristanku primjenjuje se u nekoliko važnih sfera života i nije ograničeno samo na spolne odnose. Ono može pomoći djetetu da razvije dobre i zdrave granice u svim svojim odnosima od prijateljskih do romantičnih, kao i s kolegama s posla ili nadređenima.
Što piše u riječkom kurikulumu?
Kako napominju autorice, kada u kurikulumu uvode u tematsko područje “Spolno i reproduktivno zdravlje te rodna ravnopravnost”, ono se djelomično preklapa s kurikulumima nekih nastavnih predmeta, poglavito biologije, “no postoji još puno prostora koji treba popuniti kvalitetnim, znanstveno relevantnim i prije svega učenicima_ama zanimljivim sadržajima”.
“U kurikulumima međupredmetnih tema (Zdravlje, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje) u manjem su dijelu pokrivene neke od tema iz cjelovite spolne edukacije, no ostaje nepoznato koliko se i ti ograničeni sadržaji međupredmetnih tema zaista i provode jer ne postoji sustavno praćenje i evaluacija”, dodaju.
Među temama koje nisu obrađene kroz druge predmete su Odnosi (utjecaj društva i vršnjaka na spolno ponašanje) te Rodni identiteti i rodna ravnopravnost. U tim se cjelinama inzistira na važnosti pristanka. U ishodima je (86. i 88. str.) navedeno da će učenice i učenici moći opisati utjecaj vršnjaka na donošenje odluka vezanih za spolno ponašanje, povezati pristanak na spolni odnos s osobnim granicama i pravima osobe, prepoznati faktore (samopoštovanje, slika o tijelu, alkohol) koji utječu na pristanak na spolni odnos te da je spolna aktivnost bez pristanka nasilje.
Iz ovoga je vidljivo da cilj tih sadržaja nije poticanje učenika na spolne odnose, nego razvijanje razumijevanja osobnih granica, sigurnosti i zaštite od nasilja.
Isto se može iščitati i u Priručniku za učenike 7. i 8. razreda, gdje je objašnjeno (64. str.) da se seksualno nasilje prepoznaje “ako jedna osoba dodiruje onu drugu na način koji druga osoba ne želi i ne daje pristanak, ako je prisiljava na spolni odnos ili gledanje spolnog odnosa nekih drugih osoba”. Ondje je seksualni pristanak definiran kao “dobrovoljno sudjelovanje u aktivnosti, bez nagovaranja, ucjena i manipulacija”.
U priručniku se nalazi i zadatak za učenike gdje izmišljeni primjer (79. str.), veza djevojke Sanje i mladića Kristijana služi prepoznavanju emocionalnog pritiska i manipulacije. Učenike_ice se potiče da razmisle može li se pristanak smatrati slobodnim ako osoba pristaje zbog osjećaja krivnje, dugovanja ili pritiska partnera. Poruka zadatka nije da učenici trebaju stupati u spolne odnose, nego da nauče razlikovati dobrovoljan pristanak od situacija u kojima je odluka iznuđena emocionalnim pritiskom.
“Ono što je važno jest da sve uključene osobe daju jasni pristanak i drugoj osobi iskažu želju za spolne aktivnosti. Uvijek je potrebno provjeriti želi li druga osoba isto što želimo i mi, a najbolji način provjere jest otvoreno razgovarati s tom osobom. Razgovor prije ulaska u spolne aktivnosti bitan je i sigurno će smanjiti razinu neizvjesnosti. Važno je znati da ulazak u spolne aktivnosti podrazumijeva odgovorno ponašanje kako bismo sebe i drugu osobu zaštitili od neželjenih posljedica koje mogu narušiti spolno i reproduktivno zdravlje”, stoji u priručniku.
Izjave Petre Mandić o pristanku miješaju različite koncepte
Kada se raspravlja o sadržaju riječkog zdravstvenog odgoja i načinu na koji je u njemu objašnjen pristanak, važno je sagledati širi kontekst. U tom je smislu važno razlikovati pravni koncept dobi za pristanak na spolni odnos od edukativnog koncepta pristanka, koji se odnosi na razumijevanje osobnih granica, odnosa moći, komunikacije i zaštite od nasilja.
Tvrdnja Petre Mandić da se učenicima poručuje da je njihovo “da” jednako pravno relevantno kao pristanak odrasle osobe ne proizlaze iz sadržaja kurikuluma ni pratećih materijala.
Kurikulum i priručnici fokus stavljaju na nešto drugo: razumijevanje osobnih granica, prepoznavanje emocionalnog pritiska, odgovornost i prevenciju nasilja. Time se ne potiče rano stupanje u seksualne odnose niti se relativizira zakonska dobna granica za pristanak, nego se nastoji učenike_ice informirati o sigurnosti, međusobnom poštovanju i zaštiti vlastitih prava i granica.
*Tekst je nastao u okviru programa kojeg podržava Zaklada SOLIDARNA kroz Fond za žene u sklopu Programskih potpora za OCD-e.
