Ciklus 3M razgovora – menstruacija, menopauza, mimosa – započeo je ovu srijedu, 17. lipnja u Botaničaru. Potaknute istraživanjem o utjecaju menstruacije i (peri)menopauze na radni život žena, CESI i pstaboo organiziraju razgovore o navedenim temama kako bi smanjile tabu koji još uvijek postoji vezano za menstruaciju i (peri)menopauzu te otvorile prostor da se o tome razgovara javno i otvoreno, u ugodnom i osnažujućem okruženju (uz mimosu).
U razgovoru su sudjelovale Iva Majstorović (CEO, Enstring), dr. med.Petra Kejla (specijalistica ginekologije i opstetricije, Sinteza) i dr. sc. Lidija Kobak (in HERa Health, Sve super? Podcast), a moderirala ga je dr. sc. Petra Salarić (pstaboo).
Na samom početku događanja Anamarija Tkalčec iz CESI pročitala je nekoliko priča koje su žene podijelile s njima u istraživanju. “Mi smo dobile 135 priča i iskustava koje su neke žene možda napisale prvi put i na taj način podijelile svoje iskustvo. Možda upravo iz razloga što 76 posto ispitanica navodi da je ova tema i dalje tabu“, kazala je Tkalčec.
„O ovome su žene naučile šutjeti a bilo bi lijepo da je to normalno i može se spomenuti isto kao ‘joj curi mi nos ovih dana“, kazala je jedna ispitanica.
Druga je rekla: „Iako ti se vrti, tutnji u glavi, krvariš i na očigled ti nije dobro, nemaš izbor, moraš ići raditi. Radim u školi pa je svaki mjesec ista borba – hoću li prokrvariti pred svima dok držim nastavu, a pogotovo dok dođem do toaleta koji je dosta udaljen od učionica“.
Crtice iz odrastanja vezane za menstruaciju
Kako smo tijekom odrastanja doživljavale menstruaciju i koje su crtice kojih se sjećamo, bilo je pitanje kojim je razgovor otvoren. Petra Kejla se prisjetila da se njena generacija žena o temama vezanim za menstruaciju (a nerijetko i o ostalim temama seksualnog i reproduktivnog zdravlja) informirala iz časopisa kao što su bili OK, TEEN i drugi. U njima je, u doba njena odrastanja, pisala i dr. Jasenka Grujić.
Ipak, Petra ističe da je „imala sreću što je odrasla s majkom koja nije imala tabu razgovora o menstruaciji“. Već kao vrlo maloj djevojčici objasnila joj je o čemu se radi i kako se što koristi.
Salarić se nadovezala kazavši da bi njoj majka, ako bi pitala, objasnila kako se što koristi, no da se vidjelo da je postojala određena nelagoda/vidljivi sram kad se o tome govorilo. Kejla se složila da je neosporivo da je tabu postojao. Prisjetila se situacija u kojima bi je u dućanu kad bi kupovala uloške upitale prodavačice (iz najboljih namjera) želi li da joj se ulošci stave u vrećicu ili da se zamotaju, kako se ne bi vidjelo što nosi iz dućana. Iva Majstorović se nadovezala s vlastitim iskustvom kazavši da su i ona i njene prijateljice poskrivećki kupovale uloške. Ipak, iz današnje perspektive joj je drago da menstruaciju (mengu) nisu nazivale imenima poput „one stvari“, „tetke iz Rusije“ i sl.
„Menstruaciju smo doživljavale kao normalnu žensku stvar, ali je to i dalje bio stres. Kad se sad samo sjetim te normalizacije boli… razgovori su išli u smjeru – moram osjetiti kada mi dolazi da stignem popiti ketonal prije nego li počne boljeti“, prisjetila se Majstorović.
Dodala je da je danas puno slobodnija. Za razliku od nekadašnjeg straha hoće li negdje procuriti, danas nije pod stresom zbog toga i voljela bi da je i nekada bilo tako.
I Lidija Kobak se osvrnula na nedostatak znanja i edukacije za vrijeme odrastanja kazavši da su se prijateljice educirale međusobno iako često nisu znale puno o toj temi.
„Falilo mi je da mi se kaže da je to normalno i da se ne trebam skrivati, no ono što mi je sad s odmakom drago je da je moja mama to jako normalizirala. Kad sam dobila menstruaciju dala mi je uložak i to je bilo to“, kazala je Kobak.
Menstruacija i (peri)menopauza na radnom mjestu
Što se tiče iskustava koje su doživjele na radnom mjesto vezano za menstruaciju i (peri)menopauzu, Petra Salarić je istaknula da je tek kada je zakoračila u poslovni svijet doživjela da su ulošci nešto što mora skrivati.
Majstorović je kazala da iskustva jako variraju kad govorimo o navedenim temama, ovisno o tome tko ti je voditelj ili voditeljica na radnom mjestu. Podijelivši nekoliko iskustava kazala je da je važno osvijestiti žene da kada dođu na poziciju moći, kada postanu voditeljice da je to prilika. „Kada postavljate pravila, vi budite te koje ćete nešto promijeniti i javno reći jer više niste u ranjivoj poziciji“, dodala je.
S ulogom voditelja_ice se složila i Petra Kajla dodavši da u medicini menstruacija uopće nije u fokusu. Lidija Kobak je pak podijelila nekoliko iskustva iz različitih sektora. Kad je radila u akademskom sektoru, koji je u velikoj mjeri ‘muška’ domena, o temama menstruacije i (peri)menopauze se nije pričalo. Što se tiče korporativnog sektora, tu je istaknula paradoks u kojem postoji određeno zalaganje za žensku perspektivu i te teme nisu „skrivene“, no promjene se vrlo često događaju samo „na van“, dok iznutra prakse ostaju iste. Istaknula je da je trenutno u Femtech industriji te da joj se sviđa što ima mogućnost izravnog rada na riješenima usmjerenim ka poboljšanju ženskog zdravlja. Ipak, u tom kontekstu ističe da je ponekad problem dobiti financiranje za neke od tih stvari jer je investicijski svijet još uvijek vođen od muškaraca koji će ti nerijetko postaviti pitanje: „A je li to stvarno problem?“.
„U konačnici, mislim da sve ovisi u kojoj si sferi djelovanja i koliko su ljudi koji_e tamo rade spremni_e zaista napraviti promjene“, zaključila je Kobak.
Po pitanju perimenopauze dodala je i da ju je pogodila vrlo rano. Istaknula je noćna znojenja, anksioznost, nespavanje zbog kojeg bi na poslu bila premorena. S obzirom na to da joj je posao ionako zahtjevan, nošenje s tim je vrlo izazovno.
Ima li pomaka?
„Ne sjećam se ovakvih razgovora kad sam odrastala“, kazala je Kejla, dodavši da se stvari ipak polako mijenjaju te da određene pomake vidi i u medicini. Pritom je istaknula da su ovo ipak relativno nove stvari, osvrnuvši se na značajne pomake koji su napravljeni ako uzmemo u obzir prijašnje generacije žena, njihova iskustva i živote. Dodala je i da razumije poteškoće koje roditelji imaju kada treba s djecom razgovarati o ovim temama.
„Većina žena nije imala edukaciju o tome, pa tako ni mame. Ne možemo od njih očekivati da djeci sve objasne. Drugo bi bilo da desetljećima unazad imamo zdravstveni odgoj“, kazala je Kejla. Istaknula je i važnost upravo edukacije kazavši da dok ne bude dovoljno informacija u populaciji o temama menstruacije i (peri)menopauze, ne može se ni očekivati da će to prestati biti tabu tema.
„Tabui proizlaze iz neznanja, posebice kad se o nekoj temi zapravo malo zna, a u javnom je prostoru puno floskula“, zaključila je.
U razgovor se u jednom trenu uključila i publika pa se razgovaralo o spirali, njenoj (ne)dostupnosti u Hrvatskoj, stavovima liječnika_ica po pitanju ugradnje, patrijarhalnom društvu i predrasudama, ali i o tome kako s djecom razgovarati o ovim temama – i s djevojčicama i s dječacima.
Koji su nam koraci preostali?
U jednom trenu se u razgovor uključila i Marija Lugarić, saborska zastupnica SDP-a te predsjednica odbora za ravnopravnost spolova, upitavši govornice misle li da ima potrebe ova pitanja regulirati i na razini javnih politika.
Kejla je odgovorila potvrdno i dodala da smatra da jedino politički utjecaj, u konačnici, može nešto promijeniti. „Kada ćemo imati tri generacije koje su obrazovane, bit će manje neznanja i problema“, istaknula je.
Salarić se nadovezala kazavši da ona ne vjeruje u edukaciju bez eksponiranja te je kazala da se o politikama vezanim za menstruaciju i (peri)menopauzu puno govorilo i u istraživanju koje su CESI i pstaboo provele. Naime, mnoge žene su kazale da nisu sigurne bi li uzele slobodne dane za probleme s kojima se nose za vrijeme menstruacije i (peri)menopauze zbog straha od toga kako će ih društvo doživjeti, kako će biti percipirane na radnom mjestu.
„Nitko se neće založiti za vaše zdravlje kao vi sami_e. Tijelo koje imaš je jedino tijelo koje ćeš imati i brini se za sebe. Pritom ne zaboravite da ima ljudi koji_e vam u tome mogu pomoći. Niste same u brizi, ali ste same pokretačice iste“, zaključno je poručila Kejla.
Cijelo istraživanje se nalazi ovdje.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
