Ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir dijele tri žene: Ellen Johnson Sirleaf i Leymah Gbowee iz Liberije i Tawakul Karman iz Jemena za njihovu nenasilnu borbu, za sigurnost žena, za ženska prava i veliki doprinos u izgradnji mira.
Tko su ove tri žene i zašto su baš one izabrane za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir?
Tawakul Karman je pokazala svoju hrabrost daleko prije nego je revolucija u Jemenu započela.
Ova 32-godišnja aktivistica i majka je troje djece bila je suočena s prijetnjama smrću i zatvorom.
Nadahnuta ustankom u Tunisu i svrgavanjem Hosni Mubaraka u Egiptu, povela je revoluciju u Jemenu.
Imala je mnoge pritužbe na jemensku vladu. “Gledajući obitelji koje su protjerane sa svoje zemlje od strane korumpiranih plemenskih vođa, shvatila sam da ništa ne može promijeniti ovaj režim…. samo prosvjedi” – rekla je Karman.
Njezin savjet ženama je da ne čekaju odobrenje, nego da zahtjevaju svoja prava. “Ako izađete na prosvjede sada, vidjet ćete nešto što nikada prije niste vidjele…. stotine žena koje viču i pjevaju, čak i one koje spavaju u šatorima. Ovo nije samo politička revolucija, ovo je revolucija cjelokupnog društva.”
Neumorna kampanja koju je vodila Karman zaradila je međunarodna priznanja. Njezina facebook stranica ispunjena je porukama podrške i divljenja. Prošle godine bila je nominirana za najhrabriju ženu godine od strane američkog State Departmenta.
Jemenska vlada joj je ponudila mjesto u vladi pod uvjetom da prestane s protestima. Kada je vladi dala negativan odgovor, uslijedile su prijetnje smrću.
“Dobijala sam prijetnje telefonom, pismima, čak i SMS proukama. Rekli su da će me zatvoriti, čak i ubiti, ako ne prestanem s neugodnostima. Ali, ja sam iskoristila svoje pravo na izražavanje koje može biti ubojitije od fizičkog nasilja”, kaže Karman.
Ellen Johnson-Sirleaf, rođena je 29. listopada 1938. godine u Liberiji. Sa 17 godina udala se za Jamesa Sirleafa, s kojim odlazi u SAD i gdje završava studij ekonomije.
U Liberiju se vraća 1972. godine na mjesto pomoćnice ministra financija. No, već 1973. godine podnosi ostavku, jer se nije slagala s državnom potrošnjom i proračunom.
Godine 1979. dolazi na mjesto ministrice financija, ali vojnim udarom u proljeće 1980., biva smjenjena s tog mjesta i ponovno se vraća u SAD na kratko vrijeme.
U Liberiju se ponovno vraća 1985. godine kada se kandidirala za potpredsjednicu na listi Stranke liberijske akcije. Međutim,stavljena je u kućni pritvor i ubrzo osuđena na 10 godina zatvora zbog javnog govora kojim je vrijeđala Doev režim. No, pod pritiskom međunarodne zajednice ubrzo je puštena iz zatvora.
Po izbijanju prvog liberijskog građanskog rata, 1989. godine, odlazi u egzil u Abidjanu, u Obali bjelokosti.
Tek po završetku drugog liberijskog građanskog rata 2005. godine kandidirala se za predsjednicu Liberije i pobjedila je. Dužnost je preuzela 16. siječnja 2006. i prva je afrička žena predsjednica. Ponovno se nominirala za svoj drugi mandat.
Promicateljica je gospodraskog i socijalnog razvoja, kao i jačanja položaja žena u svojoj zemlji. Zovu je i “liberijskom čeličnom lady”.
Na dužnosti predsjednice Liberije otvorila je istrage protiv korupciji u svojoj zemlji i oformila Komisiju za rješavanje zločina počinjenih tijekom građanskog rata. Uvrštena je i na listu 100 najutjecajnih žena svijeta.
Leymah Gbowee također je Liberijka, mirovna aktivistica, sudionica mirovnog pokreta za prestanak liberijskog građanskog rata.
Majka je šestero djece i socijalna radnica, koja je okružena slikama rata shvatila da ako želi nešto promijeniti mora krenuti sama. Stoga je 2002. godine organizirala Liberijski ženski pokret za mir. Pokret je započeo s lokalnim ženama Monorovie. Žene, zajedno kršćanke i muslimanke molile su za mir i nenasilje. Ove hrabre žene željele su da njihova molitva dopre do vojnog diktatora Charlesa Taylora. Želje su da se započne s mirovnim pregovorima. Za divno čudo, on se susreo sa ženama i pristao na pregovore.
Već 2003. godine Leymah je sudjelovala u mirovnim pregovorima za sklapanje sporazuma među zaraćenim stranama.
Leymah Gbowee kaže da ono što je naučila iz ovog razdoblja jest da mir ustupa mjesto ljutnji i da ako zaista želite mir, onda morate i raditi za njega. Iz dana u dan. Iz sata u sat. Iz minute u minutu. Polako i odmjereno.
