Tijekom jučerašnjeg dana na nekoliko internet portala prenesena je vijest kako je Ženska “zelena” revolucionarna garda objavila proglas da se uključuje u libijski ustanak protiv NTC-a. Grubi prijevod proglasa, objavljenog i na youtubu, na ovom linku, glasi otprilike ovako:
“Mi žene iz Alzaf al Akhdar brigade spremne smo se boriti u čast mučenika Gadafija koji živi u našim srcima. Spremne smo za izvršavanje misija koje će očistiti našu zemlju od neprijatelja. Već smo poduzele određene misije i ustrajat ćemo u našoj borbi. Borit ćemo se od sumraka do zore, od sjevera do juga, sve dok ne oslobodimo zemlju. Mi dolazimo.”
Ovu vijest potvrdila je i Lizzie Phelan na svom blogu. Lizzie je nezavisna novinarka koja je tijekom građanskog rata u Libiji u svijet plasirala informacije iz prve ruke.
U razgovoru s običnim ljudima saznala je pravo stanje na terenu i činjenicu da većina stanovništva Libije podržava sistem direktne demokracije i vođu Muamera Gadafija. Također je zabilježila i veliki broj civilnih žrtava koje su stradale za vrijeme NATO bombardiranja.
Da se podsjetimo.
National Transitional Council (NTC) ili u prijevodu Nacionalno tranzicijsko vijeće (poznato i kao Privremeno nacionalno vijeće ili Libijsko nacionalno vijeće) de facto je vlada Libije. Osnovano je 27. veljače 2011. kao “političko lice revolucije” i oformilo je Privremenu vladu. Osnovano je od strane anti-Gadafijevih snaga tijekom libijskog građanskog rata. U kolovozu 2011. NTC je donio Ustavnu deklaraciju u kojoj je postavljen plan za prelazak zemlje na ustavnu demokraciju.
Treba napomenuti da je NTC došao na vlast uz pomoć zapadnih sila nakon krvavog rata koji je bjesnio prošle godine. U trenutku kada je NTC bio pred samim slomom, na njihovu se stranu uključio NATO. Uz pomoć NATO-vih zračnih snaga, NTC i ostali pobunjenici konačno su zavladali Libijom.
Dakle, aktualna vlast nije izabrana od strane naroda, već isključivo uz pomoć zapadnih snaga.
Nakon preuzimanja vlasti od strane NTC-a, NATO snage su se povukle. Povlačenjem NATO snaga započele su sporadične borbe među suprotstavljenim stranama. Međutim, početkom ove godine, prvi puta nakon rata, javlja se organizirani otpor “zelene revolucije” koju je predvodio pokojni pukovnik Muamer Gadafi.
Nakon smrti Muamera Gadafija glavnu ulogu u “zelenoj revoluciji” preuzeo je njegov sin Saif Gadafi, koji se zavjetovao da će nastaviti borbu. Saif se trenutno nalazi u pritvoru. Međutim, NTC nema nadzor nad pritvorenim Gadafijem. Poznato im je samo kako se Saif nalazi u rukama pobunjenika, no nije precizirano o kojoj se skupini radi.
Naime, libijsko društvo je zapravo nepoznanica javnosti, zbog višedesetljetne zatvorenosti. S površinom od gotovo 1.800.000 km2 Libija ima vrlo mali broj stanovnika – 5, 7 milijuna, a od toga njih 1,7 živi u glavnom gradu Tripoliju. Postoje tri glavne regije na koje se Libija dijeli, a to su Tripolitanija na sjeverozapadu, Cirenaika na istoku i Fezan na jugu.
Danas je Libija država s oko 140 različitih plemena od kojih tek tridesetak ima nekakvu važnost.
Još tijekom ustanka Gadafijevi sinovi su upozoravali da bi mogao nastati kaos zbog međuplemenskih sukoba do kojih bi moglo doći nakon pada pukovnika. Unatoč saznanjima da je Saif u pritvoru, on je i dalje ključna figura u mogućem ujedinjenju velikog broja stanovnika Libije koji su još uvijek odani idejama i principima njegovog pokojnog oca.
S druge strane, postoje spekulacije kako Saif zapravo nije u pritvoru, već ga neke od ključnih osoba čuvaju od mogućeg izručenja NTC-u ili Međunarodnom sudu u Haagu.
Valja se prisjetiti i da je tijekom libijskog rata bilo dosta glasina i dezinformacija. Tako se u nekoliko navrata spominjala i smrt Gadafijevog drugog sina, Khamisa. Međutim, njegova smrt nikada nije potvrđena za razliku od smrti samog pukovnika Gadafija.
Sada, ponovno postoje glasine i spekulacije kako bi se ponovno mogao uključiti NATO i poslati oko 12.000 vojnika u misiju u Libiju. Dakle, sporadične plemenske borbe su postojale cijelo vrijeme nakon završetka libijskog građanskog rata.
No, sredinom siječnja ove godine, prosvjednici protiv NTC-a ušli su u njihovo sjedište u Benghaziju. Inzistirali su na direktnom razgovoru s predstavnicima NTC-a. NTC-u se zamjera nedostatak transparentnosti, pogotovo nakon što je donijet novi zakon o parlamentarnim izborima za kojeg mnogi smatraju da pogoduje isključivo aktualnoj vlasti.
Krajem siječnja pro-Gadafijevci su zauzeli jedan od ključnih gradova u Libiji – Bani Walid. Nakon zauzimanja Bani Walida pokrenuli su niz napada u gradovima diljem Libije. Borbe su izbile i u glavnom gradu Tripoliju i u centru moći NTC-a, Benghaziju.
Samo par dana nakon ovih događanja dolazi i izjava ženske “zelene” revolucionarne garde da se uključuje u borbu protiv NTC-a.
I u vezi ovoga se trebamo podsjetiti.
Za vrijeme Gadafijeve vladavine vojsku su služile i žene. Uglavnom su bile njegove tjelohraniteljice. Neslužbeno ih se nazivalo Amazonkama, Revolucionarnim sestrama ili Zelenim sestrama. Vojnikinje su prolazile opsežnu obuku na posebnoj akademiji, koja je uključivala stjecanje znanja o oružju te svladavanje borilačkih vještina. Nakon završene obuke morale su položiti zakletvu na djevičanstvo i spremnost da daju svoj život za Gadafija. No, imale su i određene povlastice koje su uključivale odijevanje u zapadnjačkom stilu, nošenje šminke, te nošenje visokih peta.
Također, čini se da su tijekom Gadafijeve vladavine žene imale više prava, nego što im daje NTC. Naime, nova vlada je najavila uvođenje poligamije, te je ukinula kvotu od 10 posto zastupničkih mjesta rezerviranih za žene.
Obzirom, da su za ovu godinu najavljeni i parlamentarni izbori, a da je NTC predložio novim zakonom da se pripadnici Gadafijevog režima ne mogu kandidirati na izborima, te da Libijci nemaju nikakvog iskustva u parlamentarnoj ili stranačkoj politici i da postoji niz podjela, rivalstava i nepovjerenja diljem Libije, nije za čuditi da su revolucionarke uzele stvar u svoje ruke.
