Piše Tajana Broz
Od 18. ožujka počinje teći period u kojem Vlada može raspisati lokalne izbore. Stoga su se u medijima i kuloarima pojavile špekulacije da bi Vlada mogla odmah sljedeći tjedan iskoristiti tu mogućnost.
Naime, raspisivanjem izbora raspuštaju se gradska i općinska vijeća te županijske skupštine, a u lokalnim samoupravama postoji samo tehnička vlast koja ne može donositi značajnije odluke. Vladini argumenti za tako rano raspisivanje izbora mogu se nalaziti upravo u toj činjenici jer znamo da su proračuni i više nego često u službi predizbornog krpanja cesta, uređivanja okoliša, organiziranja općenarodnih zabava i sličnih aktivnosti. Zatvaranjem lokalne proračunske “pipe” jedina otvorena ostaje ona Vladina (ma kako tanašna u ovom trenutku ona bila) koja se pak opet može koristiti u najrazličitije predizborne svrhe.
Odličan primjer imali smo ovaj tjedan u Rijeci. Premijer Sanader posjetio je 3. maj u kojem su ga dočekali oduševljeni radnici. Par minutica nakon toga desilo se predstavljanje HDZ-ovog kandidata za primorsko-goranskog župana i HDZ-ove kandidatkinje za riječku gradonačelnicu, a kojoj je prisustvovao i Predsjednik HDZ-a Sanader. Ali dobro, nećemo biti sitničavi, svi to rade na svakom koraku.
Argumenti protiv tako ranog raspisivanja izbora je duga predizborna kampanja koja počinje 14 dana od raspisivanje izbora, a time i financijsko, ali i ljudsko iscrpljivanje. Iako faktički kampanja već naveliko traje, činjenica je da tek službenim početkom novac počinje teći u potocima. Doduše, sav taj novac uglavnom ode u razna poduzeća – tiskare, iznajmljivače razglasa, autobusne kompanije, restorane, lokalne radije i televizije, što u vrijeme krize može bar nekima pomoći da prežive koji mjesec dulje.
No, ono što je najveći problem cijele ove priče je upravo ta arbitrarna odluka u rukama Vlade (ma o kojoj i čijoj se radilo). Od dana raspisivanje izbora počinje teći rok od 12 dana za sastavljnje lista i sakupljanje potpisa za kandidature za načelnike/ce, gradonačelnike/ce i župane/ice. Sve to skupa nije malen posao, i čak niti najvećim strankama nije lako u 12 dana pokrenuti mašineriju i obaviti posao, a kamoli malim i manjim strankama. Ako smo već došli do stupnja razvoja da smo točno propisali datum održavanja izbora, ne bi nam smio biti problem definirati i ostale datume i rokove tako da se znaju dovoljno unaprijed i da svi politički akteri/ce, ma kako veliki i/ili mali bili, mogu na vrijeme završiti koalicijske dogovore i pregovore, sastaviti liste i upogoniti volontere/ke i članstvo.
Ma što mislili o političkim strankama, one jesu jedan od temelja demokracije i demokratskih procesa, a izbori jesu vrhunc tog procesa i zato niti jedan segment njihova održavanje ne bi smio biti dio nečije arbitrarne odluke.
