Ovo nam pitanje otkriva mnogo o mogućim odgovorima, kao i o mogućim smjerovima razmišljanja na koje nas odgovori navode. Ipak, poznavajući i priznavajući mentalitet našeg (i ne samo našeg) društva, ja ću ipak krenuti u potpuno neočekivanom smjeru i pokušati navesti one koji ovo čitaju na jedno drugačije razmišljanje.
Svi želimo da naš Hajduk osvoji nacionalno prvenstvo i da onda izbori nastup u Europi (po mogućnosti da to bude Liga prvaka, tako da Dinamo više ne doživljava blamažu) i da tamo dogura što je dalje moguće. Cilj je svakom sportašu osvajanje natjecanja u kojem se natječe. Ipak je samo na Olimpijskim igrama važno sudjelovati, ostala natjecanja je važnije osvojiti. To Hajdukovo osvajanje Lige prvaka je uistinu vrijedan i veoma važan rezultat. Porasla bi vrijednost kluba, vrijednost igrača, trenera, dresovi u fan shopovima bi poskupjeli kao i cijena ulaznice za utakmice. To bi ujedno pridonijelo porastu rejtinga hrvatskom nogometu, reprezentaciji, nacionalnoj ligi… I svi to žarko želimo i priželjkujemo. Ali realnost je malo, ali bitno drugačija. I važno je da uočimo kako je i to nacionalno prvenstvo, i ta Liga prvaka, ili Europa liga, kako je sve to jako važno i kako sudjelovanje u tim natjecanjima pridonosi vrijednosti kluba, igrača, trenera (…) upravo jer to nije za svakoga. Ne može baš svaki klub osvojiti (ili čak sudjelovati u) Ligu prvaka ili pak nacionalno prvenstvo (ukoliko nije Dinamo) samo tako.
Jednostavno moramo prihvatiti kako postoje stvari koje su važne i vrijedne zato jer nisu za svakoga (dok ujedno, jesu za svakoga samo ako se pridržavamo određenih pravila i ako smo sposobni za to nešto). Ali mi to danas u našem (pa i u bilo kojem) društvu ne želimo čuti. Ta činjenica vrijeđa naše pravo. Svi mi imamo prava, kao što i Hajduk ima pravo igrati Ligu prvaka. Svi mi imamo pravo birati i biti birani (o čemu ovisi demokracija), tako da svatko od nas može biti budući predsjednik RH, ali je na našu žalost realnost malo, ali bitno drugačija. Imamo pravo prosvjedovati, imamo pravo na rad i poštenu plaću, imamo pravo mišljenja, vjerovanja i slobodu izražavanja, iako nas nitko ne čuje niti ozbiljno doživljava. Imamo sva moguća prava, ali je opet realnost malo, ali bitno drugačija. I kada to jedino postane važno (to moje pravo), demokracija postane totalirizam. Totalitarizam banalnosti.
U tom kontekstu svi imamo pravo na seks, od djece u osnovnim školama, do umirovljenika. I svi, barem ako je vjerovati nekim društveno čujnim glasovima, prakticiramo to pravo. Naravno, ovo pravo ne isključuje bilo koji rod, ili tip seksa, jer smo tolerantni. I onda, kako to inače i biva u totalitarizmima (gdje se gura samo jedna ideja do banalnosti, kao što je to uočila Hannah Arendt), o odgovornosti i slobodi ni riječi. Pa ljudi imaju to pravo, a kakve veze odgovornost i sloboda imaju s tim pravom?!
I tako, jer smo svakoga pustili da igra Ligu prvaka, ona postaje bezvrijedna, banalna, postaje nužnost. A nužnost isključuje slobodu, slobodu i odgovornost. Liga prvaka je metafora za seks. Seks više nije vrijedan, nije iskaz slobode, poštovanja drugoga/druge, nego postaje nužan (a ta nužnost upućuje na neurotičnost ili na ropstvo) da održimo svoj standard, status u svojem društvu, kvalitetu svojeg robskog života. Da budeš faca, prava faca i to već u osnovnoj školi. Mi smo svi primorani na seks i tako seks gubi na važnosti i vrijednosti. Seks više nije slobodan.
Crkva je pak, s druge strane, poprilično rigorozna i na prvi pogled ima sasvim negativan stav prema ljudskoj seksualnosti, prema seksu. Zašto je tome tako? Evo samo nekoliko crtica: svećenici, budući im je seks zabranjen, imaju potrebu to i drugima zabraniti; Crkva je kao takva još u tami srednjeg vijeka i sve nas tamo želi dovući; Crkvi je seks prevažan da ga pripusti našem banaliziranju; seks je sveta stvar (ne u smislu sakraliziranja seksualnosti) jer po njemu participiramo na Božjoj stvaralačkoj snazi… No, događa se jedan paradoks. U svijetu u kojem vladaju ljudska i građanska prava, seks (kao i pravo na njega) se obazvrijeđuje, banalizira, dok jedino Crkva kojoj mnogi zamjeraju nedostatak ljudskih i građanskih prava, govori kako je seks iznimno vrijedan i važan vid ljudskosti, čovječnosti. I da to potkrijepim, Crkva, i ne samo ona, inzistira da seks bude Liga prvaka. Ne pripušta svakoga da prođe u skupine, a kamoli da osvoji to, izuzev Svjetskog i Europskog prvenstva, najvažnije i najvrijednije nogometno natjecanje. Crkva zabranjuje, rekli bi neki. Jedino još Crkva drži visoke kriterije pripuštanja ljudi seksu (a sad zamislite da je Blanka trenirala cijeli život na visini 1.80cm, i da na natjecanjima nikad nije dizala letvicu. Pa nikad ne bi bila to što jest!). Pazite! Crkva zabranjuje svećenicima i redovnicima/redovnicama seks, iako imaju pravo na njega. Zabranjuje djeci ili maloljetnicima seks, iako imaju pravo na njega. Ona zabranjuje svim punoljetnim osobama koje nisu dovoljno odrasle i zrele (jer zahtjeva slobodu i odgovornost) seks, iako svi imaju pravo na seks. Ona seks zabranjuje svima koji su biološki, fiziološki i kulturološki nesposobni. Crkva uskraćuje i zabranjuje ljudima seks jer smatra, drži i vjeruje da je seks iznimno važna i vrijedna ljudska djelatnost koja oplemenjuje ljudske živote i dovodi ih do jedne punine, ispunjenja u drugome, u braku, u obitelji, u društvu. Ovakav stav može postojati samo tamo gdje još postoji vrijednosni sustav koji očovječuje čovjeka. Očigledno takav sustav ne postoji u sekularnom društvu jer ga je društvo razgradilo, razvodnilo i svelo ga na pravni sustav, na vladavinu prava (pravni pozitivizam), na totalitarizam. Naše društvo ne može preskočiti onih 180cm, pa uvijek samo spušta letvicu. Crkva to ne čini, dapače, ona uvijek diže tu letvicu zahtjevajući od čovjeka da raste, da transcendira društvenu i kulturnu stvarnost. Upravo je to razlog zašto je danas jedino Crkvi seks iznimno važan i vrijedan. Seks jednostavno nije za svakoga! To jest činjenica, sve ostalo je ideološko preseravanje i vrebalna akrobacija. Spasimo seks dok još stignemo! Učinimo ga slobodnim! Spasimo ga od daljnjeg banaliziranja. Recimo DA! Seks jest važan i vrijedan!
