U petak, 12.4. u Galeriji Nova u 20h otvara se izložba Slatke šezdesete: priče i pouke.
Na izložbi sudjeluju Anna Artaker, Josef Dabernig, Joana Hadjithomas i Khalil Joreige, David Maljković, Emeka Ogboh, Uriel Orlow, a kustosi su Što, kako i za koga / WHW i Georg Schöllhammer.
U petak u 18:30h, prije samog otvaranja, održati će se predavanje Catarine Simão: Uprizorenje dekolonizacijskog procesa: rad u nekoliko dijelova.
Izložba Slatke šezdesete: priče i pouke dio je višegodišnjeg projekta koji s naglaskom na post-socijalistički, bliskoistočni i afrički kontekst istražuje nasljeđe paralelnih modernizama šezdesetih godina prošlog stoljeća u odnosu na njihove sadašnje geopolitičke, ekonomske i kulturne implikacije i potencijale. Evociranjem nekoliko zaboravljenih ili manje poznatih epizoda 1960-ih izložba Slatke šezdesete: priče i pouke ističe ambivalentan i mitološki karakter dekade obilježene radikalnim i revolucionarnim zahtjevima kao što su, primjerice, procesi dekolonizacije afro-azijskog teritorija, studentske pobune, borba za ljudska prava ili antiratni pokreti. Iako je danas asimilacija borbe kasnih šezdesetih i sedamdesetih uhvaćena u, kako kaže Brian Holmes, ‘iskrivljeno ogledalo nove hegemonije’, pitanje je kako fragmentirane zahtjeve artikulirati i oživjeti u kontekstu recentnih borbi za društvenu pravdu.
Radovi u sklopu izložbe Slatke šezdesete: priče i pouke sučeljavaju događaje izmještene iz svoje stroge povijesne lokalizacije, stvarajući nove amalgame na pozadini kulturne memorije mjesta, povijesti i umjetničke reprezentacije (Josef Dabernig, Anna Artaker), ili aktualizacijom povijesti evociraju zaboravljene epizode koje govore i o širem kontekstu dekade. Rad Davida Maljkovića poziva se na nasljeđe i status jugoslavenskog modernizma upućujući na šire post-komunističko stanje i parelelizme društvenog i umjetničkog eksperimenta. Njegova prostorna intervencija u Showroomu galerije Nova ostat će u galeriji i nakon ove izložbe kao trajni arhivski i radni prostor. Proglašenje nezavisnosti Nigerije u radu Emeke Ogboha ukazuje na procese dekolonizacije Afrike šezdesetih godina, ali i na oblike suvremene kolonizacije i ambivalentnu ulogu nacionalnog identiteta.
U radu Joane Hadjithomas i Khalila Joreigea bliskoistočno izučavanje svemira i kreiranje raketa upisuje se u kontekst panarabizama i njegova sloma. Baveći se manje poznatom epizodom međunarodnih teretnih brodova zarobljenih u Sueskom kanalu nakon Šestodnevnog rata između Izraela i Egipta 1967. godine, Uriel Orlow otvara pitanja njegovih dugoročnih posljedica.
Predstavljeni radovi izmiču nostalgičnom usidrenju u prošlosti oživljavajući i same načine, mogućnosti ili granice umjetničke prezentacije kao vizualnog načina razmišljanja, te evocirajući umjetnost ne samo kao u sebe zatvoreno carstvo slika, riječi i zvukova, već kao aktivno mjesto objašnjenja i mobilizacije putem slika koje jest dijelom revolucionarnih zahtjeva prošlosti i sadašnjosti.
