Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj samo sedam posto djece niskoobrazovanih roditelja uspijeva završiti fakultet. U EU-u prosjek je 18 posto, a u nekim državama kao što su Irska, Finska i Velika Britanija taj udio prelazi 30 posto.
Indeks vjerojatnosti da će dijete niskoobrazovanih roditelja također biti niskoobrazovano u Hrvatskoj je najveći u Europi – iznosi 55, što je gotovo četiri puta više od europskog prosjeka koji je 14,7 te čak 10 puta više od skandinavskog.
Osim toga, razdioba visokoobrazovanih po regijama izuzetno je neujednačena – u nekim dijelovima Hrvatske gotovo da ih nema, dok su u drugima, osobito u Zagrebu, njihove koncentracije dvostruko veće od prosjeka cijele zemlje, analizira Tportal.
Naime, najobrazovanije regije su Istra, Primorje i Grad Zagreb, koje se od ostalih razlikuju po manjem broju niže obrazovanih starijih od 19 godina, kao i po znatno višim udjelima visokoobrazovanih. S druge strane u mnogim hrvatskih krajevima visokoobrazovani uopće ne obitavaju, pri čemu se ističu neki dijelovi Ličko-senjske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske, Brodsko-posavske, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije.
Osobe s doktoratom mahom stanuju u Gradu Zagrebu, Istri i Primorju te priobalnom dijelu uzduž cijele linije Hrvatske, uz nekoliko izdvojenih područja na sjeveru i istoku naše zemlje.
Međutim, čini se kako će se ovi porazni trendovi nastaviti i u budućnosti. Mladi sve češće iseljavaju iz ruralnih područja u potrazi za poslom ili radi obrazovanja, čime se država centralizira.
U istraživanju koje je za potrebe svoje doktorske disertacije provela sociologinja dr. sc. Dunja Potočnik, znanstvena suradnica Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, na uzorcima iz socijalističkog i suvremenog razdoblja vidi se da se niže obrazovanje majki i očeva dominantno preslikava u istovjetno obrazovanje djece pa ispitanici niže obrazovanih roditelja imaju gotovo zanemarive šanse završiti fakultete. Slično je i sa zanatski obrazovanima, piše Tportal. Oni većinom potječu od roditelja zanatskog ili nižeg obrazovanja, a ispitanici s četverogodišnjom srednjom školom većinom potječu od roditelja s četverogodišnjim srednjim, višim ili visokim obrazovanjem. Više i visoko obrazovani stanovnici većinom dolaze od roditelja istovjetnog obrazovanja, a iz skupine sa zanatski obrazovanima i niže obrazovanim roditeljima ih je najmanje.
Takvo stanje nas navodi na zaključak kako je Hrvatska zemlja nejednakih šansi, a mogućnosti za skore promjene su male.
