Nakon godina borbe za pravo na izbor Španjolska se ponovno našla pred zidom. Teško pogođena ekonomskom krizom i nizom novih zakona koje nameće vlada Mariana Rajoya, onaj o zabrani pobačaja izazvao je brojne kontroverze. Iza Španjolki je dugi niz godina borbe za pravo glasa, jednakosti i odabir majčinstva u trenutku kada same to žele.
Magüi Mira, Pilar Aymerich, Amelia Valcárcel, Beth Gali, Nativel Preciado, Carmen Posados samo su neka od imena žena iz kulture i umjetnosti koje su obilježile prijelomno razdoblje feminizma u Španjolskoj 70-tih. Što je bilo nekada, a na koji način se danas Španjolska bori za prava žena, bila je glavna nit vodilja u cijelom istraživanju.
Glumica i kazališna redateljica Magüi Mira djetinjstvo je provela promatrajući oca kako nedjeljom u goste prima prijatelje i poslovne suradnike, dok je majka bila zadužena za serviranje kava. Nikada nije sjela s njima, a upravo ti trenuci bili su presudni da počne buditi svijest o neravnopravnosti spolova. I dan danas svjedokinja je borbe za jednakost i otpor prema onima koji Španjolsku želi vratiti godinama unazad.
Sedamdesete su bile emocionalno razdoblje i za fotografkinju Pilar Aymerich koja je grafički prikazala svjedočanstva prvih vidljivih znakova feminističkog pokreta u Španjolskoj. 1976. godine njezin je fotoaparat bio privilegirani svjedok povijesnih konferencija (Jornadas de la Dona) održanih u dvorani sveučilišta u Barceloni. Prvi put nakon četiri godine diktature izašli su na vidjela zahtjevi žena. Danas, kad u brojnim arhivama netko pronađe slike iz tog vremena, čude se kad shvate da je feministkinja, a ne uklapa se u sliku ružne i loše odjevene žene s brkovima koje su se uvijek povezivala s feminističkim pokretima. Iznenađujuće je da je takav stereotip još uvijek prisutan i u današnje vrijeme, a još više da unatoč tolikoj promjeni diskriminatornih zakona, seksizam i dalje postoji, a veliki broj žena trpi nasilje.
Filozofkinja Amelia Valcárcel svoju svijest o nejednakosti razvila je još u adolescenciji. Kako je izjavila za jedne španjolske medije, dugo je živjela u nepravednoj situaciji koja nije imala ime. Nešto poput opetovanog udaranja o zid. Nitko ne želi znati koliko si zapravo krhka, a borbu za svoja prava koju je započela nekoliko desetljeća unazad i danas naziva prividom jednakosti.
Način na koje su mnoge promjene napredovale do danas, najbolje su definirane od strane novinarke i spisateljice Nativel Preciado. Često piše i spominje proces napretka koji se javlja u krizna vremena, a ono što kod ljudi nastupa je obeshrabrenje. Na trenutak se čini kako su napori kroz toliko godina i stoljeća bili potpuno uzaludni, ali kako je jednom izjavila, usprkos svemu nisu uspjeli vratiti žene u “tor”.
Na samim profesionalnim počecima, Nativel je surađivala s jednim od prvih feminističkih časopisa u Španjolskoj Vindicación Feminista. Kroz njihovu borbu i trud naučila je ostvariti i vlastita prava. Borile su se za pravo na obrazovanje, glasanje, da pred zakonom žene budu ravnopravne s muškarcima, koriste kontracepciju… Upravo zbog toga je brine što nove generacije ne pokazuju dovoljno interesa i vide ovu borbu kao stvar prošlosti.
‘Važno je da mladi ljudi shvate da u društvu još uvijek postoji interes da ih se liši njihovih stečenih prava. Tada će postati svjesni kako ova borba nije zastarjela. Ovaj pokret je bio za njihove majke, koliko i za njih. Ako iznevjere ono što je postignuto do sada, ostat će bez slobode kojoj je bilo potrebno toliko truda da pobijedi. Da bi održali naša prava, naučile smo da se moramo braniti svaki dan’, izjavila je Nativel za španjolski dnevni list El país.
O izuzetku u svijetu arhitekture, profesiji u kojoj je prisutnost žena u prošlosti bila izuzetno niska često govori španjolska arhitektica Beth Gali. Na studiju 1975/76 godine postotak žena na Tehničkom studiju bio je samo pet posto. Osvrnuvši se na trenutnu španjolsku vlast mišljenja je kako je su najmanje spremni riješiti socijalne probleme. Zapošljavanje žena, siromaštvo, emigracija, prihvaćanje homoseksualnosti… Zbog svega navedenog i mnogih drugih problema, važno je nastaviti borbu. Za razliku od razdoblja u kojem je ona odrastala, najvažnija spoznaja danas je da žene nisu same i kako je jednom izjavila, da postoje i muškarci koji su se spremni boriti za njihova prava.
U istom duhu stvarnost poima i spisateljica španjolsko-urugvajskog podrijetla Carmen Posados. Sve do adolescencije nije bila svjesna problema jednakosti, možda zato jer je odrastala u liberalnoj obitelji u kojoj nije bilo razlike između spolova. U svojim izjavama ne krije niti iznenađenost španjolskim društvom u kojem je ženama bilo najbitnije pronaći najbolju partiju i odvesti ju pred oltar. Kako kaže, stvari su se na sreću počele mijenjati i danas je situacija drugačija za oba spola. Mnogi muškarci pokušavaju pomoći u kućanskim poslovima i biti bolji očevi, ali sve to nakon stoljeća i stoljeća muške dominacije. I danas postoji zaostali ‘mačoizam’ koji je teško iskorijeniti, a izađe na svjetlo dana kada najmanje očekuješ.
Da bi se široj javnosti prenijela jasna poruka o potrebi za daljnju borbu za prava žena koja u 21. stoljeću nikako ne bi trebala biti uskraćena, i nekoliko agencija u Španjolskoj napravilo je iskorak u tom pogledu kampanjama u kojima su ilustrirali svoj stav o novom feminizmu. Ogilvy & Mather napravio je kreativnu kampanju koja jasno ističe njihov stav: ‘Umorni smo od stereotipa, hashtagova i svijeta koji je postao katalog za voajere’.
Agencija Sra.Rushmore je svoju kampanju objasnila riječima: ‘Postoje barijere koje su savladane, ali ostaje ona nevidljiva- stakleni strop’ i dali svoj glas za feminizam. Sara Alonso, glava umjetnosti u Del Campo Satcchi & Satcchi rekla je kako glavni cilj feminizma nije da se čuje, nego da ljudi prestanu pričati o njemu. To će značiti da je cilj postignut.
Zadnje djelo koje mi je privuklo pažnju potpisuje Yslandia . Svoj stav ilustrirali su slikom Annie Kenney i Christabel Pankhurst iz 1905.godine koje su zatvorene jer su se borile za glasovanje žena. Ispod fotografije ‘Votes for Woman’ dopisali su da ih trebamo i nakon 100 godina i poslali jasnu poruku javnosti: Španjolska se i dalje bori i ne odustaje, a feminizam je i u 21. stoljeću bitan i nužan.
