Ženska fronta za radna i socijalna prava zatražila je od ministra Mrsića da joj se odobri monitoring pregovora o Zakonu o radu. Na tu temu jučer su se predstavnice Fronte i sastale s ministrom. Nažalost niti ministar kao niti sindikati nisu shvatili važnost ovog zahtjeva. Priopćenje Fronte donosimo u cijelosti.
ŽENSKA FRONTA za radna i socijalna prava zatražila je od ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića, pozivajući se na Zakon o suzbijanju diskriminacije te Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova RH 2011. – 2015., da joj se odobri monitoring pregovora o Zakonu o radu kako bi kao zainteresirana strana koja okuplja brojne udruge civilnog društva i sve ženske sindikalne grupe, a koja od rujna prošle godine aktivno radi na informiranju javnosti o štetnim posljedicama ovakvih reformi radnog zakoodavstva, mogla iz prve ruke promotriti na koji će se način raspraviti pitanja od posebnog interesa za ženskog radništvo.
Ministar je 26. ožujka primio delegaciju Ženske fronte, ali je odbio njezin monitoring, nadodajući kako socijalni parneri također ne prihvaćaju ovaj prijedlog. Jedan od glavnih argumenata koje je iznio bila je tvrdnja da u Hrvatskoj nije uobičajeno sudjelovanje civilnih udruga u procesima kolektivnog pregovaranja i socijalnog dijaloga. Predstavnice Ženske fronte još su jednom naglasile kako njihova intencija nije bila direktno sudjelovanje u socijalnom dijalogu niti preusmjeravanje pregovora sa sindikata na neka druga tijela, već njegovo promatranje. Zakon o radu temeljni je zakon koji uređuje radna prava i kao takav spada u zakone od visokog javnog interesa pa bi svi procesi njegova donošenja trebali biti javni i dostupni zainteresiranoj javnosti. Fronta je nadodala kako je iz raspoloživih podataka neosporno da su žene dodatno diskriminirane na tržištu rada, a predloženim izmjenama kroz novi bi se Zakon o radu ta diskriminacija produbila.
Ženska fronta je posebno upozorila ministra na opći trend uvođenja nesigurnih oblika rada koji se potiče i novim ZOR-om, u trenutku kad već 93 posto novozaposlenih dobiva ugovore na određeno vrijeme, čime je rad na neodređeno de facto prestao biti temeljni oblik rada. Rad u nesigurnim, fleksibilnim uvjetima za posljedicu donosi rezanje radničkih i socijalnih prava, niže plaće te veću izloženost različitim oblicima diskriminacije i uznemiravanja. Širenje i poticanje agencijskog rada bez ozbiljnijeg nadzora i reguliranja primanja za radnike i radnice u razdobljima čekanja na radni angažman, kao i drugi brojni oblici privremenog, povremenog i skraćenog rada, neće dovesti do otvaranja novih radnih mjesta, već samo do pojeftinjenja radne snage. Takvim ‘dereguliranim’ radom umanjuje se mogućnost sindikalnog organiziranja i djelovanja te je, radi nesigurne prirode rada na određeno, radnicama i radnicima otežano planiranje obitelji, ugovaranje kredita i slično.
Fronta je stoga, kao i prethodno u svojim primjedbama na predložene izmjene amandmanima, predložila ministru Mrsiću da prema novom ZOR-u ugovor o radu na određeno automatizmom, nakon dvije godine prelazi u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da se ograniči broj ugovora na određeno vrijeme i po osobi te da se propišu maksimalne kvote radnika/ca zaposlenih na određeno vrijeme unutar jednog poduzeća (deset posto za rad na određeno i agencijski rad), pojačaju inspekcije rada i njihovi mandati, da se trudnicama zabrani istek ugovora na određeno, kao i ženama i muškarcima tijekom rodiljnog/roditeljskog dopusta, uključujući i istek godine dana po povratku s takvog dopusta. Ukazalo se i na problem radnog vremena, koji je tema novih pregovora socijalnih partnera, a za kojie Vlada predlaže povećanje sa 48 na 56 sati tjedno, te na prekratko razdoblje između smjena koji izrazito diskriminira žene.
Fronta je također upozorila da se predloženim izmjenama ZOR-a ugrožava jedan od temelja rodne ravnopravnosti, a to je zajamčen povratak s rodiljnog dopusta na isto ili slično radno mjesto, već se predlaže ‘vraćanje’ rodilje na bilo koje radno mjesto, što je samo korak do otkaza. Ministar Mrsić je ocijenio kako je bolje da trudnice i majke imaju bilo kakvo radno mjesto, nego nikakvo, te nimalo ironično nadodao da je namjera novog ZOR-a slabijom zaštitom ići na ruku ženama u fertilnoj dobi, jer – teško shvatljiva ministrova logika govori da bi stroži kriteriji otpuštanja jedne skupine radnika doprinijele njihovom statusu nepoželjne robe na tržištu rada. Na istraživanja koja jasno govore o postojanju strukturne diskriminacije žena na tržištu rada, odgovoreno je kako nije prihvatljivo uvođenje nikakve pozitivne diskriminacije žena u nove zakonske odredbe.
Unatoč odbijanju prisustva na pregovorima koja se vode između dva saborska čitanja, Ženska fronta će nastaviti vanjski monitorig procesa donošenja novog Zakona o radu te će raditi na pripremama analitičkih podloga i simulacijama primjene ZOR-a te i upozoravati javnost na njegove dugoročne štetne posljedice.
