Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježavamo 25. studenoga, na datum kada su se feministkinje Latinske Amerike i Kariba (Feminist Encuentro) u Bogoti 1981. godine prvi put okupile kako bi govorile govorile o obiteljskom i seksualnom nasilju, nasilju koji žene trpe pod režimima, uključujući torturu i nasilje nad političkim zatvorenicama. 25. studeni je odabran kao dan sjećanja na sestre Mirabel (Patriu, Minervu i Mariu Teresu) koje su brutalno ubijene pod diktaturom Rafaela Trujilla u Dominikanskoj Republici 1960. godine. 1999. Ujedinjeni narodi su rezolucijom 54/134 službeno potvrdili ovaj datum kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. S ovim danom započinje i globalna kampanja “16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama” koju obilježava i provodi 1700 organizacija u preko 100 država svijeta. Kampanja završava 10. prosinca Međunarodnim danom ljudskih prava.
U četvrtak, 26. studenoga, u Hotelu Dubrovnik, održana je tribina pod nazivom “Stanje ženskih ljudskih prava u RH danas” u organizaciji Ženske mreže Hrvatske. Namjera tribine bila je izraziti zabrinutost stanjem ženskih ljudskih prava u Hrvatskoj i otvoriti raspravu na temelju primjedbi i preporuka UN-ovog Odbora Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, obavezi realizacije preporuka Odbora CEDAW te o novoj Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova.
U Hrvatskoj je u tijeku proces formiranja tijela odlučivanja koja su u obavezi realizacije preporuka Odbora CEDAW-a. Ženska mreža Hrvatske je još jednom naglasila kako preporuke ukazuju na ugroženost ženskih ljudskih prava u Hrvatskoj u svim područjima, prije svega dominantnim utjecajem crkve koja ženama nameće reproduktivnu ulogu kao jedinu prihvatljivu, pritom stvarajući teren, ali upražnjavajući kršenja Ustavom i zakonima zajamčenih ženskih ljudskih prava. Ukazale su na nedostatak političke volje za stvarnim unaprjeđenjem položaja žena te činjenice da prava žena ne predstavljaju prioritet politika u RH, kritizirajući i neadekvatne politike ostvarivanja “koncepta ravnopravnosti spolova”.
Ispred Ženske mreže izlagale su Valentina Andrašek, Adrijana Bego, Sanja Bezbradica, Bojana Genov, Sanja Juras, Mirjana Kučer i Ramiza Memedi, a moderatorica je bila Biserka Momčinović. Rečeno je da su se Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin te Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ispričale te nam se nažalost nisu pridružile.
Tribina je započela predstavljanjem kampanje “Dobro došli u Hrvatsku”. Kampanju u Hrvatskoj provode Centar za žene žrtve rata – ROSA, Autonomna ženska kuća Zagreb, Centar za građanske inicijative Poreč, Domine iz Splita, Delfin iz Pakraca i Udruga Brod iz Slavonskog Broda. Uz podršku skoro 200 organizacija iz cijele regije kampanja se provodi i u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Kampanja uključuje poruke kojima se naglašava kako je Hrvatska zemlja u kojoj žene žrtve nasilja još uvijek nemaju odgovarajuću zaštitu te se zahtijeva od Vlade Republike Hrvatske ratifikaciju Konvencije Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Hrvatska je potpisala Konvenciju 2013. godine, ali je jedina država u regiji koja je još nije ratificirala, a članice ŽMH-a kažu kako nisu dobile niti jedan konkretan odgovor zašto je tome tako. Kampanja uključuje televizijski i radijski spot, te slanje materijalne i virtualne razglednice Vladi sa zahtjevom ratifikacije Konvencije. Razglednice s porukama “Dobro došli u Hrvatsku – zemlju u kojoj muškarci koji zlostavljaju žene ne trebaju ići u zatvor – zemlju koja ne drži do svog potpisa – zemlju u kojoj žene žrtve nasilja nemaju odgovarajuću zaštitu” potpisale su i sudionice tribine, a potpišite i vi na gore navedenom linku kampanje.
Izlaganja su obuhvatila četiri važne teme koje ukazuju na sustavnu diskriminaciju žena na svim razinama: utjecaj crkve i Vatikanskih ugovora na ženska ljudska prava s naglaskom na reproduktivna prava, ali i ona koju obuhvaćaju odgoj i obrazovanje u vidu obaveznog vjeronauka i stopiranja građanskog, zdravstvenog i spolnog odgoja i obrazovanja; partnersko/seksualno/obiteljsko nasilje nad ženama; diskriminacija osjetljivih skupina odnosno višestruko marginaliziranih grupa žena (Romkinje, žene u ruralnim područjima, žene s invaliditetom, prognanice, povratnice, starije žene…); te nedovoljna/neadekvatna zastupljenost žena u Saboru i općenito u političkom sustavu Republike Hrvatske.
Bojana Genov je govorila o preporukama CEDAW Odbora koje se tiču prava na legalan, siguran i besplatan pobačaj, te o Rezoluciji Vijeća Europe 1464 – “Žene i religija”. Ukazano je na to kako službene statistike koje pokazuju da Hrvatska ima najnižu stopu pobačaja u Europi jednostavno nisu točne, i da je zapravo reproduktivno zdravlje žena postalo propulzivna industrija, te da se pobačaji obavljaju u privatnim klinikama, često i kod liječnika koji na službenoj dužnosti ulažu tzv. priziv savjesti. Podatak koji govori u prilog tomu je i taj da je npr. u KBC-u Rijeka protekle godine zabilježeno oko 400 legalnih induciranih pobačaja, dok je u Splitu ta brojka samo 100, što je vrlo indikativna disproporcija. Potom je Sanja Juras govorila o slučaju diskriminacije i maltretiranja učenica u O.Š. Bartola Kašića od strane vjeroučiteljice i školske uprave, te o negativnoj odluci Vrhovnog suda na tužbu koju je uputila Kontra. Proces je trajao pet godina, a ova negativna odluka je donešena nekoliko dana prije parlamentarnih izbora.
{slika}
O diskriminaciji koja se tiče žrtava partnerskog nasilja govorila je Valentina Andrašek iz Autonomne ženske kuće Zagreb. Još jednom je ukazano na “izvještaj u sjeni” koji se specifično ticao partnerskog/seksualnog nasilja, koji su AŽKZ sa Ženskom mrežom Hrvatske ove godine posebno podnijele Odboru CEDAW te je govorila o preporukama i primjedbama Odbora na osnovu njihovog izvještaja. Odbor je donio 167 preporuka, od koji se 24 odnose na suzbijanje partnerskog nasilja. Naglašeno je kako je Hrvatska prihvatila 162 preporuke, što je pozitivno, jer se time obvezala na provedbu do sljedeće “kontrole” 2020. godine. Čule smo i kako se jedna od pet odbijenih preporuka odnosi na strože sankcije policijskog nasilja u postupanju pri slučajevima partnerskog nasilja. U sklopu ove teme, još jednom su naglašeni kontinuirani problemi: sve žene se ne štite jednako (ovisno o njihovom ne/bračnom statusu), žalbe odgađaju stupanje na snagu zaštitnih mjera, nesenzibilizirane i needucirane nadležne institucije, što doprinosi dvostrukoj viktimizaciji žrtava… Posebno je naglašen i problem financiranja skloništa za koja nisu odobrena proračunska sredstva, a ciklus financiranja iz prošlog budžeta završava s ovom godinom.
O specifičnoj diskriminaciji Romkinja govorila je Ramiza Memedi. Romkinje su slabije obrazovane i informirane, a time još i više marginalizirane. Kada su obrazovane, diskriminirane su pri zapošljavanju, tako da ulaze u poslove u “sivoj ekonomiji” kako bi prehranile obitelji. Također, dodatno su izložene svakodnevnom policijskom nasilju. Za brojna kršenja prava Romkinja kao žena (npr. rani brakovi) stereotipno se krivi “romsku tradiciju”, no Ramiza Memedi tvrde da ključ rješavanja ovih problema imaju državne institucije koje neadekvatno postupaju. Naglasila je i kako je prosječan životni vijek Romkinja u Europi i u Hrvatskoj između 40 i 48 godina, što je strašna činjenica koja već sama po sebi ukazuje na tešku diskriminaciju. Osim toga, naglašeno je i kako su Romkinje potpuno nevidljive u političkom životu, od mjesnih zajednica do Predsjedničkog ureda i Sabora.Postoji Nacionalna strategija čiji je opći cilj smanjivanje ekonomskog jaza između Roma i ostalih društvenih skupina, no specifičnom diskriminacijom Romkinja ne bavi se nitko. U skladu s njihovim potrebama i pravima, Odbor CEDAW je također dao preporuke – od žurnih dodatnih financijskih sredstava, do usvajanja dodatnih posebnih mjera u smjeru stvarne ravnopravnosti Romkinja.
Posljednja izlaganja u ovom dijelu odnosila su se na slabu participaciju žena u političkom životu, te smo razgovarale o nedavnoj odluci Ustavnog suda vezanoj uz rodne kvote i kako se to odrazilo na listama političkih stranaka na ovim izborima. Rečeno je kako se koncept promicanja ravnopravnosti u Hrvatskoj očito nije razvio, što se vidi i u podzastupljenosti žena u politici. Najveći postotak koji smo imali u posljednjih 15-20 godina je 26 posto, naravno još je niži na lokalnim razinama.
U nastavku smo razgovarale još o kršenjima radnih prava, problemima sa zapošljavanjem i gospodarskim osnaživanjem žena. Biserka Momčinović govorila je o problemima žena zaposlenih u turističkom sektoru, Gordana Matanović (Ženska grupa Brod) je govorila o problemima s kojima se suočava njihova Sigurna kuća, te je ukazala na probleme žena izbjeglica u ovoj izbjegličkoj krizi i upozorila na opasnost traffickinga.
Mirjana Bilopavlović (Delfin – Pakrac) se osvrnula na ekonomsku nemoć žena u tom području. U raspravu su se uključile i prisutne saborske zastupnice iz SDP-a – Melita Mulić i Gordana Sobol, te Silva Žele (zastupnica SDP-a u Gradskoj skupštini Grada Zagreba). Mirjana Kučer je istaknula kako su žene u Hrvatskoj ekonomski nemoćne, te kako je nužno da se počnemo baviti ovim pitanjima, prvenstveno u smjeru edukacije žena o njihovim ekonomskim pravima te ekonomskom strukturalnom nasilju kojemu su izložene (npr. nepoznavanje vlasničkih prava žena, neprepoznavanje kršenja pravo u brakorazvodnim parnicama itd.). Gordana Sobol je govorila o problemima u suradnji između ženske nevladine scene i žena u službenoj politici, te ukazala na potrebu redefiniranja te suradnje i zajedničke borbe.
U tom smjeru razgovor se nastavio i nakon tribine. Pitanje od kojega je krenula poslijepodnevna rasprava glasilo je: kako realizirati ove preporuke i potrebe s maksimalnim dosegom? Pokušale smo odgovoriti na pitanja – što smo napravile, gdje smo griješile, kakve probleme imamo i možemo li i što bolje? Rasprava je iznjedrila i nekoliko konkretnih akcija i zadataka, koje će biti dodatno raspravljene i konkretizirane na današnjoj Skupštini Ženske mreže.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
