Zašto inače ne shvaćamo seksualne napade jednako ozbiljno kao kada se migrante i muslimane sumnjiči kao počinitelje?
Na jedan izopačeni način, riječ je o napretku. Nakon mjeseci suptilne ksenofobije, europske vlasti su napokon počele tretirati migrante onako kako tretiraju i ostale građane. To su postigli odlučivši ne dizati galamu oko optužbi usmjerenih na migrante za napade i silovanje žena.
Noć uoči nove godine u njemačkom gradu Kölnu, stotine muškaraca, gotovo svi navodno ‘arapskog i sjevernoafričkog’ izgleda, uključujući i mnoge tražitelje azila, brutalno su napali žene koje su slavile na središnjem trgu, pljačkajući, nasilno ih dirajući i trgajući njihovu odjeću. Podnesena je barem jedna prijava za silovanje. Policija i mediji su u početku sporo reagirali, a gradonačelnica Kölna reagirala je na eventualne prosvjede sugerirajući da bi žene trebale usvojiti određeni kodeks ponašanja u javnom prostoru i držati se na udaljenosti od čudnih muškaraca.
Ovo nije prvi put da neka europska gradska uprava na provalu seksualnog nasilja odgovara okrivljavanjem žena. S druge strane, ovo je prvi put u nedavnoj povijesti da se desničarski mediji nisu uključili u osudu ovih raspuštenih bludnica koje se usuđuju pomisliti da se mogu zabaviti bez razmišljanja o ‘pozivu’ koji upućuju muškarcima. Umjesto toga, desnica je okrivila… liberale. Koji su navodno i uzrokovali cijelu situaciju usudivši se sugerirati da bi izbjeglicama trebalo pružiti sigurno utočište u Europi.
Bilo bi sjajno kada bismo silovanje, seksualne napade i strukturalnu mizoginiju i inače shvaćali jednako ozbiljno kao kada migranti i muslimani čine dio počinitelja. Ovi napadi u Kölnu bili su stravični. Reakcije – bilo od strane javnih dužnosnika ili pak vojske islamofoba i ksenofoba koji su jedva dočekali priliku za osudu muškaraca muslimana i migranata kao divljaka – također su bile stravične. Köln je već bio poprište nasilnih prosvjeda radikalne desničarske i antimigrantske organizacije Pegida, grupe u čijem djelovanju do sada nije zamijećena predanost progresivnom feminizmu. Angela Merkel odgovorila je na napade restriktivnijim pravilima za tražitelje azila, ali mnogim komentatorima to nije dovoljno.
Gle čuda! Napokon, desnica mari za kulturu silovanja! Napokon, diljem svijeta, od Fox News-a do 4chan-a, dogodilo se veliko preobraćenje i muškarci koji su prethodno koristili dokolicu za posramljivanje, uhođenje i napastovanje žena odjednom su zabrinuti zbog naših prava! Sve što je bilo potrebno je dati im dobru izliku za ugnjetavanje migranata i muslimana te priliku da feministkinjama kažu kako zapravo ne znaju što je za njih najbolje.
Znate li što nikada nije spriječilo seksualno nasilje? Razuzdani rasizam.
Ova krađa feminističke retorike u ime imperijalizma i rasizma stoljećima je stara. Ona čini živući dio političke diskusije na Zapadu od 2001. U tjednu nakon što su napadi iz Kölna dospjeli u globalne medije, mnogi muškarci uzeli su si za pravo educirati mene i druge feministkinje o činjenici da su samo muslimani seksisti. Ovo su odlučili činiti slanjem organiziranih valova uvreda i seksualnog napastovanja svakoj ženi čije im se mišljenje nije svidjelo. Nitko ne mora proći test samosvijesti kako bi pristupio/la Twitteru.
Osobno, obožavam kada mi nepoznati muškarac na internetu govori kako bi moj feminizam trebao izgledati, jer ono, pobogu, cijela ta priča otpora opresiji ponekad je stvarno teška i super je imati ljude koji znaju o čemu pričaju da preuzmu cijelu stvar i da ja mogu nastaviti s peglanjem.
Da budem potpuno jasna: seksualno nasilje nikada nije prihvatljivo. Niti iz kulturalnih, niti iz vjerskih razloga. Nije prihvatljivo ni kada su počinitelji zaista gnjevni i obespravljeni. Za sustavnu mizoginiju ne smijemo imati milosti. Ako ovo ozbiljno shvatimo, nema te države niti kulture na svijetu koja se neće morati dobro pogledati u ogledalo. Stojim uz mnoge, mnoge muslimanske, arapske, azijske i imigrantske feministkinje koje se organiziraju protiv seksizma i mizoginije unutar i izvan svojih zajednica. Nitko se nije sjetio pitati njih koji je najbolji način nošenja sa sistemskim seksualnim nasiljem, unatoč tome što su napadi na muslimanke u porastu od terorističkih napada u Parizu prošle godine.
Razuman odgovor na napade u Kölnu bio bi, što već mnoge njemačke feministkinje i čine, poziv na rigorozniji pristup silovanju i seksualnom nasilju diljem Europe. Umjesto toga, trenutno je rješenje, čini se, obrušavanje na migrante. Ovo se uklapa u prevladavajuće mišljenje da samo divlji barbari, strani muškarci i teški kriminalci siluju i zlostavljaju žene, unatoč činjenici da su počinitelji u većini slučajeva, u Njemačkoj i drugdje, osobe poznate žrtvi, a migranti se nisu pokazali ni više ni manje seksualno agresivnima od bilo koje druge skupine. Kao i obično, bijelačko-suprematistički patrijarhat brine o sigurnosti i dostojanstvu žena samo kada se silovanje i seksualno napastovanje može prišiti autsajderima.
Reći da je ‘seksizam isto tako i dio zapadne kulture’ ne znači da je iskustvo žena na Zapadu identično iskustvu žena iz bliskoistočnih diktatura i ratom pogođenih područja. Zašto je to tako? Možete li pogoditi? Zato što svijet nije podijeljen na ‘stvari koje su identične jedne drugima’ i ‘stvari koje su potpuno različite’.
Zapravo, ne mogu vjerovati da sve ovo moram objašnjavati. Mislila sam da smo to usvojili još u vrtiću. Mi koji smo nadišli tu razinu razumijevanja možemo, ako se zaista potrudimo, shvatiti da nije ili ‘seksizam isključivo prakticiraju muslimani’ ili ‘seksizam je identičan posvuda’. Ovo zovemo ‘lažnom dihotomijom’ kada dođemo u školu za velike.
Opresija nad ženama je globalni fenomen zato što je patrijarhat globalni fenomen. Učvršćen je u ekonomskim i društvenim strukturama gotovo svakog naroda i zajednice na planetu. Seksizam i mizoginija, s druge strane, izgledaju drugačije, ukršteni s granicama različitih kultura i religija te s podjelama na rase, klase i generacije. To nije toliko teško razumjeti. Zbilja se trudim ne patronizirati, ali mnogi se ponašaju kao zlobna djeca kada je riječ o ovim problemima, pa ako niste jedan/na od njih, nadam se da razumijete zašto trenutno imam želju staviti polovinu interneta na time out u jednu lijepu sigurnu prostoriju gdje mogu vrištati i lomiti stvari bez da čine nažao sebi i drugima.
Još sam nešto primijetila.
Koliko god ti ljudi tvrdili da mrze ‘islamsko’ seksualno nasilje, istovremeno ih ono fascinira. U posljednje tri godine, prestala sam brojati bijele muškarce – a gotovo uvijek je riječ o bijelim muškarcima – koji su mi slali mailove, tvitove i izrađene eksplicitne slike svojih fantazija u kojima se feminističke vještice poput mene kamenuje na smrt, jebe do smrti, genitalno sakati, bičuje, pali i grupno siluje – počinitelji nisu oni, naravno, nego ti grozni muslimani. Izgleda da postoji gotovo erotska fascinacija retorikom seksualnog nasilja koju ovi muškarci asociraju uz muslimane – ono je toliko grozna da se moraju koncentrirati na detalje, a možda i spremiti koju sliku zaslona (screenshot, op. prev.) za osobnu kontemplaciju.
Bit ću iskrena. Mislim da ima ljudi koje se zaista uzbude na svoju koncepciju ‘islamskog’ nasilja nad ženama. Ono im omogućava da uživaju u spektaklu brutalnog nasilja i ponižavanja žena, dok se istovremeno mogu uvjeravati da su samo divljaci i strani muškarci ti koji ga zaista čine.
Poanta je da mizoginija ne poznaje ni boju ni vjeru i da je možda napokon vrijeme da nešto poduzmemo po tom pitanju. Navikli smo na društvo u kojem je prihvaćena neka temeljna razina svakodnevnog seksizma, seksualnog nasilja i napastovanja. Dakle, ako želiš reći da ovaj čin nasilja nije toliko različit od ostalih, i ako kažeš da bi se izbjeglice trebalo tretirati jednako kao sve europske građane, očigledno tvrdiš da bi svima trebalo biti dopušteno da tretiraju žene kao hodajuće vreće mesa, zar ne?
Ne. Vrijeme je da silovanje, seksualne napade i strukturalnu mizoginiju svaki dan tretiramo jednako ozbiljno kao kada su migranti i muslimani među počiniteljima. Da, to znači da izbjeglice moraju naučiti poštivati žene kao ljudska bića. Državljani, također, moraju naučiti poštivati moć djelovanja (agency) i autonomiju žena.
Ako želimo uzdizati Europu kao bastion ženskih prava, to je sjajno. Idemo to zaista ostvariti. Ako smo odjednom postali kontinent s nultom stopom tolerancije na seksualno nasilje i ritualiziranu mizoginiju, idemo iskoristiti tu energiju. Idemo osvjedočiti stvarnu predanost države i pojedinaca snažnijoj osudi nasilnika i podršci žrtvama. Lakše je prišiti mizoginiju autsajderima nego što je prihvatiti da muškarci svugdje mogu i moraju bolje – bilo koji drugi stav je potpuno licemjerje.
