“Kad dječacima kažete da ‘ne moraju biti macho kako bi bili muškarci’, njima je to prilično veliko otkriće”, kaže Luca Sinesi koji u organizaciji Plan International Brazil radi kao voditelj neprofitnog programa posvećenog rodnoj jednakosti. “Ali, teško je probiti tu prvu barijeru”.
Kampanje koje se bave pravima žena u Brazilu u posljednje vrijeme se često spominju u medijima, ali nastojanja da se proširi svijest o potrebi za rodnom ravnopravnošću među dječacima i muškarcima ne dobivaju dovoljno pozornosti. Sinesi, Talijan koji u Brazilu živi već 13 godina i trenutno je baziran u Maranhãu, sjeveroistočnoj brazilskoj državi, poticanje dječaka da propituju rodne norme smatra prvim korakom u borbi protiv nejednakosti koja je u temelju niza socijalnih problema.
Među ostalim, radi se o dječjim brakovima, problemu kojim se Plan International trenutno bavi u Latinskoj Americi, pa tako i u Brazilu, gdje je donedavno taj problem bio jedva spominjan, unatoč činjenici da ta država globalno zauzima četvrto mjesto po ukupnom broju djevojaka do 15 godina koje su ili udane, ili žive u kohabitacijskoj zajednici. Organizacija Plan International sudjelovala je u kampanji koja je nedavno u Gvatemali dovela do odluke da se osobama mlađim od 18 godina zabrani sklapanje braka, kao dio inicijative protiv dječjih brakova u Latinskoj Americi i na Karibima – jedinoj regiji gdje se taj fenomen ne smanjuje.
Prema najnovijem brazilskom popisu stanovništva, 2010. godine nešto više od 88 tisuća dječaka i djevojčica (od 10 do 14 godina) živjelo je u zajednicama koje su kategorizirane kao ugovoreni građanski ili crkveni brak. Oko 877 tisuća žena (11 posto) u dobi između 20 i 24 godine izjavilo je da su se udale do 15 godine.
Kultura koja snažno seksualizira adolescentice, djelomično je odgovorna za visoku učestalost ranih brakova u Brazilu, ističe Sinesi. “Istraživanje provedeno u Promundu, našoj partnerskoj organizaciji [koja se bavi rodnom jednakošću] u Rio de Janeiru, pokazalo je da je 14 posto muških ispitanika najmanje jednom platilo seks s djevojčicama između 12 i 17 godina; njih 45 posto izjavilo je da je to učinilo kako bi se osjećali mlađima i muževnijima. U Brazilu se još uvijek seks s djevojkama ispod 18 godina smatra nečim čime se treba ponositi”.
Taj stav potiču svugdje u medijima, na televiziji i u glazbi, ističe Sinesi. “Mnoge brega, sertanejo i funk pjesme, koje se emitiraju po cijeloj zemlji i na internetu, često aludiraju na djevojke mlađe od 18 godina kao na seksualne objekte i time učvršćuju rodne predrasude i mačističke stavove”.
Za potrebe istraživanja, muškarce su pitali zašto traže toliko mlađe nevjeste. “Muškarac koji se vjenča s adolescenticom ‘osjeća se mlađe’ i ostali ga muškarci smatraju ‘srećkovićem’, a tu je i činjenica da je on obično ‘hranitelj obitelji’, pa zbog toga ima i glavnu riječ u svim odlukama, a time i više kontrole nad svojom suprugom”, kaže Sinesi. “Nedostatak financijske neovisnosti može dovesti do toga da mlađa supruga prihvaća submisivan položaj, a u nekim slučajevima i nasilje”.
On takve stavove povezuje sa seksualnim nasiljem nad djevojkama i ženama u Brazilu; Forum of Public Security zabilježio je 42 tisuće slučajeva silovanja 2014. godine, istaknuvši da je stvarna brojka vrlo vjerojatno deset puta veća.
Kako bi se jasnije prikazala slika o dječjim brakovima u Brazilu, Plan International Brazil, Promunto i Sveučilište Pará intervjuiralo je djevojke i muškarce koji su u braku – u državama s najvećim brojem takvih brakova, a to su sjever države Pará i Maranhão. Njihovi rezultati, temeljeni na prvom istraživanju te vrste u Brazilu (She goes with me in my boat), donekle su rasvijetlili taj skriveni problem. Istraživanje je pokazalo da su nasilje u obitelji i tinejdžerska trudnoća glavni razlozi zbog kojih mlade djevojke rano ulaze u brak, a nedostatak mogućnosti neke je doveo i do toga da brak smatraju “najmanjim zlom”.
Ali, kako podvrgnuti kritici muške stavove koji predstavljaju dio problema? Sinesi kaže da treba početi kad su mladi i citira istraživanje organizacije Plan International Brazil, provedeno među dječacima i djevojčicama od 6 do 13 godina, koje je pokazalo nevjerojatan jaz između broja dječaka i djevojčica koji sudjeluju u aktivnostima izvan kuće, i dječaka i djevojčica koji rade kućanske poslove.
Sinesi kaže: “Počinjemo vrlo jednostavno i npr. pitamo dječaka: smatraš li da bi djevojkama trebalo biti dopušteno da se bave sportom? Zatim im pomažemo da sami shvate kako njihovi stavovi nisu prirodni nego su društveno konstruirani“.
Sinesi sa svojim timom radi s dječacima i djevojčicama u sjeveroistočnoj državi Maranhão, u Rio Grande do Norte, Pernambucou i u Bahii, čime godišnje kroz seminare i radionice izravno dopire do otprilike 9500 dječaka.
Jedan od izazova s kojim se susreću jest činjenica da se dječaci mogu osjećati izolirano, ako se prestanu ponašati prema obrascu. “U učionici se od tebe očekuje da budeš playboy. Uobičajeno je biti Don Juan i ako se ne ponašaš u skladu s tim, društvo te može odbaciti”. Jedan 16-godišnjak seksualno je maltretirao svoju profesoricu sve dok nije sudjelovao u radionici na kojoj je shvatio da “njegovo ponašanje nije bilo tako ‘prirodno’ kao što je mislio“.
Plan International Brazil vodi i projekte treniranja nogometa u lokalnim zajednicama i poziva očeve da gledaju svoje kćeri kad se bave sportom, kako bi ih potaknuli da propitaju ideju o njima kao ‘krhkim bićima’ koja moraju ostati kod kuće.
U Brazilu je objavljivanje izvješća u srpnju 2015. ponovno potaknulo debate u vezi nacionalnog obrazovnog plana, koji ne dopušta rasprave o seksualnosti i rodnim normama u nastavi. Prijedlozima da se takve teme uvedu u učionice opiru se vjerske grupe i političari – a to je začarani krug koji Sinesi nastoji prekinuti.
“Moramo dječacima i djevojčicama pokazati da je brak jedna od mogućnosti, ali nikako nije jedina. Ako ulože u obrazovanje, treniranje nekog sporta, kulturu, pružit će im se i neke druge mogućnosti. Ali, važno je da svatko bira za sebe. Ne želimo zabraniti brakove, jer to neće smanjiti broj ranih ulazaka u takve zajednice. Smatramo da bi uz bolje mogućnosti obrazovanja, bavljenja sportom i bolju informiranost bilo mnogo manje brakova među adolescentima”, izjavio je Sinesi u časopisu Epoca, u rujnu 2015.
“Iznimno je važno u tu diskusiju uključiti dječake i muškarce. Bez njih ne možemo napredovati. Danas dječaci, sutra su muškarci koji će možda biti zainteresirani za mlađe žene. Činjenica je da kad dječak sudjeluje na radionici o rodnoj nejednakosti, on mijenja svoje stavove i postaje svjesniji svoje uloge s mnogo više poštovanja prema ženama. Upravo zbog toga, takve radionice treba uvesti u škole”.
Prevela i prilagodila Petra Kos
