Šezdeseta Komisija o statusu žena (CSW) održana je u New Yorku od 14. do 24. ožujka. Komisija, koja je funkcionalno povjerenstvo Ekonomskog i socijalnog vijeća UN-a (ECOSOC) osnovana je 1946. godine. Rad komisije je usmjeren isključivo na ravnopravnosti spolova i unapređenje položaja žena.
Na CSW-u sam predstavljala ASTRA Youth mrežu, s kojima radim kao suradnica CESI-ja. Imala sam priliku raditi u komunikacijskoj grupi, te smo organizirale dva Twitter prosvjeda (oba su bila trending u Americi) koristeći heštegove #WhatWomenWant i #WhatYouthWant. Potonji je korišten kao svojevrsna promocija Deklaracije mladih feministkinja, koju smo napisale kao odgovor na dokument koji je napisan tijekom Konferencije mladih koja se održala netom prije samog CSW-a i koristila je zastarjele termine te nije uzimala u obzir raznovrsnost problema u kojima se mladi/e danas nalaze. Uz sudjelovanje u radnim grupama, održala sam i govor na događaju kojeg su organizirale UN Women i na kojem je generalni tajnik Ban Ki-Moon dobio nagradu “Women Deliver” za doprinos za poboljšanje kvalitete života žena i djevojčica širom svijeta.
Smatram da su UN-ovi dokumenti na državnim razinama često ignorirani i kao takvi nemaju osobitu snagu – no, isto tako, ako već postoje, izuzetno je važno da koriste progresivni jezik i uzimaju u obzir žene i djevojčice u svim njihovim identitetima.
S obzirom na rast konzervativizma širom svijeta, ovogodišnja je Komisija bila u znaku snažne prisutnosti pripadnika Vatikana (jedina zemlja na svijetu u kojoj žene nemaju pravo glasa), koji je svim silama nastojao vratiti diskurs u neka mračnija vremena – osim konstantnom prisutnošću na sastancima, organizirali u i pregršt događanja na kojima se uglavnom govorilo o tome kako je edukacija o seksualnosti zlo koje kvari djecu i kako žene nakon pobačaja obolijevaju od psihičkih bolesti. Uz Vatikan su, kao opozicija, djelovali i Rusija, Nigerija te Iran. Nigerija je bila najaktivnija u Afričkoj grupi i djelovala kao njihov glasnogovornik, što je dodatno otežavalo pregovore.
Tema ovogodišnje Komisije je veza između osnaživanja žena i održivog razvoja, no delegacije su se osvrnule i na zaključke jedne od prijašnjih Komisija, odnosno Zaključke o eliminaciji i prevenciji svih oblika nasilja prema ženama.
Komisiju čine delegati/kinje različitih zemalja UN-a, koji djeluju samostalno ili kao dio radne grupe, ali na samom događaju indirektno sudjeluje i na stotine predstavnika/ica nevladinih organizacija, koje lobiranjem nastoje ishodovati za njih najpovoljnije dokumente. Hrvatska je bila članica EU grupe, te su oni kolektivno najviše radili na financiranju i sličnim temama.
Jedan od medijski najpopraćenijih trenutaka ovogodišnjeg CSW-a zasigurno je posjet kanadskog premijera Justina Trudeaua. Premijer je sudjelovao u javnom razgovoru u sjedištu UN-a, tijekom kojeg je vokalizirao svoj feminizam i pozvao na veću zaštitu žena i djevojčica, što je uzrokovalo glasno odobravanje kako prisutnih u dvorani, tako i publike ispred dvorane, ali i Twitter zajednice.
Najveći problem s kojim se susreću pripadnici/ice nevladinih organizacija koji/e nastoje raditi s delegacijama jest činjenica da mnoge zemlje govore jedno udrugama, a drugo tijekom zatvorenih sastanaka. Tako smo, primjerice, dobile informaciju da je predstavnica Nikaragve utvrdila kako ona ne vjeruje da reproduktivno zdravlje osnažuje ikoga. Naravno, na to se nadovezao predstavnik Vatikana i rekao kako je reproduktivno zdravlje zapravo kontraproduktivno razvoju.
