U ovoj predizbornoj sezoni, pobačaj je postao jedna od ključnih tema. No, koliko su Amerikanci i Amerikanke informirani o samom postupku induciranog pobačaja? Liz Plank iz Voxa smatra da baš i nisu.
U jednoj epizodi serije “2016ish” na Voxu, Plank ističe kako se današnja retorika kampanje protiv pobačaja fokusira na to kako je inducirani pobačaj opasan. Ova proizvodnja straha ima za posljedicu uvjerenje ljudi kako je sam postupak pobačaja iznimno riskantan, iako stručne studije potvrđuju da je legalni pobačaj sigurniji od nekih uobičajenih medicinskih postupaka kao što su operacija umnjaka, pa čak i porođaj. U svakom slučaju, anketa Voxa iz veljače pokazala je kako samo 19 posto ljudi zna da je pobačaj sigurniji nego porođaj.
Ovakvo rašireno neznanje omogućilo je uvođenje anti pobačajne legislative kao što je teksaški Zakon HB-2 koji zahtijeva da klinike u kojima se vrše pobačaji prihvate standarde ambulantnih kirurških centara što bi te klinike koštalo milijune dolara zbog adaptacija koje bi morale napraviti. New York Times je izvijestio je se u Teksasu od 2013. godine zatvorilo pola klinika za pobačaje zbog ovog zakona. ACOG – American Congress of Obstetricians and Gynecologists naglasio je još za vrijeme kada je HB-2 bio predložen, da ne postoji apsolutno niti jedan razlog – osim sprječavanja rada ovih klinika – zbog kojega bi se forsirali takvi zahtjevi.
Plank je otišla na Vrhovni sud tijekom prvog dana rasprave u slučaju Whole Woman’s Health vs. Hellerstedt, te je pitala ljude o HB-2 zakonu i koliko znaju o tome kako izgleda postupak pobačaja. Neki ljudi su rekli kako nisu znali da je inducirani pobačaj prilično siguran zahvat, dok su drugi tvrdili kako taj zahvat često za posljedicu ima ozljede, pa čak i smrtni ishod, što jednostavno nije točno.
Kako odgovoriti na ovakvo opće neznanje o pobačaju? Dr. Rachel Phelps liječnica koja provodi inducirane pobačaje, smatra da se na neznanje može odgovoriti edukacijom. “Zato što ne pričamo o pobačaju, postoje mitovi i neistine o njemu”, dodaje Phelps.
“Otprilike jedna od tri žene će tijekom svog života imati inducirani pobačaj”, kaže Plank na kraju ove epizode. “Možda je vrijeme da o tome krenemo razgovarati”.
{slika}
OSAM MITOVA I ISTINA O POBAČAJU
MIT 1: Pobačaj je opasan.
ISTINA: Preko 99,75 posto induciranih pobačaja ne uzrokuje ozbiljnije medicinske poteškoće. Prema istraživanju iz 2014. obavljenom na sveučilištu u Kaliforniji (UCSF), manje od jedne četvrtine od 1 posto (0,25 posto) pobačaja u SAD-u ima za posljedicu ozbiljne zdravstvene komplikacije. U tom istraživanju je sudjelovalo 55.000 žena čije se zdravstveno stanje pratilo tijekom šest tjedana nakon pobačaja. Istraživači tvrde kako ovo znači da inducirani pobačaj statistički nije ništa rizičniji nego kolonoskopije. Ako vas ta činjenica iznenađuje, razmislite o tome kako američka pop-kultura prikazuje rizike pobačaja. Prema drugom istraživanju UCSF-a iz 2014., devet posto ženskih likova u filmovima i serijama koje naprave pobačaj umire od izravnih posljedica tog postupka.
MIT 2: Medicinski pobačaji – koji se odvijaju pomoću lijekova – još uvijek se smatraju rijetkim i riskantnim.
ISTINA: Otprilike jedan od pet pobačaja je tzv. medicinski pobačaj. Podaci Centara za kontrolu i prevenciju bolesti govore kako je 19 posto pobačaja u 2011. godini napravljeno na ovaj način, te da se 28,5 posto medicinskih pobačaja odvilo u prvih devet tjedana trudnoće. Institut Guttermacher navodi kako je broj medicinskih pobačaja u stalnom porastu što nalaže da se sve više žena odlučuje na ovu alternativu operativnom zahvatu.
MIT 3: Žene koje su se odlučile na pobačaj se nakon toga kaju, te je vjerojatnije da će patiti od psihičkih poteškoća.
ISTINA: Većina žena neće zažaliti zbog svoje odluke, niti postoji veća vjerojatnost da će razviti mentalne poteškoće od žena koje su iznijele neplaniranu trudnoću. Iako mnoge žene nakon samog postupka imaju pomiješane osjećaje u istraživanju UCSF-a iz kolovoza 2013. 95 posto njih je izjavilo kako su naposljetku osjećale da su donijele ispravnu odluku.
“Negativni osjećaji nakon pobačaja nisu isto što i uvjerenje kako pobačaj nije bio dobra odluka”, objašnjavaju istraživači. Osim toga, dok neplanirane trudnoće često uzrokuju emocionalni stres, nema dokaza da žene koje su odlučile prekinuti neplaniranu trudnoću više pate od mentalnih poteškoća – iznosi se u izvještaju Američkog udruženja psihologa/inja (APA). Jedno od njihovih istraživanja pokazuju kako prošle studije koje su tvrdile da inducirani pobačaj uzrokuje depresiju i druge mentalne poteškoće uopće nisu uzimale u obzir druge faktore rizika u skladu sa zdravstvenom poviješću žena. APA-ino istraživanje je uključilo druge faktore i pokazao je da nema razlike u razvijanju psihičkih poteškoća između onih koje su se odlučile na pobačaj nakon neplanirane trudnoće i onih koje su rodile.
{slika}
MIT 4: Fetusi osjećaju bol tijekom postupka pobačaja.
ISTINA: Fetusi ne mogu osjećati bol barem u prva 24 tjedna trudnoće. Brojni stručnjaci, od britanskog Kraljevskog koledža do Američkog kongresa opstetričara/ki i ginekologa/inja, slažu se s ovom vremenskom procjenom. Zapravo, istraživanje UCSF-a otkrilo je kako fetus ne može percipirati bol prije 29. ili 30. tjedna razvitka. Pa zašto je onda toliko američkih država zabranilo pobačaje nakon 20 tjedana trudnoće? Zasigurno djelomično možemo okriviti pogrešne interpretacije istraživanja: u istraživanju The New York Timesa, većina istraživača/ica koje pro-life političari/ke najčešće citiraju tvrdi kako njihova istraživanja ne govore ništa o fetalnoj boli.
MIT 5: Većina Amerikanaca/ki misli da inducirani pobačaj ne bi trebao biti legalan.
ISTINA: Većina Amerikanaca/ki podržava pravo žene na izbor. Prema anketi Gallupa iz 2014., 78 posto Amerikanaca/ki misli da bi pobačaj trebao biti legalan u nekim ili u svim okolnostima (50 posto je reklo u nekim, a 28 posto u svim okolnostima). Osim toga, 2012., Gallup je otkrio kako 61 posto Amerikanaca/ki smatra kako bi pobačaji koji se rade tijekom prvog tromjesečja trudnoće trebali biti legalni. Prema Institutu Guttmacher, devet od deset pobačaja u SAD-u odvija se upravo u tom razdoblju.
MIT 6: Većini žena u SAD-u pobačaj na zahtjev je lako dostupan
ISTINA: Žene se suočavaju sa sve većim brojem prepreka kada žele prekinuti trudnoću. Prema istraživanju Instituta Guttmacher, više od 57 posto Amerikanki živi u državama koje imaju neprijateljski ili ekstremno neprijateljski stav prema pravu na pobačaj. To je značajan porast u odnosu na 2000. godinu, kada je 31 posto žena koje živjelo u takvim državama. 2011. godine, 89 posto okruga u SAD-u nije imalo klinike za pobačaj. To nije slučajno: prema analizi Guttmachera iz siječnja 2015. godine, u protekle četiri godine, zakonodavci su diljem SAD-a usvojili 231 novu zakonsku restrikciju u vezi pobačaja. Posljedica tih restrikcija je da mnoge žene moraju putovati u udaljene okruge i države kako bi došle do klinike za pobačaje, gdje najčešće moraju čekati barem 24 sata. Ove prepreke posebno pogađaju žene koje žive u ruralnim područjima i imaju niska primanja te si ne mogu priuštiti izostajanje s posla ili troškove za benzin i hotelsku sobu. Ostali zakoni prisiljavaju žene na stresne procedure, kao što je prisilno gledanje ultrazvučnih snimaka kako bi odustale od pobačaja.
MIT 7: Žene se nikada ne bi odlučile na pobačaj kada bi znale kako je divno imati dijete
ISTINA: Većina žena koje se odluče na pobačaj već jesu majke. Prema istraživanju Guttmachera, 61 posto žena koje su imale pobačaj 2008. bile su majke, a 34 posto ih je imalo dvoje ili više djece. Taj broj je porastao nakon 2009. s početkom financijske krize. Prema organizaciji National Abortion Federation, od 2008. do 2011. godine 72 posto žena koje su se odlučile na pobačaj već su bile majke. Prema istraživanju Guttmachera, te majke se najčešće odlučuju na pobačaj kako bi zaštitile djecu koju već imaju; jednostavno si ne mogu priuštiti podizanje još jednog djeteta.
MIT 8: Opasno je napraviti pobačaj u klinikama za pobačaje koje nemaju iste standarde kao ambulantne kirurške klinike.
ISTINA: Zahtjev da klinike za pobačaje moraju imati ovakve standarde nema mnogo veze s poboljšanjem sigurnosti pacijentica, te takvi zahtjevi prisiljavaju mnoge klinike da zatvore svoja vrata. Trenutno, 22 američke države zahtijevaju da klinike za pobačaje ispunjavaju niz restriktivnih i često proizvoljnih standarda, propisujući kako moraju biti opremljene poput bolnica te da njihovi hodnici, čekaonice i sanitarne prostorije moraju ispunjavati neka mjerila. Zbog toga ove klinike moraju napraviti izuzetno skupe adaptacijske radove, a vodeće liječničke organizacije tvrde da ti zakoni i standardi ni na koji način ne poboljšavaju sigurnost žena. Osim toga, 11 država zahtijeva da liječnici/e koji rade u klinikama za pobačaje moraju dobiti dopusnice od obližnjih bolnica, no mnoge bolnice odbijaju im dati takve dopusnice. To znači da bolnice u osnovi imaju moć da zatvore obližnje klinike.
Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević
