“Muškarci žele uspješnu suprugu, koja dobro kuha i koja je uvijek kurva u krevetu!” duhovito je to ispalio glavni urednik Playboy kao odgovor na pitanje što muškarci žele. I što reći na to? Pogledajte idiota, šovinističku svinju, budalu, kak se usudi… No, iznenadit ću vas. Nije to rekao glavni urednik Playboya. Nije to rekao muškarac uopće. Kazala je to ali u obrnutom rodu glavna urednica jednog ženskog magazina (kojeg su uspješno podigli i pokrenuli naravno muškarci) na Weekend Media Festivalu u raspravi na temu “Što žene žele?”
Dakle, po njezinom “žene žele uspješnog supruga, kuhara i pastuha”.
Misli li dotična urednica da je time što je izrekla pokazala da je kulerica jer se ponaša kao muškarac? Misli li da je time dala svoj obol ženskoj emancipaciji? Misli li da je podigla razinu civiliziranog dijaloga na neku višu ljestvicu ili pak misli da je zaista dala odgovor na pitanje? Što god da je od navedenog, ili naša urednica nije previše koristila mozak ili želi širiti stereotipe na kojima se hvala bogu i temelji ovo naše krhko društvo.
Prva stvar, da sam glavna urednica i da me netko na Weekend Media Festivalu pita što žene žele, prvo bih pretpostavila da me pita za želje žena kao moje medijske target publike, dakle, kakav medijski proizvod žele. Posao. Think business!! To bi učinila kulerica!
Dotična je očito kao u zadnje vrijeme i većina žena na našoj javnoj sceni poželjela biti neki od likova iz kultnog Sex i grada. I ispalila takvu rečenicu zbog koje bismo bilo kojeg njezinog kolegu razapele ali eto ona je žena pa može baratati takvim kategorijama. Zašto bismo ženi tolerirali ponašanje kakvo ne toleriramo muškarcima? Ne širimo li time lepezu stereotipa i netoleranciju što je zapravo ono protiv čega se borimo?
Druga bitna stvar, zašto su organizatori zapostavili muškarce pa nema diskusije na temu “Što muškarci žele?” Znamo i da muškarci troše, troše bogme i više od žena i to nerijetko na skuplje igračke od nas. Zašto onda nema panela o tome što ponuditi u medijskom smislu muškarcima? Zašto su oni galantni i elegantni kad troše na skupe aute ili satove a žene eto uvijek moraju dokazivati da jednostavno vole lijepo. Muškarce nikad nitko ne pita zašto kupuju odijelo od par tisuća kuna. Zato što vole lijepo i hvala im na tome. I mi to volimo vidjeti. Žene s druge strane stalno moraju odgovarati na pitanja zašto kupuju skupe cipele ili odjeću. Štoviše, nije da moraju, imaju pravo odbiti razgovarati na toj razini međutim žalosno je što žene čak i kad su na vodećim pozicijama same potiču raspravu s takvim stereotipima.
I sama sam se dan prije zgražala s prijateljicom kad smo shvatile da nas smatraju pametnijima kad ne nosimo štikle. Ali o tome odbijam uopće raspravljati. Otkad je boja ruža i visina pete postala indikator pameti, sposobnosti ili uspješnosti. Zašto se spuštamo na razinu da o sebi samima govorimo u stereotipnim “želimo pastuha” kategorijama. Kad to rade muškarci osjećam prezir, a kad to rade žene osjećam gađenje, čuđenje, izdaju i pitam se je li glavna urednica Glorije ikad u životu vidjela pravog pastuha.
