Inicijativa za feministički Filozofski poziva vas na tribinu Obrazovanje i reprodukcija nejednakosti, koja će se održati 15. i 16. siječnja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Čini se da se većina hrvatske javnosti slaže da nešto nije u redu s našim obrazovnim sustavom. U zadnjih nekoliko godina ponovno se razvila velika rasprava o reformi školstva. Pri tome u razgovoru o obrazovanju najčešće dominiraju lijevo-liberalne i libertarijanske ideološke pozicije i njima sukladna argumentacija i ciljevi obrazovanja, a marginaliziraju se marksističko-feministička te interkulturalna/postkolonijalna perspektiva. Stoga smo odlučile/i malo prokomentirati naš obrazovni sustav iz baš te dvije, nama mile, marginalizirane perspektive.
{slika}
1. DAN
15. 1. u 19h
Ana Bauer
Katarina Peović Vuković
Andreja Gregorina
Josipa Lulić
Moderira Marija Dejanović
2. DAN
16. 1. u 19h
Tihana Klepač
Ljatif Demir
Lea Horvat
Moderira Norma Trkovnik
Više o izlaganjima uskoro!
—————————————————————————-
Više o temi i razlozima
Posljednjih se godina u javnosti često govori o tome da u Hrvatskoj imamo problem s obrazovnim sustavom. Problematičnost našeg obrazovnog sustava kritizira se s nekoliko ideoloških pozicija.
Lijevo-liberalna ideološka struja najčešće govori o potrebi za reformiranjem sustava obrazovanja te smatra da ćemo “modernizacijom” i “osuvremenjivanjem” kurikuluma postići intelektualni i ekonomski standard zapada. Takav pristup je nedovoljno dobar jer, kao prvo, svrhu svojih činidbi ne nalazi u području obrazovanja, nego u izvanjskim društvenim faktorima (potrebe tržišta, veća stopa zapošljavanja) te stoga nije humanistički, nego anti-humanistički iz razloga što obrazovanje čovjeka subordinira njegovoj ulozi na tržištu te ga tako svodi na isključivo ekonomsku dimenziju.
S druge strane, čak i da se reformu dobro osmisli ona se, koliko god bila dobro osmišljena, ne može implementirati u praksu bez dodatnog obrazovanja nastavnika u skladu sa sadržajima kurikuluma i suvremenom metodologijom znanstvenog mišljenja i bez svojevrsne “pripreme terena” u školama. Svaka reforma koja je bila provedena pošto-poto dosad nam je donijela samo više birokracije i stresa.
Ova struja, zajedno sa umjerenom ljevicom, također zagovara uvođenje kritičkog mišljenja i građanskog odgoja u škole. To su programi koji su nužni za demokratsko i aktivno građanstvo te se o važnosti tih programa već dovoljno govori. Stoga o njima ovdje neće biti riječi. Trebalo bi samo nadodati da je, bez kritike ideologije, kritičko mišljenje samo još jedan od mehanizama ideološkog (samo)porobljavanja. Stoga ćemo, ako u budućnosti budemo radile/i još tribina o obrazovanju, rado govoriti o kritici ideologije u kontekstu odgoja za demokraciju (nakon tribine ćemo vam postaviti anketicu na fb stranici pa se izjasnite želite li prisustvovati takvoj tribini ili ne).
Druga struja je libertarijanska. Oni s jedne strane pod krinkom zalaganja za “STEM-revoluciju” zagovaraju prodor krupnog kapitala i klijentelizma u obrazovanje, a s druge se strane utvaraju “ideološki neutralnima” dok govore da nikome ne smijemo nametati LGBT prava, prava žena i prava manjina kroz obrazovanje. Ova je struja previše banalna da bismo na nju trošile/i riječi.
Što je sa ženama u obrazovanju? Što je sa zahtjevima koje sve skuplje obrazovanje nameće djeci i odraslima nižeg socio-ekonomskog statusa? Što je s pravima Roma na nastavu na vlastitom jeziku?
Dođite i zapitajte se s nama 🙂
