Datum: 10- 21.09.18
Radno vrijeme: 10-16.09.18 uto-pet 12-21.00, sub-ned 10-20.00; 17-21.09.18 uto-pet 17-21.00
Otvorenje: 10.09.18 18.00
Lokacija: Galerija ŠIRA
Priče o ružu i vrlinama
Autentičnost je uvijek bila jedno od ključnih pitanja u raspravama o društvu. I danas ima veliku važnost s obzirom na pojavu fenomena kao što su fake news, alternativne činjenice i neprekidna mogućnost kontrole na internetu. Međutim, naše definicije autentičnog bića ili autentičnog objekta i naše razumijevanje njihova odnosa često su različite, a ovise o kulturnim i geografskim faktorima koji su prisutni usprkos globalnim poveznicama. Fotografski element ovog multidisciplinarnog rada sastoji se od portreta osoba iz Albanije i lažnih promotivnih fotografija koje prikazuju krivotvorene luksuzne predmete i slavne brendove. Oni su ono što zovemo imitacijom, lažnjakom ili piratskom kopijom. Kako se lažnjak definira u suvremenom društvu? I iz kojih razloga ljudi stupaju u interakciju s tim predmetima? Možemo li ih vrednovati temeljem njihove materijalnosti ili ih činjenica da su imitacije ograničava na površni svijet pseudo-luksuza?
Rječnička definicija riječi “imitacija” glasi: to je (inferiorna) krivotvorina dragocjenog materijala. S obzirom da imitacija može biti proizvedena u istoj tvornici, korištenjem istih metoda i istog materijala, samo etiketa određuje što je original, a što kopija. U tom slučaju, kada samo korporacija ili država odlučuju o tome koji predmet će biti autoriziran i prodavan po ogromnoj cijeni – nije li čin bavljenja neautoriziranim predmetom umjesto autoriziranim autentičniji u zadovoljenju kapitalističke mašinerije koja ne mari previše za potrošača?
“Profesija gotovo svakog čovjeka, čak i umjetnika, započinje licemjerjem,” piše Nietzsche, “imitacijom iznutra, kopiranjem onog što je najučinkovitije.” Granice između originala i imitacije su uvijek fluide i čak možda suvišne kao i razdvajanje prirode i umjetnosti.
Kao mladoj ženi albanskih korijena rođenoj i odrasloj u Njemačkoj, promišljanje reprezentacije i slike o sebi te kulturoloških razlika uvijek je igralo veliku ulogu u životu. Zbog činjenice da nikad neću doista biti dio bilo njemačkog bilo albanskog društva, pronašla sam svoj glas u meta-poziciji promatračice. Pitanje jesu li vizualno i seksualno samoodređenje te ženstvenost, osobito u postkomunističkom kontekstu Albanije, osnažujući za mlade žene ima središnje mjesto u ovom radu. Komunistički zahtjev za ‘nužnošću’ i feministički zahtjev za ‘prirodnošću’ u suprotnosti su s ljudskom željom za eksperimentiranjem, samoizražavanjem i nagađanjem. Budući da smo svi proizvod višestrukih, isprepletenih utjecaja, što je ono što nas i objekte koji jesmo povezuje s autentičnim?
Anna Ehrenstein je 25-godišnja umjetnica koja živi i radi u Berlinu. Rođena je i odrasla s albanskom krvi i nasljeđem u Njemačkoj. Njena praksa fokusirana je na transdisciplinarne produkcije, uglavnom vezane uz fotografiju, film i instalaciju, s naglaskom na istraživanje te edukaciju ili kuriranje. Najviše je zanimaju vizualizacije suvremenih tema s kojima se šira publika može poistovjetiti. Radikalizirajući i hiperbolizirajući različite estetike te pronalazeći inspiraciju u masovnim medijima i pop kulturi, ona pokazuje različite kutove gledanja u trenutnom procesu refleksije. Bavi se temama kao što su autentičnost, identitet, klasa, rod, seksualnost i utjecaj vlasti, primjerice u kontekstu policijske brutalnosti. Studirala je fotografiju i medijsku umjetnost, a radovi su joj izlagani diljem svijeta; primjerice, na Rencontres de la Photographie u Arlesu, Month of Photography u Los Angelesu ili Fondazione Marangoni u Firenzi. Njen rad nominiran je za brojne nagrade, poput Prix “Residence pour la Photographie” (Fondation des Treilles), International Photography Award Emergentes dst u Bragi ili Visible White Photo Prize (Celeste Network) i dobitnica je zadnje Landskrona Portfolio Review Award. Trenutno radi u umjetničkom uredu 10. Berlinskog biennala za suvremenu umjetnost i pohađa postdiplomski studij.
