Francuska odobrava bezuvjetan pristup pobačaju

Dok je u Španjolskoj vlada Mariana Rajoya odobrila nacrt zakona koji ukida pobačaj, osim u slučaju dokazane opasnosti po život ili tjelesno i psihičko zdravlje žene, te nakon prijavljena silovanja, Francuskinje će vjerojatno dobiti bezuvjetan pristup postupku nakon izmjena i dopuna trenutnog zakona o pobačaju koji je donesen od strane Narodne skupštine prošlog tjedna.

Do sada, francuski je zakon jamčio svim “trudnicama koje su u teškom položaju” pravo na prekid trudnoće. Novi tekst zakona navodi da “žena ima pravo izbora hoće li ili neće nastaviti s trudnoćom.”

Pristup pobačaju u Francuskoj je uglavnom bio neograničen do 12. tjedna trudnoće, a u stvarnosti se rijetko žene tražilo da prolaze bolnu proceduru dokazivanja zašto to čine.

Protivnici novog, liberalnog, zakona osudili su ga kao ‘trivijalizaciju pobačaja’.

Međutim, Barbara Romagnan, francuska zastupnica objašnjava: “Već je dovoljno bolno za ženu da prolazi kroz takav postupak. Nama nije prioritet dokazati njezinu nesreću. Pobačaj je pravo svake žene, a ne samo one koja se nađe u nevolji.”

Najat Vallaud-Belkacem, ministrica za ženska pitanja rekla je da je “pobačaj pravo samo za sebe, a ne nešto što treba biti dopušteno u skladu s uvjetima.”

Stari, još uvijek važeći zakon o pobačaju u Francuskoj donesen je 1975. godine i poznatiji je kao “La Loi Veil” ili “Veilov zakon”, a ime je dobio po bivšem ministru zdravstva, Simone Veilu.

Osim, izmijenjenog zakona o pobačaju, u listopadu 2013. godine francuska je vlada odobrila i izmjene socijalnog osiguranja kojim se dopušta povrat troškova pobačaja u 100 postotnom iznosu od strane države.

U sklopu izmjena zakona o pobačaju, Francuska raspravlja i o širem rasponu ravnopravnosti spolova, uključujući i produženje roditeljskog dopusta do šest mjeseci, zabranu natjecanja za miss za djevojčice ispod 13 godina i veće kazne za neuspjeh u postizanju rodne jednakosti u poslovanju i politici.

I dok Francuska kreće naprijed, španjolska konzervativna vlada pod pritiskom katoličke crkve objavila je prošlog mjeseca da će povući zakon iz 2010. godine koji omogućuje ženama da se slobodno odluče za pobačaj u prvih 14 tjedana trudnoće. Umjesto toga, pobačaj će se odobriti samo u slučaju silovanja ili ako je zdravstveno stanje trudnice u opasnosti.

Prošlog tjedna, francuska ministrica socijalne skrbi Marisol Touraine oštro je kritizirala španjolsku vladu zbog najava mjera kojim se strogo ograničava pristup pobačaju. “Predloženi španjolski zakon predstavlja neviđeni regresivni korak koji će žene vratiti natrag u kameno doba”, rekla je ministrica.

Žestoka rasprava koja se vodi u Francuskoj i Španjolskoj širi se prema Švicarskoj. Na referendumu 9. veljače Švicarci će odlučivati o tome treba li se ili ne nastaviti s naknadom za pobačaj od strane javnih sredstava u sustavu socijalne sigurnosti.

Referendum je potaknut od strane konzervativnih političkih stranaka koje su prikupile gotovo 110.000 potpisa u srpnju 2011. godine kojim se tražilo glasovanje. Peticija je premašila 50.000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma u Švicarskoj. 

Tumblr Anonymous projekt protiv seksističkih i mrziteljskih online komentara

Razvojem tehnoloških mogućnosti današnjeg globalizacijskog doba koje nam omogućuje, između ostaloga, nesmetan pristup internetskom sadržaju i informacijama, uopće je prisutan trend formiranja online identiteta, koji internetskim korisnicima omogućuju svojevrsnu anonimnost na internetu. Vrlo jasno to oslikava i strip-izjava Petera Steinera: ‘Na internetu, nitko ne zna da si pas’. No, često je ta anonimnost zloupotrebljena pod krinkom slobode govora i izražavanja, te postaje poprište homofobnih izjava, napada, seksističkih komentara i uvreda od strane iskompleksiranih i netolerantnih mrzitelja/ica svega i svačega.

Ovaj negativni trend online ‘komuniciranja’ je toliko uzeo maha da su pojedini strani internetski portali potpuno ukinuli opciju komentiranja. Kod nas se za taj potez odlučio portal Net.hr, dok je stanje na ostalim hrvatskim portalima (kao i na društvenim mrežama) također zabrinjavajuće.

Ono što je zamjetljivo kod anonimnog komentiranja jest rodna obojenost komentara, seksističke uvrede na fotografije žena/djevojaka (koje su ujedno takvim komentarima najčešće izložene), počesto iznimna količina netrpeljivosti i mržnje, uvreda na temelju fizičkoga izgleda i sl.

Ovakav tretman je na svojemu Tumblr profilu doživjela 21-godišnja studentica i umjetnica iz Baltimorea, Lindsay Bottos, koja se kroz svoje školovanje usmjerila na umjetnost i fotografiju, rodne studije i umjetnost šivanja, a čiji rad možete pogledati ovdje.

Naime, otkada je pokrenula Tumblr profil 2010., primila je stotine okrutnih anonimnih poruka, uglavnom na autoportretne fotke, odnosno popularne selfies. Lindsay je, pak, odlučila pretvoriti riječi mržnje u feministički umjetnički projekt, tako što je pojedine poruke postavila preko vlastitih fotografija.

Ovaj Tumblr projekt, nazvan Anonymous, jest rad koji će se dalje razvijati, izjavila je za BuzzFeed. Unatoč tomu, projekt je postigao veliku popularnost, skupljajući preko 85.000 poruka, a privukao je oko 20.000 novih pratitelja.

Opis njezina Tumblr statusa glasi:

“Radim na novom projektu, svakodnevno dobivam anonimne poruke poput ovih. I dok takve poruke nisu svojstvene ženama, sadržaj tih poruka i njihova učestalost definitivno su vezane za moj spol. Takve poruke primam isključivo nakon postavljanja vlastitih fotki. Pojedini ljudi osjećaju potrebu za dijeljenjem svojega mišljenja o mojemu izgledu, što je slučaj s kojim se mnoge djevojke susreću na dnevnoj bazi, na internetu.”

“Poruke koje sam dobila zasigurno su indikativne za veliki problem online zlostavljanja i uopće anonimnosti na internetu”, rekla je. “Iz vlastitoga iskustva i onoga što sam uočila na Tumblru, velika većina onih koji dobivaju ovakve poruke su djevojke i žene. Teško je to reći, ali čini se kako se radi o ‘girl-on-girl’ mržnji.”

“Kada bih, prije nekoliko godina, dobila zlonamjerne poruke, zaista bi utjecale na mene. Na osobnoj su razini”, kaže Lindsay. “No, u zadnje vrijeme uočila sam da svi ljudi koje pratim dobivaju slične poruke, kao i moji prijatelji/ice. Ljudi govore takve zle stvari kako bi povukli određenu reakciju. Prema tome, naučila sam se ignorirati ih.”

“Tako sam počela bilježiti sve poruke koje bih primala. Odlučila sam ih staviti u onaj medij iz kojega su došle, na Tumblr, kao naljepnice preko vlastitih fotografija.”

Od pokretanja Anonymousa, 26. siječnja, Bottos je primila veliki broj poruka podrške. No, osim poruka podrške, mnogi su je kontaktirali govoreći joj da jednostavno isključi opciju za primanje anonimnih poruka, s obzirom da je ono što ona radi samo ‘želja za pozornošću drugih’.

{slika}Bottos je istraživala seksizam kroz fotografiju u raznim drugim projektima, uključujući i diplomski rad. Anonymous je, s druge strane, njezin prvi projekt o vlastitome online životu.

“Ljudi često govore kako su selfies fotke poziv u pomoć ili želja za pozornošću drugih, no željeti pozornost nije ništa loše”, istaknula je Bottos.

“Ženski čin fotografiranja svojega tijela je inherentno feministički, posebice u društvu koje pokušava na sve načine uvjeriti žene da su njihova tijela projekti na kojima se treba raditi, u društvu koje profitira na nesigurnostima koje samo proizvodi i održava. Selfies fotke su kao odgovor ‘zajebi sve to’, one izjavljuju ‘hej, danas izgledam fenomenalno, želim to podijeliti sa svima i to je poprilično revolucionarno’.”

Obrana ‘tradicionalnih obiteljskih vrijednosti’ diljem Europe

Građani i građanke u nekoliko europskih gradova provode nedjelju prosvjedujući u obranu tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i protiv bračne jednakosti, piše Crol.hr.

Deseci tisuća Francuza i Francuskinja marširaju danas ulicama Pariza, Lyona i ostalih francuskih gradova kako bi“obranili tradicionalne obiteljske vrijednosti”. Organizator masovnih prosvjeda je udruga Manif Pour Tous (Prosvjedi za sve) koja je uoči izglasavanja bračne jednakosti prošle godine iskočila kao glavni protivnik Hollandove vlade i moralni vođa naroda.

Nakon bezuspješne pobune protiv istospolnih brakova, razradili su akcijski plan za 2014. Socijalistička vlada najavila je uvođenje umjetno potpomognute oplodnje gej i lezbijskim parovima te pravo na surogat majčinstvo, što je voditeljici francuskih “obiteljaša” Ludovine de la Rochère zasmetalo pa je odlučila pozvati narod da se zajedničkim snagama odupru najavljenim promjenama.

“Želimo upozoriti vladu što je prije moguće da su surogat majčinstvo i umjetna oplodnja nedopustivi jer dijete treba majku i oca“, kazala je de la Rochère za France24. “Ne želimo se politički uplitati u donošenje odluka, ali želimo dati do znanja vladi i političarima da smo tu i da se naša pobuna nastavlja“, upozorila je.

Uz Pariz i Lyon, prosvjeduje se i u gradovima Rimu, Budimpešti, Madridu, Rigi, Bruxellesu i Varšavi.

“Vlakom slobode” protiv ukidanja prava na pobačaj

Pobornici/e pobačaja, kojima se pridružila skupina žena pristigla “vlakom slobode”, prosvjeduju u Madridu protiv nacrta zakona kojim se gotovo ukida pravo na pobačaj. 

“Vlak slobode koji je jučer krenuo iz Gijona, na sjeveru Španjolske, kreće se prema Madridu preko Valladolida, gdje je otvorena Konvencija vladajuće Narodne stranke, kako bi konzervativnom ministru Albertu Ruizu Gallardonu rekla da ne želimo da dira zakon iz 2010.”, objasnila je Begona Pinero, glasnogovornica feminističke organizacijeAsturies Las Comadres, koja je pokrenula ideju o putovanju.

Sadašnji zakon, izglasan pod bivšom socijalističkom vladom, dopušta pobačaj do 14. tjedna trudnoće za sve žene bez opravdavanja te do 22. tjedna u slučaju malformacije fetusa ili teške tjelesne i psihičke opasnosti po majku. “Mi smo žene slobodne i u stanju odlučiti kada želimo biti majke”, ocijenila je Begona Pinero.

Drugdje u Europi predviđaju se također prosvjedi, posebno u Parizu i Londonu. U Parizu će sudionici hodati do španjolskog veleposlanstva. Prosvjedi se organiziraju i u Bordeauxu, Marseilleu, Nantesu, Strasbourgu i Toulouseu, a okupljanja u još tridesetak gradova, javlja francuska udruga Osez le feminisme.

Brojne udruge, sindikati ili ekološke i ljevičarske političke stranke podržavaju pokret. Španjolska vlada Mariana Rajoya odobrila je nacrt zakona koji ukida pobačaj u Španjolskoj osim u slučaju dokazane opasnosti po život ili tjelesno i psihološko zdravlje žene, te nakon prijavljena silovanja.


Stvarni život transrodne osobe u zatvoru

Nakon 19 mjeseci provedenih u muškom zatvoru, CeCe McDonald sada je na slobodi. Evo što trebate znati o njezinom slučaju.

Ako niste do sada pratili CeCein slučaj, evo njegovog sažetka: 5. lipnja 2011. godine CeCe McDonlad, 23-godišnja crnkinja i transrodna žena, i njeni prijatelji hodali su ulicom te u trenutku kada su prošli pored kafića, 47-godišnji bijelac Dean Schmitz, počeo je CeCe dobacivati rasističke uvrede. “Misliš da možeš silovati nekoga u toj ženskoj odjeći?”, doviknuo je. Schmitz i još dvoje posjetitelja kafića potom su napali CeCe. U napadu je posjetiteljica kafića razbila čašu o CeCeino lice, razrezavši joj obraz. CeCe je izvadila nož i držala ga ispred sebe. Prema njezinom svjedočenju, Schmitz je navalio na nju i tako se nabio na nož. Kasnije je umro od posljedica uboda, a CeCe je uhićena i optužena za ubojstvo. S druge strane, žena koja joj je razbila čašu o lice nije snosila nikakve posljedice.

Postoji nekoliko problema u tome kako se sustav ponio prema CeCe: U razdoblju prije suđenja, sudac je donio presudu kojom je onemogućio da CeCe predstavi dokaze koji pokazuju da je napad koji je proživjela bio motiviran njenim rasnim i rodnim identitetom. Napadačeva tetovaža koja prikazuje svastiku, kao i njegove tri prethodne osude za nasilje proglašeni su nedopuštenim dokazima. Sudac također nije dopustio svjedočenje stručnog svjedoka koji bi potvrdio sve češće i sustavnije nasilje nad transrodnim osobama.

Suočena s optužbom za ubojstvo drugog stupnja, neprijateljskim sudom i mogućnošću da bude osuđena na 20 do 40 godina zatvora, CeCe je priznala krivnju za ubojstvo iz nehaja. Osuđena je na 41 mjesec zatvorske kazne i poslana u muški zatvor. Kada je došla, zatvorsko medicinsko osoblje reduciralo je njezinu propisanu dozu hormona, što je rezultiralo kampanjom kojom su njeni simpatizeri zahtijevali da se zatvorsko osoblje drži njezinog već propisanog recepta.

Iako je CeCeina priča dobila nacionalnu i međunarodnu podršku i odjek, ona nije jedina transrodna osoba koja se suočava sa svakodnevnim nasiljem. Izvješće Nacionalne koalicije za nenasilne programe ističe kako su u 2012. godini transrodne žene činile 50 posto od ukupnog broja ubojstava počinjenih nad LGBT populacijom. Izvješće također ističe da za transrodnu osobu koja preživi napad tri puta vjerojatnije da će nasilje doživjeti i od strane policije, nego što bi bio slučaj slučaj s osobama koje nisu transrodne. Povrh toga, transrodne osobe osuđene su na zatvor u nesrazmjernoj mjeri; studija Nacionalnog centra za transrodnu jednakost pokazuje da 16 posto osoba koje se identificiraju kao transrodne su bile u zatvoru. Vlasti često ciljaju na transrodne osobe, izlažući ih verbalnom nasilju, ponižavanju, pretjeranom pretraživanju i izolaciji, kao i nepriznavanju njihovih rodnih identiteta.

Laverne Cox, transrodna afroamerikanka koja glumi transrodnu zatvorenicu u seriji Orange is the new black, shvaća učestalu prijetnju interpersonalnog i sustavnog nasilja prema transrodnim osobama. U intervjuima za medije, Cox ne propušta priliku skrenuti pažnju na CeCeinu priču. Nedavno je objavila i da radi na dokumentarcu naslova FREE CeCe!, koji uključuje i razgovor u zatvoru između nje i CeCe. “I ja sam mogla biti CeCe McDonald”, izjavila je Cox nedavno u jednom intervjuu. “CeCein slučaj predstavlja dugačak popis slučajeva nasilja nad transrodnim ženama koje su, nerijetko, i afroamerikanke”.

Jac Geres, također producent dokumentarca FREE CeCe!, svjedočio je svakodnevnom ponižavanju koje u zatvoru prolaze CeCe i mnogi/e drugi/e. U intervjuu za Persephone Magazine, Geres je prepričao intervju između CeCe i Cox, koji se odvio u prostoriji za posjetitelje. “Nakon što smo dovršili intervju, zaštitar je rekao – misleći na CeCe – ‘Morat ćemo ga pretražiti prije nego li napusti prostoriju’. CeCe se počela smijati i rekla ‘Ne mogu me se zasititi’. Posramio sam se njenog pozitivnog stava i snage kojom se nosi unutar zatvorskih zidova.”

Shvativši da su transrodne osobe s nepoznate javnosti i manjom potporom više izložene zlostavljanju, CeCe je iskoristila vlastitu slavu kako bi priskrbila podršku za ostale transrodne zatvorenice. U lipnju 2013. godine zatražila je svoje podržavatelje/ice da napišu pismo i o Jenna Gann, transrodnoj ženi zatvorenoj u kalifornijskom muškom zatvoru. Gann je opetovano prijavljivala seksualno napastovanje tijekom rutinskih pretraživanja, tijekom kojih bi je zatvorski čuvari ismijavali zbog njene anatomije, prijetili joj i izlagali je muškim zatvorenicima.

CeCe je puštena iz zatvora 13. siječnja, godinu dana ranije nego što je očekivala, a na izlasku ju je dočekala i Laverne Cox. Mnoge udruge koje zagovaraju prava transrodnih osoba proslavile su taj dan. Svejedno, i dalje upozoravaju na opasne predrasude s kojima se često suočavaju transrodne osobe, pogotovo afroameričkog podrijetla. 

Prevela i prilagodila Sara Sharifi 

Broj prostitutki značajno će pasti tek kad budemo kažnjavali muškarce

Jedan od najraširenijih mitova vezanih uz prostituciju jest onaj koji kaže da je riječ o najstarijem zanatu. No, možemo li promijeniti perspektivu, pa reći da je najstariji zanat zapravo svodništvo? Osim toga, ako je neka društvena pojava od najranijih dana prisutna, ne znači da je ne možemo promijeniti.

Ne kažemo ni: “Ubojstva se događaju oduvijek, ništa ne možemo napraviti u vezi s tim.” A primjeri poput ukidanja smrtne kazne ili robovlasništva ohrabruju nas da se i duboko ukorijenjene negativne pojave ili odnosi mogu eliminirati. Sve ovo su argumenti kojim je Europski ženski lobi jučer počeo svoju paneuropsku kampanju kojom želi tijekom 18 dana dekonstruirati 18 najčešćih mitova o prostituciji s krajnjim ciljem njezina dokidanja.

U posljednje se vrijeme i u Hrvatskoj ova tema aktualizirala na razini vijesti iz “crne kronike”, jer je otkriveno nekoliko lanaca prostitucije, no pravih javnih rasprava jako je malo, a kada se i pojave, nerijetko skreću u posve pogrešnom smjeru propagirajući ideje njezine legalizacije.

Javna rasprava

– O trgovini ljudima se kod nas možda još i govori, ali o prostituciji se generalno šuti. A sada je pravo vrijeme da se otvori javna rasprava jer je u pripremi prijedlog novog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji se tiče i prostitucije.

No, u MUP-u nacrt čuvaju kao zmija noge, ali se šuška da će napokon korisnici usluga biti prekršajno gonjeni, što bi bio veliki korak naprijed jer su do sada bili zaštićeni kao lički medvjedi, a nije ih se niti na sud pozivalo u svojstvu svjedoka. Kazneni zakon, pak, predviđa samo kazne za one korisnike koji su znali da je žena uvučena u prostituciju zbog trgovine ljudima – govori nam Đurđica Kolarec iz PETRA-e, mreže za prevenciju i eliminaciju trgovine ženama.
Ona istovremeno napominje kako je loše to što će prostitutke i dalje ostati prekršajno gonjene, što nije u skladu sa “švedskim modelom”, koji već desetak godina promovira Ženska mreža Hrvatske, a koji su preuzele i druge nordijske zemlje kao i Francuska. On podrazumijeva dekriminalizaciju žena i osmišljavanje programa njihova izlaza iz prostitucije.
– Ovaj se model temelji na logici ako nema potražnje, neće biti ni ponude, a njegovi rezultati pokazuju da se stopa prostitucije u Švedskoj prepolovila. Netko može primijetiti da sada Šveđani idu po usluge u Litvu, ali to nije nikakav valjani argument, jer ako bi se model primijenio na čitavu Europu, tada bi taj argument odmah pao u vodu.
Također, vidimo da je u tzv. crvenim četvrtima, u zemljama koje su legalizirale prostituciju poput Nizozemske, opća stopa kriminala porasla, posebice onoga vezanog uz drogu i oružje, a zbog stigmatizacije vrlo je malo žena zapisalo u svoju radnu knjižicu ovo zanimanje – zaključuje Đurđica Kolarec.

Seksualni obrt

Primjer iz Njemačke kaže da su samo 44 osobe registrirale svoj “seksualni obrt”, dok se procjenjuje da se pružanjem seksualnih usluga bavi oko 400.000 osoba u ovoj zemlji. Taj podatak ruši još jedan rasprostranjeni mit, onaj da će se legalizacijom omogućiti osnovna prava ljudima u ovom poslu jer se očito legalizacijom ne briše i prateća stigma.
Također, prostitucija nije “posao kao svaki drugi” jer su stope smrtnosti od 10 do 40 posto veće od prosjeka, a 60 do 80 posto žena u prostituciji doživljava fizičko i seksualno nasilje na svome poslu. Mit da će prostitucija riješiti ekonomske probleme žena, posebice imigrantkinja, još je apsurdniji jer se ne može očekivati da itko osigurava financijsku neovisnost po cijenu trpljenja zlostavljanja i nasilja.

Tvrdnju da je ovdje riječ o “nečijem izboru” treba, pak, promatrati u širem kontekstu rodnih odnosa u društvu koji nipošto nisu naklonjeni ženama, a mit kako se radi o “dobroj zaradi” opovrgava Interpolov podatak da prosječan europski svodnik zaradi oko 110.000 eura godišnje po jednoj prostitutki, dok žene uvučene u ovaj svijet obično ne posjeduju ni automobil, ni stan ni ušteđevinu.
Prostitucija nipošto nije ni znak “seksualne oslobođenosti”, niti predstavlja dio povijesne borbe za ženska prava, već je tu da bi muškarcima pružila mogućnost kupnje seksa ako im se tako prohtije, pručuju iz EŽL-a.
Većina korisnika usluga u prostituciji oženjeni su muškarci ili oni u vezama, pa stoga ne vrijedi ni tvrdnja kako je riječ o društveno poželjnoj pojavi koja pomaže usamljenim i izoliranim članovima društva.
Argument da će potražnja uvijek postojati samo, pak, govori o nametnutoj tužnoj viziji muškoga roda, no istina je da dobra edukacija, prevencija i legislativa bez sumnje mogu odraditi svoje.
Trgovina ljudima
Podaci pokazuju da je prostitucija u uskoj vezi s trgovinom ljudima. Naime, samo u Europskoj uniji 62 posto traffickinga povezano je sa seksualnom eksploatacijom žrtava. Stoga se ne možemo praviti da ove dvije stvari nisu povezane, što je još jedna od raširenih zabluda.

Prema svjedočenjima prostitutki koje su radile u Njemačkoj, mnogo se više nasilja proživljava u tamošnjim legalnim bordelima nego, primjerice, na crnom tržištu u Švedskoj, jer policija bez poziva ne može doći ni intervenirati u tim “legalnim zonama”. Svi ovi argumenti iz EŽL-a, dakako, idu kontra ideje legalizacije prostitucije te pomažu graditi svijest o tome da ljudsko tijelo i seksualnost ne bi trebali biti na prodaju.