Negativne tendencije fleksibilizacije i neoliberalizacije društva: Opasnosti novog Zakona o radu!

U svjetlu neopravdane hiperprodukcije zakona kojom se mijenja i fragmentira radno zakonodavstvo, Ženska fronta za radna i socijalna prava ponovno je reagirala na ‘negativne tendencije fleksibilizacije i neoliberalizacije društva, kojima se ugrožava smjer društvenog razvoja i smanjuju radnička prava’. Članice Ženske fronte, koju sačinjavaju ženske sindikalne sekcije te ženske organizacije i udruge za zaštitu ljudskih prava, traže povlačenje potpuno neprihvatljivog Zakona o povremenim poslovima.

Što se tiče Nacrta prijedloga Zakona o radu, Ženska fronta zahtijeva uvođenje maksimalne kvote kvote radnika i radnica zaposlenih na određeno vrijeme, pri čemu će se voditi računa o rodnoj ravnoteži.

“Direktiva Vijeća Europske Unije, a na koju se poziva Zakon o radu (ZOR), nije pravilno implementirana u hrvatsko zakonodavstvo jer na tržištu rada nije postigla očekivane učinke u zabrani zlouporabe ugovora o radu na određeno vrijeme”, upozoravaju.

Također ističu kako je rad na određeno vrijeme postao dominantan oblik radnog odnosa u Hrvatskoj, iako je trebao prvotno biti iznimka, a ne pravilo.

“U 2012. preko 90 posto novozaposlenih radnica i radnika dobilo je ugovore na određeno što jasno pokazuje tendenciju daljnje fleksibilizacije rada koja će se ovim zakonom dodatno proklamirati, a koja posebno utječe na žensko radništvo koje mahom prihvaća nesigurne oblike poslova”, priopćeno je iz Ženske fronte.

Osim toga, članice Fronte traže i vremensko ograničavanje sklapanja jednog ili više ugovora (ne više od četiri) na maksimalno dvije godine.

“Automatsko produženje trajanja ugovora o radu trudnici, odnosno roditelju koji koristi rodiljni/roditeljski dopust za onoliko vremena koliko traje dopust te zabranu mogućnosti otkaza ili isteka ugovora o radu trudnici u trajanju od godine dana od prestanka trudnoće ili roditelju nakon povratka s rodiljnog/roditeljskog dopusta”, naglašavaju.

Ženska fronta zahtijeva i ograničavanje radnog vremena na četrdeset sati tjedno te ograničavanje prekovremenog rada na osam sati tjedno, kako se pod krinkom preraspodjele radnog vremena ne bi uveo prekovremeni rad kojeg poslodavci neće evidentirati, a time ni adekvatno plaćati.

“Tražimo zabranu naplaćivanja provizije od strane agencija, vremensko ograničavanje te vrste radnog odnosa na maksimalnih godinu dana, zabranu privremenog zapošljavanja za obavljanje posebno opasnih poslova, zakonom propisana kolektivna prava privremeno zaposlenih radnika/ca kod agencije te, generalno, propisivanje u kojim je slučajevima agencijski rad dopušten”, ističu.

“Predložene izmjene ZOR-a vezane uz radno vrijeme produbljuju rodnu diskriminaciju i onemogućavaju radnicima i radnicama da planiraju svoje slobodno vrijeme čime se krši pravo radnika i radnica na planiranje osobnog i obiteljskog života. Stoga, smatramo kako se treba jasno definirati zaštita od uznemiravanja na radnom mjestu koja je dosad bila neučinkovita te uvesti oštre kazne za poslodavce koji takvo ponašanje ne sankcioniraju na adekvatan način”, zaključile su iz Ženske fronte.

Podsjetimo, Žensku frontu za radna i socijalna prava čine: Autonomna ženska kuća Zagreb, BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Centar za ženske studije, CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje, istraživanje), Inicijativa za rad spremne, Kontra, Koordinacija žena HURS-a, Odbor žena NHS-a, Roda (Roditelji u akciji), ROSA (Centar za žene žrtve rata), Sindikat trgovine Hrvatske, Sindikat umirovljenika Hrvatske, Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, Ženska mreža Hrvatske (30 ženskih grupa), Ženska sekcija SSSH.

Osnovana je 18. rujna 2013. radi razmatranja stanja radnih i socijalnih prava žena u kontekstu nedavnih i predstojećih promjena radnog, mirovinskog i socijalnog zakonodavstva.

Žene u crnom obilježile 22. obljetnicu stradanja

Tijekom jednosatnog skupa u središtu Beogradu članice nevladine organizacije Žene u crnom razvile su transparente kojima se podsjeća na žrtve srpske opsade, dok je na pločniku ispisano Vukovar i preko imena grada su postavljene svijeće.

Performans je prošao uz zaštitu policije i bez dobacivanja i incidenata.

Žene u crnom najavile su da će u utorak posjetiti Vukovar i s obiteljima stradalih, pokloniti se žrtvama srpske agresije.

Organizacija je u priopćenju podsjetila na kalvariju Vukovara koji je 1991. punih 87 dana bio pod sprskom opsadom te na tisuće žrtava i zarobljenika koji su odvedeni u logore u Srbiji.

“Nažalost, ni ove godine naši zahtjevi nisu uslišeni, što ukazuje na nedostatak političke volje i moralne odgovornosti u odnosu na zločine, počinjene u naše ime”, priopćile su Žene u crnom.

Mali je broj žena koje se bave politikom, jer je to još uvijek ‘muška sfera’

Renata Stuebner je stručnjakinja za Balkan sa dugogodišnjim radnim iskustvom u ovoj području. Radi u Američkom institutu za mir (USIP) od 1997. godine. Trenutno je programska stručnjakinja u Centru za vladavinu, pravo i društvo na ovom institutu. Zadužena je za organiziranje posjeta različitih grupa s Balkana USIP-u, izvještava Balkansku radnu grupu na USIPU-u o različitim pitanjima, priprema detaljne analize o aktuelnim događajima za više službenike, te služi kao kontakt osoba za pitanja koja se odnose na Balkan.  Prije toga je radila kao viša programska asistentkinja u Programu za religiju i uspostavljanje mira.

Prije četiri godine USIP je objavio njenu analizu ‘Aktuelno stanje suživota različitih religijskih skupina te obrazovanja u Bosni i Hercegovini’. Govorila je o rodnim pitanjima na Balkanu na Johns Hopkins Univerzitetu u Washingtonu.

Renata je živjela u Jugoslaviji za vrijeme raspada ove države. Pomogla je pri procesu uspostavljanja Misije OSCE-a u Sarajevu 1994. godine, i bila jedna od prvih službenica Misije koji je radio na uspostavljanju, imenovanju i pomoći Ombudsmanu Federacije BiH. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Renata je bila specijalna pomoćnica šefa Misije OSCE-a u BiH pri čemu je imala zadatak organiziranja i nadgledanja poslijeratnih izbora. Imala je različita zaduženja – od savjetovanja u vezi s političkom situacijom, preko tumačenja sastanaka na visokom nivou, do zapošljavanja i pomaganja lokalnom osoblju. Kasnije je kao službenica za demokratizaciju radila na pomirenju i uspostavljanju dijaloga između različitih grupa koje su bile sukobljene tri i pol godine (one su uključivale sve, od organizacija ratnih veterana iz Drugog svjetskog rata, preko vjerskih lidera, intelektualaca, do omladinskih organizacija). U jesen 1996. organizirala je u Sarajevu prvu konferenciju OSCE-a koja je okupila sudionike s teritorije čitave Bosne i Hercegovine.

Renatu sam imala prilike upoznati i s njom razgovarati na nedavnoj konferenciji ‘Osnaživanje žena i civilno društvo Mediterana’ u Sarajevu, te je tom prilikom nastao i ovaj intervju.

 

Stručnjakinja ste za Balkan, bavite se religijom i suživotom u Bosni i Hercegovini. Koliko je trenutno kvalitetan suživot u Bosni i Hercegovini? Postoje li neki dobri primjeri za to?

Suživot još uvijek postoji na nekoliko nivoa. Da li je on kvalitetan, kako vi navodite u pitanju, mislim da nije. Urbana izmiješanost koja se prirodnim putem stvarala u Bosni stoljećima, sistematski je uništavana od 1992. To se radilo planski, etničkim čišćenjem, zastrašivanjem ‘drugih’,ali i neplanski: ljudi su bježali od rata, da sačuvaju djecu, bježali su od smrti, gladi, bez obzira na naciju. Iz Sarajeva su bježali oni koji su imali načina i koji su imali gdje pobjeći, i Srbi i Hrvati,i Bošnjaci i Jevreji.  I poslije rata se iseljavanje nastavilo iz raznih razloga: neki su osjećali torturu većine nad manjinom, mnogi su se iselili jer su se umorili od života pod ratnim uvjetima, drugi su željeli otići samo ‘na kratko’ da se odmore, a ostali su malo duže nego su planirali…U gradove se doseljavalo stanovništvo koje je protjerano iz svojih sela, i gradova iz kojih su istjerani, pa su Bošnjaci iz Istočne Bosne bježali u Sarajevo, osjećajući se tu sigurnije. Ova bi analiza zahtijevala mnogo vise prostora, pa ću samo spmenuti gdje još uvijek postoji suživot:

– U virtualnom svijetu, preko raznih društvenih mreža smo se povezali s prijateljma svih nacija i religija, s kojima smo se družili i prije; ovdje mislim na one koji su i prije bili tolerantni i kojima je različitost bila bogatstvo bosanskog društva, a ne problem kako su neki govorili.

– I pored toga sto živimo u različitim entitetima, kantonima i državama još uvijek održavamo obiteljske veze i one se prenose na mlađe članove naših obitelji koji su rođeni tijekom ili poslije posljednjeg rata.

– U većini bosanskih općina, većinu od 90 posto čini jedna nacija.  Taj postotak je malo manji jedino u sarajevskoj općini Centar i u Tuzli, ali ni to nije mnogo veći postotak. Ne zna se točan broj miješanih brakova i djece iz istih koji se izjašnjavaju kao pripadnici većine. 

Suživot se njeguje i svjesno, a dat ću vam i nekoliko primjera za koje su neki čuli, a neki možda i nisu:  hor Pontanima kojeg je osnovao fra Ivo Marković 1996 u Sarajevu, a članovi pripadaju svim nacijama i konfesijama koje žive u Bosni.  Nastupaju svuda po zemlji i inozemstvu.  YIHR, omladinska inicijativa za ljudska prava s centrima po cijeloj BiH.  Pogledajte zatim katoličke školske centre u Sarajevu, Travniku, Banja Luci.  Njih pohađaju djeca svih konfesija, čak i djeca pravoslavnih popova koji rade i zžve u Federaciji!  Poslovne veze neću ni spominjati, one su mnogobrojne i čvrste, jer se radi o dobiti i prodoru na stara/nova tržišta. Takva suradnja je započeta još tijekom rata između krijumčara sve tri zaraćene strane.

Koliko su nacionalizmi i religija utjecali na promjene u suživotu? I koliko se to promijenilo, odnosno mijenja? Kako to utječe na žene, konkretno?

Žene su u ovom slučaju pogođene podjednako kao i svi drugi.  Nacionalizam i religija jesu odigrali ružnu ulogu u prošlom ratu, ali bilo je izuzetnih ljudi iz  sve tri konfesije koji su se istakli svojom čovječnošću, i željom da se doslovce drže slova svojih svetih knjiga.  Napisane su i knjige o njima, ali tko čita te knjige?  Spomenut ću samo fra Marka Oršolića, pokojnog popa Krstana Bijelca, jevrejsku humanitarnu organizaciju La Benevolencija, koja je svima pomagala bez obzira na naciju i vjeru..

Nedavno sam pročitala jedno istraživanje u kojem se navodi kako je u Bosni i Hercegovini danas veliki broj nepismenih? Što mislite o tome? Imate li kakvih saznanja?

Imam saznanja iz istih studija, i to me je jako pogodilo.  Poslije Drugog svjetskog rada, nepismeni su pohadjali analfalbetske kurseve, a sada?  Da li itko radi na tom, ne znam.

Nadgledali ste nekoliko poslijeratnih izbora. Mislite li da je politička scena u  Bosni i Hercegovini dovoljno demokratizirana?

Dovoljno?  Bolje reći nikako!  Ne postoji demokratska politička scena u Bosni i Hercegovini. U Bosni postoje tri nacionalne diktature.  Bošnjačka u kantonima u kojima Bošnjaci čine većinu, srpska u Republici Srpskoj, a u federalnim kantonima s hrvatskom većinom, hrvatska. Kantoni u kojima bi se trebala dijeliti vlast ne funkcioniraju. Niti jedna od te tri diktature ne dopušta niti jednoj drugoj stranci sa drugim nacionalnim prefiksom, ili bez nacionalnog prefiksa pa odigra neku veću ulogu.  One su obično samo ukras, prašina u oči onima koji bi ustvrdili da nema demokracije. Bosna je, nažalost, već nakon drugih demokratskih izbora, dakle 1996. upala u tračnice koje su je povele pogrešnim putem – koji je produbio podjele na tri etnička dijela, i ubio nadu da se ista može promijeniti.  Međunarodna zajednica na čelu sa Sjedinjenim Državama je uvelike kumovala ovoj situaciji. Nedemokratični, nakaradni dejtonski sporazum jeste zaustavio rat ali nam je nametnuo ovaj sistem kojim se održava status quo.  Nije rat, ali nema ni progresa.  Amerikanci su bili naivni misleći da ćemo mi sami prilagoditi dejtonski ustav, unijeti amandmane kada za to bude sazrelo vrijeme.  Pokušano je 2006. nešto učiniti s tzv. Aprilskim paketom ustavnih promjena, ali to se još nije desilo. Onim koji su sada na vlasti ne odgovara rušenje svojih vlastitih pozicija.  Način na koji su komunisti predali vlast 1990. je bio bez presedana, i iluzija da sada imamo demokratske izbore i dalje traje.  Mi se možemo tješiti govoreći da imamo višepartijski sistem, tu je SDP, SDA, HNZ, SBiH, Naša stranka i druge, ali one operiraju na teritoriji sa bošnjačkom većinom, i ne učestvuju (ili samo marginalno učestvuju) na teritoriji s većinskim hrvatskim ili srpskim biračkim korpusom.  Oni imaju ‘svoje’ stranke, SDS, SNSD, ili HDZ, HDZ 1990 itd.

U kojoj mjeri, po vašem mišljenju, u Bosni i Hercegovini vladaju patrijarhalni odnosi? Koliko žena ima podršku svoje obitelji kada ulazi u politiku ili postane društveno angažirana u zajednici? Koliko su žene u Bosni i Hercegovini feministički osviještene? I koliko su angažirane u svojim zajednicama, bilo politički ili na neki drugi aktivistički način?

Patrijarhalni odnosi su i dalje snažni i nema mnogo pomaka.  Mali je broj žena koje se bave politikom, jer je to još uvijek ‘muška sfera’.  Što se politike tiče, u Americi je situacija slična. Broj žena na najvišim političkim položajima je relativno mali, ali moram reći jednu stvar koja će neke žene na Balkanu možda uznemiriti.  Američke žene u Kongresu ili Senatu su se izborile za svoje pozicije tako što su po distriktima radile marljivo i sakupljale glasove da bi bile izabrane.  Njih nisu ‘postavili’ predsjednici stranke je im ‘treba žena’ na listi.  One ne sjede u Kongresu ili Parlamentu da zadovolje neku kvotu, nego se bore za svoje glasače i marljivo rade da zadrže tu privilegiju i ne razočaraju svoje biračko tijelo, jer ako ga razočaraju, neće sljedeći put biti izabrane!   Što se patrijarhalnih odnosa tiče, rekla bih da se ovdje situacija mijenja u korist žena.  Naravno, daleko je od idealnog, ali kod podizanja obitelji, podjele kućnih obaveza, muškarci i žene mnogo više i pravednije dijele te obaveze.  Za to su se američke žene, opet da naglasim, same izborile, ali bih dodala da je ekonomska neovisnost ipak značajan faktor.  Lakše je to raditi u bogatoj državi. Da bi se bavile politikom žene moraju imati podršku svoje obitelji, bilo gdje da ste na svijetu.   

I za kraj, može li, po vašem mišljenju postojati Bosna i Hercegovina bez entiteta? Što mislite o tome? 

Bosna i Hercegovina bez entiteta? Ona je bez entiteta postojala stotinama godina, tako da je i ova entitetska podjela samo privremena.  Granice su vještačke, one se podižu, ali i ruše.  Čak i prirodne granice prestaju biti prepreka (oceani i planine), a kamoli vještačke koje neki ljudi podignu da bi lakše vladali, to jest da bi i ONI imali gdje vladati .

 

‘Započnite vlastiti posao’

Kao dio šire inicijative koja ima za cilj pružiti podršku ženama u poduzetništvu, EBRD BAS planira organizirati dvodnevne treninge za žene poduzetnice u pod nazivom ‘Započnite vlastiti posao’. Treninzi će se održavati u Zagrebu i Puli tijekom prosinca 2013.godine, kako slijedi:

 u Zagrebu 11. i 12. prosinca 2013.

 u Puli 16. i 17. prosinca 2013..

 

Trening je besplatan i namijenjen sljedećim kategorijama žena poduzetnica:

1. Poduzetnice koje planiraju pokrenuti vlastitu tvrtku

2. Poduzetnice koje su u procesu registracije vlastite tvrtke

3. Poduzetnice koje su registrirale vlastitu tvrtku nakon 01. listopada 2012.

 

Sadržaj treninga

Curriculum je dizajniran tako da na jednostavan i praktičan način upozna i uvede žene poduzetnice u osnovna poslovna znanja koja su neophodna za uspješno pokretanje i vođenje vlastitog poslovanja, što uključuje:

 osnove upravljanja financijama i pristup kapitalu;

 priprema poslovnog plana i osnove marketinga;

 pregled zakonske regulative vezane za pokretanje poslovanja; te

 upravljanje ljudskim resursima u malim obiteljskim tvrtkama.

 

Trening je osmišljen tako da polaznice mogu stečena znanja i vještine odmah primijeniti u praksi.

Kako se prijaviti?

Sve zainteresirane poduzetnice koje ispunjavaju gore navedene uvjete pozivamo da pošalju svoj životopis, kratak opis poslovne ideje te kopiju registracije tvrtke (ukoliko je već registrirana) na e-mail adresu Ružica Jajčević, sarusicr@ebrd.com ili na fax 01/4911-461.

EBRD BAS Croatia

Preradovićeva 13/2

10000 Zagreb

Prijave za trening primat ćemo do 30. studenog 2013. u 17 sati. 

Prekogranično umrežavanje volontera za lokalni razvoj

U okviru projekta “Prekogranično umrežavanje volontera za lokalni razvoj” održan je dvodnevni Evaluacijski sastanak novoosnovanih lokalnih volonterskih centara u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U organizaciji Agencije lokalne demokracije iz Siska i Omladinskog komunikativnog centra Banja Luka, sastanku koji je održan  15. i 16. studenog 2013.  u hotelu Panonija u Sisku, prisustvovalo je 20 sudionika iz Siska, Karlovca, Ozlja, Vrginmosta, Banja Luke, Gradiške i Laktaša.

“U sedam mjeseci postojanja, lokalni volonterski centri ostvarili su važan utjecaj  na korisnike volonterskih programa, osobito u socijalizaciji pripadnika ranjivih i marginaliziranih skupina. Mnogi od korisnika su se i sami uključili u volontiranje” – rekla je organizatorica sastanka ispred ALD Sisak Paula Raužan. Po njenim riječima, sastanak je bio izuzetno uspješan, neki od partnera po prvi put sudjeluju u prekograničnoj suradnji, a zahvaljujući projektnim aktivnostima, počeli su planiranje buduće suradnje.

Projekt se bliži kraju, povodom čega se 26. studenog 2013. planira i tiskovna konferencija na kojoj će se predstaviti svi rezultati ostvareni tijekom trajanja projekta.

Projekt “Prekogranično umrežavanje volontera za lokalni razvoj”  financiran je od Europske unije kroz IPA Prekogranični program Hrvatska-Bosna i Hercegovina 2007-2013 i dijelom sufinanciran od strane Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Projekt provode OKC BL i Agencija lokalne demokracije Sisak u suradnji s udrugama Most  iz Gradiške, Centrom za djecu,mlade i porodicu Laktaši, Lokalnom akcijskom grupom Vallis Colapis iz Ozlja i Suncokretom-centrom za razvoj zajednice iz Vrginmosta. Cilj projekta je unapređenje dostupnosti servisa u lokalnim zajednicama u pograničnom području  kroz uspostavljanje četiri lokalna volonterska centra: dva u Bosni i Hercegovini (Gradiška i  Laktaši) i dva u Hrvatskoj (Ozalj i Vrginmost).

‘Ženska platforma + 2’

 “Ženska platforma +2” vas poziva na konferenciju koja će se održati 4. i  5. prosinca 2013. u hotelu Panorama (Trg Krešimira Ćosića 9) u Zagrebu. Cilj konferencije je uspostaviti dijalog između organizacija civilnog društva i vladinih tijela te potaknuti kreiranje politika koje će unaprijediti rodnu ravnopravnost u Hrvatskoj.Na konferenciji će sudjelovati brojni stručnjaci i stručnjakinje te predstavnice organizacija civilnog društva, a pozvani su i predstavnici/e Vlade RH. Povod je analiza rada Vlade RH na području politika rodne ravnopravnosti i zahtjeva Ženske platforme 2011., a koja će biti predstavljena na konferenciji. Program konferencije predviđa šest panel diskusija koje tematiziraju specifične zahtjeve iznijete na Ženskoj platformi 2011. Cjeloviti program konferencije nalazi se u prilogu.

Podsjećamo, na inicijativu pet ženskih organizacija: CESI (Zagreb), BaBe! (Zagreb), Domine (Split), Centar za građanske inicijative Poreč i Delfin (Pakrac) izrađena je Ženska platforma 2011.Platforma se obavezala pratiti implementaciju odredbi vezanih uz zaštitu žena i rodnu ravnopravnost u radu Vlade RH i Sabora vezano uz iznesene zahtjeve s posebnim naglaskom na: ravnopravnost žena na tržištu rada, veće sudjelovanje žena u javnom i političkom životu te sudjelovanje muškaraca u obiteljskom i privatnom životu, zdravstvenu zaštitu žena i poštivanje reproduktivnih i seksualnih prava, cjelovitu podršku ženama žrtvama nasilja i uvođenje obrazovanja lišenog stereotipa i predrasuda.

Broj mjesta na konferenciji je ograničen te molimo sve zainteresirane za sudjelovanje da se prijave na e-mail cesi@cesi.hr na način da navedu svoje kontakt podatke i organizaciju/instituciju iz koje dolaze. U slučaju velikog broja prijava organizatorice će napraviti selekciju prijava na način da se vodi računa o zastupljenosti organizacija civilnog društva  koje se bave pitanjima rodne ravnopravnosti i institucija relevantnih za provedbu politika rodne ravnopravnosti te će se voditi načelom da iz svake prijavljene organizacije/institucije sudjeluje najmanje jedna osoba. Rok za prijavu je 25. studeni 2013. godine.

Zbog ograničenih sredstava, organizatorice nisu u mogućnosti pokriti troškove puta. Za šest ženskih organizacija s ruralnih područja u mogućnosti smo financirati jedno noćenje u Zagrebu. Molimo sve organizacijezainteresirane za smještaj da se jave u CESI na 01 24 22 800.