Vjerovanje, prakse, tumačenje i predrasude

U ponedjeljak, 30. rujna, u Kući ljudskih prava, održano je predavanje na temu Različita lica islama – vjerovanje, prakse, tumačenje i predrasude u organizaciji Centra za mirovne studije.

Predavanje su održali/e prof. Azra Abadžić Navaey, turkologinja i orijentalistkinja, profesorica sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta i mr.sc. Mirza Mešić, zagrebački imam.

Azra Abadžić Navaey upoznala je prisutne s pojmom islama, njegovom povijesti i najčešćim stereotipima vezanima uz islam.

Najčešći stereotipi vezani uz islam su da je to muhamedanstvo, zatim da je to arapska religija, da je nazadan, antimoderan, isključiv, radikalan, netolerantna, nedemokratičan, konzervativan, da diskriminira žene, te ga se vezuje uz terorizam.

 

Povijesni okvir

Islam (al islam) u prijevodu znači predanost Bogu. Nastao je u 7. stoljeću na Bliskom istoku, odnosno u gradu Meki na Arapskom poluotoku, koji je tada bio veliki trgovački grad, stjecište trgovačke elite.

U to vrijeme među Arapima je vladala dekadencija i raskalašenost, te politeizam. No, onda se pojavio poslanik Muhamed (obnovitelj) koji je pozivao na povratak monoteizmu, vjeri u jednog boga.

U islamu postoje četiri izvora islamskog zakona:

  1. Kuran (sveta knjiga muslimana ili neiskvarena riječ Božja)
  2. Sunnet i hadis (Muhamedove riječi i upute)
  3. Idžima (jednoglasni sporazum islamskih učenjaka)
  4. Kijas (teološko razmišljanje ili logičke prosudbe)

 

Temelji islamskog vjerovanja

Islamsko vjerovanje (akaid) sadrži šest temeljnih vjerskih istina, a to su: vjerovanje u jednog Boga (Alaha), vjerovanje u meleke (anđele), vjerovanje u Božje knjige (objave), vjerovanje u Božje poslanike, vjerovanje u sudnji dan i vjerovanje u sudbinu.

 

Stupovi islama

Islam se temelji na pet stupova (arkana) prakticiranja vjere, odnosno praktičnih dužnosti svakog zdravog i punoljetnog muslimana. To su: ispovijedanje vjere (šehadet), molitva (namaz), post (saum), milostinja (zekat), hodočašće (hadž) i učenje Kurana (kiraet).

Svaki musliman mora barem jednom u životu otići na hodočašće (hadž) u Meku. Također svaki imućni musliman dužan je od viška svoje imovine udijeliti dva posto milostinje (zekata) za potrebe siromašnih, učenika, bolesnih, starih i iznemoglih.

 

Politički rascjep

Do političkog rascjepa među muslimanima je došlo nakon smrti proroka Muhameda.

Nakon njegove smrti prvo su se muslimani podijelili na sunite i šiite, jer se nisu mogli dogovoriti oko nasljeđivanja: da li će to nasljeđivanje biti izborno ili po krvnom srodstvu. Danas je, što se muslimanske zajednice tiče, oko 90 posto sunita i oko 10 posto šiita.

Kasnije su nastali i neki drugi pravci: haridžijski pravac, te sufizam i salefizam. Unutar salefizma je i vehabizam.

 

Islam i (ne)tolerancija

“Islam ne tolerira nevjernike, ali je tolerantan prema drugim religijama. No, kršćanka se može udati za muslimana i zadržati svoju vjeru”, kaže Mirza Mešić.  Ali, kada je u pitanju obrnuta mogućnost, to jest da se muslimanka uda za kršćana onda su stavovi islamske zajednice malo drugačiji, jer se ‘vjera nasljeđuje po ocu’, pa tako dijete rođeno u ovom braku zapravo više neće biti musliman, već po ocu kršćanin.

Prema riječima Mešića, muslimani ne simpatiziraju ateiste jer ih ne zanima bog i život poslije smrti, nego ih samo zanima trenutno.

Što se tiče LGBT populacije, Mešić kaže da takvih iskustava unutar islamske zajednice nema, odnosno da nema homoseksualnih muslimana. Barem ne u Hrvatskoj. Na pitanje što bi zajednica učinila kada bi se takva osoba pojavila, Mešić je odgovorio da bi zajednica takvoj osobi dala slobodu, ali bi je marginalizirala unutar zajednice.

Zanimljivo je da je na početku predavanja rečeno kako prema islamu prevladavaju stereotipi da je netolerantan, ali u kontekstu LGBT populacije, nikako ne možemo iščitati toleranciju.

 

Islam i međuljudski odnosi

“Većinu ljudi na zapadu strah je islama. No, nažalost od silnih nereda najviše stradaju sami muslimani”, rekao je Mešić.

“Nema svećenika u islamu – izreka je kod muslimana”, kazao je Mešić, te dodao da to znači da svatko ima pravo govoriti o religiji, ne samo svećenici, već i žene i muškarci.

 

Šerijat

Šerijat u prijevodu znači zakon (propisati zakon). To je cijeli skup pravila i propisa, a objedinjuje i svjetovni i duhovni život koji mora biti izbalansiran.

Mešić je istaknuo kako talibani i vehabije žele uzeti pravo u svoje ruke i propisati pravila, što nije u duhu islama. On kaže da šerijat uvijek dolazi odozdo (dakle kada je prihvaćen u narodu) a ne odozgo (kada netko nameće pravila).

Što se tiče krivičnog (kaznenog) zakona islam štiti pet ljudskih vrijednosti, a to su: život, vjera, čast, dostojanstvo i imetak.

Što se tiče života i smrtne kazne, Mešić je kazao da u islamu postoji smrtna kazna i da se ona koristi samo u slučaju ako ste nekome oduzeli život.

 

Žene, čast i pokrivanje

“Čast je vrlo bitna kod muslimana”, istaknuo je Mešić. Opće je poznato da se često koristi u partnerskim odnosima i to kada postoji sumnja da muž vara suprugu ili obrnuto. Mešić navodi da su za takvu vrstu dokazivanja potrebna četiri svjedoka.

Mnogo je slučajeva bilo ‘ubijanja iz časti’ kada su u pitanju žene. Pronalaženje svjedoka nećemo ni spominjati. Ovdje je samo jedan od slučajeva ‘ubijanja iz časti’ u Turskoj, o kojem smo pisale.

Na pitanje časti Mešić se nadovezao te rekao kako je pokrivalo za glavu (marama, hidžab, burka) usko povezano s islamom i kako služi kao preventiva. Dodao je i kako muškarac i žena ne mogu biti sami u jednoj prostoriji (ako nisu muž i žena), jer ‘gdje su muško i žensko, tu je i šejtan’.  Međutim, o nošenju marame ili hidžaba, postoje i ponešto drugačija mišljenja od ovoga, a o tome smo također pisale na svojim stranicama.

Nadalje je dodao kako je iz islamske vizure čovjek seksualno biće te da islam veliča seks, ali odnos žena može imati samo s mužem. Ne može biti razuzdana i bludna. Mešić smatra kako je ‘ženski spol ljepši spol’ i da može ‘pokazati puno više čari nego muškarac’, stoga treba ‘biti pokrivena’.

“Žena ne može hodati po ulici u minici”, kazao je pritom potvrdivši kako je islam opresivan prema ženama.

Mirza Mešić zapravo u svom izlaganju nije puno pričao o ženama u islamu, no i na osnovu onog malo što je izrekao možemo iščitati da islamsko društvo još uvijek diskriminira žene.

Dakle, i na primjeru LGBT populacije, kao i na primjeru žena, nameće se sam po sebi stav da je islam netolerantan i konzervativan prema prema nekim kategorijama, da u tom kontekstu nije riječ samo o zapadnjačkim predrasudama. 

 

Islamsko bankarstvo

Islamsko bankarstvo je dio šireg koncepta islamske ekonomije. Za razliku od zapadnjačkog sustava koji u fokusu ima financijske aspekte transakcija i velike kamate, islamski financijski sustav ima ulogu ravnomjerno izraziti etičku, moralnu, društvenu i religijsku dimenziju s ciljem ostvarenja jednakosti u društvu, a za dobrobit cijele zajednice.

Islam ne trpi kamate. Toga nema u ovom sustavu, uopće u islamskoj ekonomiji.

Apropos zarade i profita zbog toga nema noćnih klubova, kladionica niti zapadnjačkog bankarskog sustava – jer je sve to temeljno isključivo na zaradi i profitu.

Zato u islamskom sustavu postoji obaveza davanja siromašnima i potrebitima, odnosno zavjetovanje kako bi postojalo socijalno i pravedno društvo.

“To je empatija”, dodaje Mešić.

Ovo je komparirao sa šeicima iz Zaljeva koji se takmiče koji će imati više skupljih auta i kupovati više nekretnina i zlata, te je rekao kako se ponašaju kao kapitalisti, no da to nije ni čudo kada su došli na vlast uz pomoć Britanaca. No, također je glupo da se uopće neka zemlja naziva po nekoj porodici (aludirajući na Saudijsku Arabiju). 

Najdostojnije se stari u Švedskoj

Švedska je najbolja zemlja za život za starije osobe, slijede Norveška i Nemačka, a Hrvatska je na 41. mjestu od 91 zemlje, pokazuju objavljeni rezultati prvog istraživanja te vrste, koje je sprovela organizacija Helpage International povodom 1. listopada, Međunarodnog dana starijih osoba.

Među prvih 10 zemalja su i Nizozemska, Kanada, Švicarska, Novi Zeland, SAD, Island i Japan, a slijede Austrija, Irska, Velika Britanija i Australija, dok je na posljednjem, 91. mjestu Afganistan.

Francuska je na 18. mjestu, Slovenija na 20., Srbija na 64., a Crna Gora na 83. Zemlje u kojima se brzo povećava broj starih su Jordan, Laos, Mongolija, Nikaragva i Vijetnam, a slijede ih Rusija i Ukrajina.

Nakon Švedske, najbolja mjesta za starije osobe su Norveška i Japan, dok je među afričkim zemljama najpoželjniji Mauricijus. Čile predvodi grupu latinoameričkih država, navodi se u istraživanju.

Najlošije mesto za život starijih osoba je Afganistan, dok nešto bolje stoje Pakistan, Tanzanija i Jordan.

Prva globalna tabela ove vrste izrađena je na osnovu parametara kao što su visina mirovine, BDP zemlje, zdravstvena zaštita, prosječan životni vijek, prometne veze, mogućnosti učešća u različitim aktivnostima, poput obrazovanja ili zaposlenja, kao i građanske slobode i sigurnost.

Istraživanje je, također, pokazalo da će za 10 godina broj starih ljudi biti veći od milijarde, a 2050. godine će ih biti dvije milijarde, gotovo 10 puta više nego 1950. 

Zbog toga je potrebno poduzeti određene aktivnosti kako bi se riješio problem siromaštva u starijem dobu, starosne diskriminacije i ugrožavanja prava starijih osoba. Godine 2000, broj starijih od 60 godina prvi puta je bio veći od broja djece mlađe od pet godina, a očekuje se da će 2050. godine broj starijih biti veći od broja djece mlađe od 15.

Od 193 zemlje, indeks obuhvaća 91 zemlju, u kojima živi 89 posto svjetskog stanovništva starijeg od 60 godina.

Svaka osma osoba na svijetu je gladna

U novom izvješću o prehrambenoj nesigurnosti UN-ove agencije procjenjuju da je od 2011. do 2013. 842 milijuna ljudi patilo od kronične gladi, što je 12 posto svjetske populacije i 17 posto manje nego 1990.-1992, javlja hrt.hr.

Mnoge države vjerojatno neće ispuniti cilj koji su odredili svjetski čelnici u UN-u 2000., objavili su Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), Svjetski program za hranu (WFP) i Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj (IFAD). “Države koje su u posljednja dva desetljeća doživjele sukob vjerojatnije će imati znatnije probleme u smanjenju gladi”, navodi se u izvješću. “Zemlje bez izlaza na more suočene su sa stalnim izazovima u pristupu svjetskim tržištima hrane, a države sa slabom infrastrukturom i institucijama i s dodatnim ograničenjima.”

Politike poticanja poljoprivredne produktivnosti i dostupnosti hrane ključne su za smanjenje gladi i ondje gdje je rašireno siromaštvo. Rodbina koja šalje novčanu pomoć iz inozemstva, tri puta veću od službene razvojne pomoći, ima veći utjecaj na prehrambenu sigurnost i omogućuje bolju prehranu, ističu agencije.

Većina gladnih, njih 827 milijuna, živi u zemljama u razvoju, gdje se raširenost neishranjenosti procjenjuje na 14,3 posto, dodaje se u izvješću. Afrika je i dalje regija s najvišom stopom neishranjenosti koja pogađa više od petine ljudi, a slijedi južna Azija.

‘Dačiću, hitno podnesi neopozivu ostavku’

Organizacije civilnog društva osuđuju govor Ivice Dačića, premijera Srbije, u kojem je diskriminirao LGBT osobe.

Priopćenje udruge Labris prenosimo u cijelosti:

“Dolje potpisane organizacije civilnog društva i pojedinci/ke najavljuju udruženu pritužbu protiv premijera Srbije i ministra unutarnjih poslova, Ivice Dačića, zbog diskriminatornog govora prema LGBT osobama, i zahtijevaju da hitno podnese neopozivu ostavku, jer bi to bio odgovoran i jedini logičan ishod nakon zabrane Povorke ponosa, četvrte po redu za vrijeme trajanja njegovog ministarskog mandata.

Budući da je Povorka ponosa, koja je najavljena godinu dana ranije, zabranjena samo nekoliko sati prije krajnjeg zakonskog roka, očigledno je da je za sve to vrijeme Ministarstvo na čijem je čelu Dačić, uradilo veoma malo, gotovo ništa, po pitanju sigurnosti LGBT osoba, ali i svih drugih ljudi u ovoj zemlji.
Ukoliko Ministarstvo unutarnjih poslova nije u stanju evidentirati i privesti sve one koji sudionicima/ama Povorke još od 2009. godine prijete terorističkim napadima, napadima paraglajderima, automobilskim gumama, kiselinom i pčelama, onda ministar unutarnjih poslova mora podnijeti ostavku.

Dačićeva izjava, iznijeta u medijima 24. rujna 2013. godine, u kojoj stoji da ‘manjina mora vodi računa da ne vrijeđa osjećaje većine. I nemojte pričati da je to normalno, kada nije normalno. I nemoj da netko kaže da je to uzor za odgoj naše djece’, duboko je uznemirujuća i predstavlja odobravanje i poziv na linč LGBT osoba i to s najvišeg mjesta.

Ovu izjavu kojom se podgrijavaju opasni stereotipi zbog kojih velik broj ljudi u Srbiji biva životno ugrožen (2012 – 14 prijavljenih pokušaja ubojstva LGBT osoba), Zakon o zabrani diskriminacije prepoznaje kao govor mržnje i težak oblik diskriminacije.

U atmosferi u kojoj država poručuje da nema i/ili ne želi da koristi monopol sile na koji ima legitimno pravo, osnivaju se neki novi Obrazi i odlučuju o stepenu slobode drugih, branioci/ke ljudskih prava i novinari/ke dobijaju prijetnje smrću, djeca tuku svoje profesore/ice i međusobno se obračunavaju mačetama, navijači skidaju kapetanske trake i naređuju igračima šta da rade, huligani fizički napadaju vozačicu tramvaja dok pokušava obraniti petnaestogodišnjeg putnika, a svakih sedam dana jedna žena izgubi život od strane svog partnera, krajnje je nedopustivo ponašanje ministra unutarnjih poslova koji treba osigurati sigurnost, a ne širiti mržnju”.

Priopćenje potpisuju:

Asocijacija DUGA, Šabac

Autonomni ženski centar

Beogradski centar za ljudska prava

Gayten-LGBT

Gej lezbejski info centar

Grupa IZAĐI, Novi Sad

Žene sa interneta, neformalni feministički kolektiv

Ženski prostor, Niš

KulturPark

Mreža Odbora za ljudska prava u Srbiji CHRIS

Regionalni centar za manjine

Rekonstrukcija Ženski fond

Siguran puls mladih

SOS konsultacije za lezbejke

Udruženje GOOSI-Gej organizacija osoba sa invaliditetom

Udruženje za zaštitu životinja i razvoj građanske svesti “Feniks”

YUCOM -Komitet pravnika za ljudska prava

Queeria – Centar za promociju kulture nenasilja i ravnopravnosti

Aleksandra Gavrilović

Andjela Tomić

Bojana Bulatović

Vesna Todorović

Dragoslava Barzut, spisateljica, Beograd

Dragana Todorović

Zorica Pedović

Ivana Živković

Jelena Ćelebić

Jovana Zorić

Jovanka Todorović

Lidija Prokić

Ljiljana Živković

Milica Ranković

Nadežda Milenković

Robert Lenard

Sajber Vanderlast

Slobodan Stojanović

Snežana Stanišić

Sofija Mandić

Stadija Gavrilović

Tamara Gavrilović

Tijana Stojković

Gorljive afričke feministkinje – zašto ne bismo čuli/e njihove glasove?

Ono što je nekada zvučalo kao nedosanjani feministički san – poput ženske većine u parlamentu – sada je realnost u Ruandi.

Prva izvješća o parlamentarnim izborima provedenim prošlog ponedjeljka pokazuju kako sada žene zauzimaju gotovo 64 posto mjesta, a ta je brojka 1994. godine, prije genocida, iznosila samo 18 posto.

Zapravo, diljem Afrike žene su postigle značajne uspjehe: upravo je ženski pokret jedan od najuspješnijih društvenih pokreta u Africi posljednjih godina, posebice u politici i zakonodavstvu. Malavi i Liberija imaju prve ženske predsjednice, a početkom ovog mjeseca i Senegal je izabrao svoju prvu žensku predsjednicu vlade, Aminatu Touré. Osim toga, prvi put u povijesti Afričke unije na njezinom čelu sada je žena. Afričko snažno naslijeđe ženskih liderica izuzetna je pozitivna stavka u razvoju ovog kontinenta.

Zašto se onda zapadnjački feministički pokret tako slabo ugleda na afrički feminizam? Zašto toliko malo pažnje obraća na realizaciju nekada utopističke feminističke fantazije o većinskom ženskom vodstvu u Ruandi u kojoj, od 2008. godine, žene zauzimaju više od polovice mjesta u parlamentu? Feministkinje diljem svijeta provele su desetljeća lobirajući za jednakost u političkom vodstvu, dok je isti taj uspjeh u Ruandi dočekan u ‘glasnoj tišini’

Nevladine organizacije i međunarodne institucije bave se ovim promjenama, što po sebi nije loša stvar, ali kao rezultat, bez feminističke debate, o rodnoj jednakosti u Ruandi bave se u okviru genocida iz 1994. godine u kojem je stradala desetina populacije (800.000 ljudi), većinom muškaraca. Isto tako, rodni disparitet pripisuju kvotnom sustavu Ruande, iako je samo odgovoran za dodjeljivanje 24 od 45 mjesta koje drže žene. I još gore, rasprave prečesto, tipično eurocentristički, impliciraju kako je ženski napredak u Ruandi rezultat usvajanja zapadnjačkih vrijednosti koje zapadnjaci lokalnim ženama pomažu usvojiti.

Međutim, glavni razlog zašto su žene u Ruandi većina u parlamentu jest u državnom organiziranju ženskih pokreta. Žene poput Judith Kanakuze, pokojne feminističke šampionke, i organizacije koju je predvodila, Twese Hamne (Za žene), aktivnom mobilizacijom osigurale su da ravnopravnost postane glavni prioritet u postkonfliktnom ustavu. Ženske aktivistkinje uložile su izuzetan trud da uključe žene u obnavljanje države nakon genocida. Drugim riječima, ono što sada vidimo nije jednostavna posljedica konflikta ili velikodušnih muških lidera koji su svoja mjesta odlučili ustupiti ženama – riječ je o temeljitom i koordiniranom trudu svake pojedine žene.

Ovakve priče sadrže pouku za žene diljem svijeta, ali zapadnjački feministički pokret površno je shvatio značaj afričkih dostignuća, za razliku od, primjerice Islanda ili Australije, gdje su trijumfi ženskih pokreta česte teme rasprava. Rijetke su feministkinje koje se mogu poistovjetiti s afričkim, pogotovo ruandskim, ‘kolegicama’. Pitam se, gdje li je ta snaga sestrinstva?

Zapadnjački feminizam je raznolik, kao i afrički, naravno, ali zapadnjački pokret još uvijek je većinom odvojen od bitki koje vode – i dobivaju – žene u ostalim dijelovima svijeta. U ovom izuzetno povezanom svijetu potrebno je slušati glasove tih žena i, najvažnije, odbaciti ravnodušnost koja narušava napredak svih žena diljem svijeta.

 

Prevela i prilagodila Sara Sharifi

Novo žensko radništvo. Korak u poduzetništvo?

U petak 27. rujna bivše radnice okupljene u udrugu Kamensko obilježile su modnom revijom i tribinom tri godine otkako je tekstilni div Kamensko otišao u stečaj.  Tribina ‘Novo žensko radništvo’ održana je u Kulturno informativnom centru. Na tribini su govorile voditeljica Ureda za informiranje Europskog Parlamenta Violeta Simeonova Staničić i  pomoćnica ministra za međunarodnu suradnju, investicije i razvoj Ministarstva poduzetništva i obrta Zdenka Lončar.

Violeta Simeonova Staničić je istaknula da je jedna od glavnih tema  i prioriteta Europskog Parlamenta rodna jednakost u plaćama i da se trenutna razlika u plaćama na razini Europske Unije kreće oko 15 posto. Istaknula je potrebe veće afirmacije žena na visoke pozicije unutar poduzeća i veću propusnost  žena u politici na svim razinama. Radnice Kamenskog  je ukratko informirala o mogućnostima širenja njihove djelatnosti kao ženskog poduzeća kroz pisanje projekata za fondove Europske Unije. Na tu su temu dogovorile informativno predavanje koje bi se trebalo održati u ožujku iduće godine u organizaciji Ureda za informiranje o EP.

Pomoćnica ministra Zdenka Lončar rekla je da je Strategija ženskog poduzetništva za period 2010. – 2013. pred završetkom i da se radi na strategiji za razdoblje 2014. – 2017.Pružila je informacije o načinima na koje se mogu prijaviti na program bespovratnih poticaja i mikrokredita pri čemu je pozvala mlade socijalno osviještene ekonomiste i ekonomistice da besplatno pomognu radnicama Kamenskog pripremiti i napisati projekt za 2014. godinu.Pozvala je bivše  radnice na korištenje računala i informatičko opismenjavanje.

Na komentar iz publike da je izrazito problematično da se individualizira odgovornost za strukturalno uzrokovane probleme te da su bivše radnice Kamenskog uspjele usprkos, a ne zahvaljujući sustavu dvoranom se prolomio pljesak. Ako ćemo se osvrtati na prošlost možemo se osvrtati do Matije Gupca odgovorila je Lončar te nadodala kako se treba okrenuti udruživanju i pokretanju prema naprijed.

Udruživanje, suradnja i pisanje projekata predstavljaju potencijalnu dobru priliku za ostvarivanje poduzetničkih prvih koraka Udruge Kamensko, no ne treba zaboraviti da su radnice Kamenskog štrajkom glađu pokušale doći do neisplaćenih plaća koje im još nisu isplaćene  i da je stečaj Kamenskog tek jedan u nizu. Uz  probleme u tekstilnom stečaju koji otpuštenim radnicama često ugrožavaju egzistenciju oslanjanje na altruizam druge grupe ne smije biti jedina izlazna strategija.