Prestanite moju kćer nazivati princezom

Vjerujem kako etikete mogu biti moćne kako u nanošenju štete tako i u osnaživanju. To se pogotovo odnosi na malu djecu koja razvijaju svoje unutarnje dijaloge s kojima će živjeti do kraja života. Kao majka kćeri, osobito pazim na odabir riječi. Želim koristiti one riječi koje će im dati poticaj za poštivanje vlastitih tijela, razviti duboki osjećaj vlastite vrijednosti i neodoljiv osjećaj potpune ljubavi. Svi na dnevnoj razini koriste etikete što ih čini pravim mjestom za početak ispitivanja jezika koji koristimo.

Moja djeca sve čuju. Čak i kad me traže da se ponavljam po deset puta znam da je mala vjerojatnost da me nisu čule od prve. Upravo zato nije važno samo ono što kažem njima u razgovoru nego i ono što kažem o njima u razgovoru s drugima i što dozvolim drugima da govore o mojoj djeci.

Savršeni je primjer kada stranac pozdravi moje kćeri dok vani obavljamo poslove. Nije neuobičajeno da se jedna od njih ili obje na to nasmiješe, posegnu za mojom rukom ili mi se približe te ostave stranca bez odgovora. U takvim trenutcima većina odraslih odmah će upasti s “Oh, ma ona je sramežljiva.” Sramežljiva, sramežljiva, sramežljiva. Prezirem tu riječ; želim si od nje zapaliti kosu na glavi. Od širokog spektra emocija koje moje dijete može osjećati je li vam ikada palo na pamet da se radi o oprezu prema osobama koje ne poznaje? Možda vam se hoće približiti svoj tempom, a ne vašim? Možda to nema nikakve veze s vama nego su samo gladna i pospana i nemaju u sebi sposobnost uključivanja u neobavezan razgovor.

{slika}

Sramežljivost sama po sebi nije negativna etiketa, ali kada je ljudi koriste kako bi opisali moju djecu tada je koriste na negativan način. Traže najjednostavniji način za označavanje ponašanja koje njih, a ne moju djecu, dovodi u neugodnu situaciju. Razbacuju se tom riječju zanemarujući osjećaju moje djece. Hej, mali/a, ti se samo sramiš. Ova neugodna tišina koju sam stvorila pretjerano entuzijastičnim pokušajem razgovora je sad tvoj problem, ne moj. U konačnici: Sramežljivost je etiketa koju ne toleriram u blizini moje djece. Ljudima dajem do znanja da su moje kćeri oprezne i da se ljudima vole približiti svojim vlastitim tempom.

Meni je lako identificirati nezahvalni jezik koji drugi koriste za etiketiranje moje djece. Ne mogu reći to isto za moje pogrešno etiketiranje.

Svake večeri poljubim svoje cure i šapnem im nešto slatko na uho. Svaki put završim s “Volim te, princezo”. U pravilu im to govorim od kako su se rodile. Neku večer sam se uhvatila kako govorim “princezo” i stvarno sam se morala zaustaviti. Mi u našem domu nemamo ništa protiv princeza. Obzirno smo selektivni prema tim “kraljevskim uzorima” i kako oni utječu na naše kćeri. Volimo Meridu, ali nismo baš ljubitelji Adore. U potpunosti smo na strani Tiane. Pepeljuga? Meh. Lišavam li ih nekog važnog životnog iskustva ne dopuštajući im da u našoj kući veličaju Disney princeze? Ne bih rekla.


{slika}


Objasnila sam svojim kćerima koliko je važno odabrati s kim ćemo biti okružene jer upravo ti ljudi na nas imaju veliki utjecaj. Zato im kažem da, ako već vole princeze, neka odaberu one s kvalitetama koje su vrijedne divljenja. Odaberite one koje će vas osnažiti kao male djevojčice. To ne uključuje stavljanje svog života na čekanje dok se princ ne predomisli. Sranje. Malo se osjećam kao varalica jer se razbacujem “princezom” s tako malo razmišljanja.

“Sramežljiva” je specifično negativna dok je “princeza” pozitivno neodređena. Nije baš neki način za pokazati koliko su divne moje kćeri. Želim da uvijek znaju kako su uvijek dovoljno dobre takve kakve jesu. Zato predlažem zbogom “princezama” (kao i “sramežljivima”) i želim dobrodošlicu riječima koje slave darove dane rođenjem, darove koje još uvijek otkrivaju i čini me sretnom što tom otkrivanju mogu svjedočiti. Vjerujem kako etikete imaju potencijala za postati samoispunjavajuće proročanstvo. Zato bih radije ostavila svoje kćeri s riječima koje će ih podignuti umjesto s onima koje će ih ostaviti na cjedilu.

{slika}

Ovdje se nalazi 10 pozitivnih etiketa, 10 odličnih alternativa za nazivati svoju kćer princezom, ostavljajući “sramežljiva” sa strane.

Recite svojoj kćeri da je:

  1. Ratnica 
  2. Hrabra 
  3. Liderica 
  4. Znatiželjna 
  5. Dobrog srca 
  6. Detektivka
  7. Kreativna
  8. Snažna
  9. Pametna
  10. Darežljiva

+ slobodnog duha, timska igračica, fokusirana, odlučna, atletskog duha, sposobna, samopouzdana, učiteljica, dobra prijateljica, nježna sestra – razumiješ?

Moćna djevojka, stranica posvećena “najvećoj svjetskoj zbirci knjiga, igračaka i filmova za pametne, samopouzdane i hrabre djevojčice” nedavno je anketirala svoju zajednicu roditelja kako bi vidjela koje etikete oni koriste kako bi se njihove kćeri osjećale kao Wonder Women. Dok su neki podijelili svoje najdraže nadimke (buba, medo, majmunčić – uvijek prisutne nadimke povezane sa životinjama), drugi su podijelili etikete za koje bi bili sretni da se manifestiraju u njihovim djevojčicama (ratnica, sjajna, liderica).

Prevela i prilagodila Mirna Šimunović

12-godišnja aktivistkinja protiv guvernera

I u Sjevernoj Karolini u Sjedinjenim Američkim Državama prosvjeduje se protiv zakona guvernera Pat McCroryja kojim se želi ograničiti pristup pobačaju.

Kada je u utorak skupina prosvjednica prosvjedovala protiv novog zakona kojim se ograničava pristup pobačaju ispred guvernerovog ureda, on je izašao van s pladnjem punim keksa nudeći ih prosvjednicama, govoreći: “Ovo je za vas. Bog vas blagoslovio. Bog vas blagoslovio.”

Prosvjednice su s gnušanjem odbile ovu gestu, vidjevši potez kao seksistički. Vratile su pladanj s kolačima te na vratima ureda napisale: “Rješavanje zdravlja žena preko kolačića!”

Madison Kimrey, 12-godišnja aktivistkinja kreirala je peticiju protiv guvernera i novog zakona o ograničavanju prava na pobačaj. Peticiju možete potpisati OVDJE i vidjeti što je Madison poručila guverneru.

Bravo, Madison! 

Međunarodni dan mladih

Mreža mladih Hrvatske poziva na javnu akciju u ponedjeljak 12. kolovoza u 11 sati na Trg svetog Marka u Zagrebu povodom obilježavanja Međunarodnog dana mladih. Međunarodni dan mladih uveden je 2000. godine rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda te se otada svake godine obilježava u okviru izabrane godišnje teme.  

Ovogodišnji Međunarodni dan mladih tematski je posvećen migracijama mladih. Mreža mladih Hrvatske će ovom prigodom na Markovom trgu izvesti javnu akciju u obliku performansa i obraćanja medijima. “Javnom akcijom za Dan mladih želimo upozoriti na niz negativnih pokazatelja vezanih uz društveni položaj mladih u Hrvatskoj. U cilju nam je skrenuti pažnju javnosti na brojne posljedice koje takvi pokazatelji imaju po cjelokupno društvo, posebno u vidu migracija mladih” poručuju iz MMH.

Napadi zbog novčanice s likom Jane Austen

Carolina Criado-Perez britanska je novinarka i feministkinja koja se svojom kampanjom uspješno izborila za prikaz ženskog lica na novčanici, a Stella Creasy je parlamentarka koja podržavala kampanju. Tako će od 2017. godine Britanci i Britanke na novčanici od 10 funti gledati renomiranu spisateljicu Jane Austen.

Carolina Criado-Perez kampanju je započela ubrzo nakon što je najavljeno da će Elizabeth Fry, britansku društvenu reformatoricu, zamijeniti Winston Churchill i tako izgurati posljednje žensko lice s britanskih novčanica. Iako je prijetila tužbom i pozivala na Zakon u ravnopravnosti, Mervyn King, tadašnji guverner Engleske banke, odbio je njen zahtjev. Tjedan dana kasnije, na čelo banke zasjeo je Mark Carney i priča je ipak dobila sretan završetak, a Britanci Jane Austen na novčanici.

Međutim, ovakvu novost nisu svi primili s jednakim oduševljenjem. Uspjeh kampanje uskoro je dobio novu dimenziju te rezultirao stotinama nasilnih, mizoginih poruka, kao i prijetnjama silovanjem, smrću, bombama te uznemirujućim fotografijama koje su se Stelli i Carolini počele slijevati na Twitter profile. Budući da nijedna od njih nije ustuknula pred takvim porukama, svoje su prijetnje prijavljivale policiji i dosad je uhićeno troje muškaraca. Nadaju se što većem broju uhićenja kako bi se odaslala poruka o težini i ove situacije i zakonima koji se moraju poštovati, budući da su sadržaji poruka koje su primale zakonom zabranjeni.


U samo 140 znakova na koje su ograničene poruke na Twitteru, njihovi pošiljatelji, od kojih su se neki otvoreno predstavljali kao bivši zatvorenici, navodili su najrazličitije oblike nasilja. Većina prijetnji uključivala je gnjusne oblike silovanja te postavljanje njihovih snimki na Internet. Jedan si je korisnik posebno dao trude te se uslikao u maniri serijskog ubojica Micheala Myersa – obučen u crno s bijelo obojanim licem i čvrsto držeći nož u ruci u prijetećem položaju – te uz sliku dodao i popratnu poruku “Kada se probudiš, ja ću biti prvo što ćeš ugledati”, koju je potom uputio Stelli. Korisnik je ubrzo odstranjen s Twittera. Tijekom kampanje Carolini su također stizale neprijateljske poruke, poput “Vrati se u kuhinju!”, ali njih je smatrala jednostavno nepristojnim te tada još nije vidjela potrebu za policijom.

{slika}

U međuvremenu je više od 100.000 ljudi potpisalo online peticiju kojom pozivaju Twitter da poboljša svoje mehanizme zaštite korisnika od nasilnih i prijetećih poruka. Iako su tvorci Twittera nedavno najavili uvođenje opcije za prijavljivanje nasilja, to se još nije ostvarilo. Tony Wang, menadžer odgovoran za britansku domenu Twittera, sa svog se profila ispričao u nekoliko navrata te izjavio da je takvo ponašanje nedopustivo, kako u stvarnom životu, tako i na Twitteru. Međutim, kako kaže Stella Creasy, problem ionako nije u Twitteru, nego ljudima koji ga koriste, stoga smatra kako policija treba surađivati s društvenim mrežama i razvijati određene “cyber” vještine za dokidanje virtualnog nasilja.

Stella Creasy i Carolina Criado-Perez obje su odlučne u svojim borbama da društvene mreže učine sigurnijima, a žene ravnopravnima pa je na pitanje o odustajanju Carolina odgovorila: “Apsolutno ne, zašto bih? Iskreno, neću im pružiti to zadovoljstvo”.

{slika}

Meni je dosta ovog patrijarhalnog sranja

Slušajte momci, svi znamo sve o stereotipima o feminizmu. Učili su nas da je feminizam samo za žene, lezbijke, mrziteljice muškaraca, gejeve i (dodajte bilo koji negativan stereotip). Popularna kultura (TV serije, knjige, filmovi i časopisi) daje nam jasno do znanja da feminizam nije za nas; dakle feminizam je beznačajan i kukanje i gunđanje moramo ostaviti ženama. Popularna kultura nam također sugerira da preuzmemo ulogu “heroja” kada branimo ženska prava ili feministička pitanja. Jednostavno rečeno, nama se uvjetuje i prisiljava nas se da postanemo zaštitnici, čuvari, spasitelji i viteški džentlmeni koji će učiniti sve da spase “naše” žene. Takvo ponašanje zamaskirano je u profeminističko, a zapravo se iza njega krije seksizam i hegemonijski maskulinitet.

Zanimljivo je kako već kao dječaci nesvjesno učimo kako se trebamo bojati (i odbaciti) feminizam i osnaživanje žena. Razmislite o tome. Kako se osjećate kada ženi otvorite vrata, a ona insistira da vi uđete prvi? Kako se osjećate pored snažnih žena na radnom mjestu, u učionici ili bilo gde drugdje? Kako biste se osjećali da je vaša partnerica uspješnija od vas? Kako biste se osjećali da vam prijatelji kažu kako u vašoj veza vaša partnerica “nosi hlače”?

Momci, učili su nas da je feminizam direktna prijetnja našoj muškosti. Znate što? Društvo nam je lagalo!

{slika}

Vrijeme je da priznamo privilegiranost muškaraca, da se educiramo o tome što feminizam zaista jest i poduzmemo efikasnu akciju kojom ćemo eliminirati sistemsku i svakodnevnu represiju. Postoje razne definicije feminizma, onaj feminizam na koji se ja pozivam definiran je u djelu evanđelistice feminizma, Bell Hooks.

“Feminizam je borba koja želi okončati seksističku represiju. Njegov cilj nije da određena grupa, određena rasa ili klasa žena stekne privilegije. Feminizam ne privilegira žene od muškaraca. On ima moć da na smislen način promijeni naše živote. Najvažnije je da da shvatimo kako feminizam nije lifestyle ili gotov identitet u koji netko može uskočiti.”  (Feministička teorija: od margina prema centru)

 

Feminizam ne mrzi muškarce i zato vas molim da se riješite svojih unaprijed stečenih predodžbi o feminizmu. Mi također možemo biti feministi, ali za to je potrebno puno više truda zbog naših nezasluženih privilegija koje nam je osigurao patrijarhat. Mi, muškarci, potrebni smo feminizmu kako bi smo se suočili sa seksizmom i ugnjetavanjem žena na osobnoj i sistemskoj razini. Prije nego što poduzmemo bilo kakvu feminističku akciju moramo se zapitati koji su to sve načini na koje svjesno ili nesvjesno ugnjetavamo žene i druge marginalizirane grupe svojim vlastitim ponašanjem i djelovanjem. Drugim riječima, priznavanje muške privilegiranosti je nužno ako se želimo kao muškarci identificirati s feminizmom. Jako mi se sviđa tekst Popis muških privilegija u kojem je autor sastavio vrlo detaljnu listu muških privilegija.

Budimo iskreni…nitko nije savršen. Suočavanje s time koliko smo privilegirani bit će svakodnevna borba, ali u tome moramo ustrajati jer se samo tako možemo solidarizirati sa ženama i queer zajednicom i zajedno ukinuti patrijarhat i represiju. O emocionalnom naporu muškaraca feminista, esej Mychala Denzeal Smitha, izvrstan je prikaz unutrašnjeg propitivanja i napora koje muškarci moraju izvršiti kako bi se suprostavili seksizmu na strukturalnoj i individualnoj razini. Učenje feminističke teorije i zalaganje za ženska prava nije dovoljno. Prije svega moramo poduzeti akcije u vlastitim životima. Trebamo prakticirati ono što propovijedamo. Navest ću odličan Smithov odlomak kako biste uvijek imali na umu svakodnevnu seksističku opresiju.

Ono kad se družiš s dečkima i ne reagiraš (možda se čak i uključiš) kada dečki nazivaju tipa ‘pičkicom’ jer se nije upucavao djevojci koju ste vidjeli. Znaš da ulično uznemiravanje nije u redu, ali također si svjestan da si puno duže gledao ženu koja je prošla pored tebe u uskim hlačama nego što je primjereno. Nemoguće ti je s njom voditi debatu a da njezino mišljenje ne odbaciš svodeći sve na PMS, a nakon što te optuži za seksizam odgovaraš joj: ‘Ja sam dobar tip’. Toliko se govori o tome kako su se mizoginija, seksizam i patrijarhat duboko ukorijenili u našu kulturu, a još uvijek ne shvaćaš zašto je uzrujana jer jedini komplimenti koje još daješ su oni o njezinom izgledu. Radi se o svim tim stvarima kojih zapravo nisi svjestan, a mogao bi biti samo ako slušaš što žene govore.

Ako se ne želiš promijeniti, čemu feminizam?”

 

{slika}

Želim vas potaknuti da se izložite neugodnosti kao potencijalni profeministi. Usprotivi se hegemonijskom maskulinitetu i tradicionalnim rodnim ulogama. Pohađaj kolegije na ženskim studijima. Sudjeluj u prosvjedima za ženska prava. Pročitaj knjigu tj. čitaj mnogo knjiga.  Bori se za porodiljni dopust za muškarce. Slušaj žene i druge marginalizirane skupine. Podupri pravo žene na izbor. Suprostavi se kulturi silovanja. Nemoj biti samo promatrač. Bori se protiv svakodnevnog seksizma, pogotovo kada si sa svojim prijateljima!

Toliko toga možemo učiniti i također pomoći ženama i feminističkom pokretu. Da bismo pomogli, moramo biti svjesni da taj pokret ne možemo voditi niti kontrolirati. Žene se već JAKO DUGO  suprotstavljaju patrijarhatu. Mi nismo započeli taj pokret. Zato moramo pristati na sporednu ulogu i zajedno sa ženama i feministima – muškarcima ili bilo kojeg rodnog identiteta, djelovati profeministički. Moramo prihvatiti i da nas se smatra odgovornima. Moramo se educirati i potaknuti druge muškarce na edukaciju. Moramo ustrajati u radu na sebi.

Ne znam za vas, ali meni je dosta ovog patrijarhalnog sranja.

Ne mogu vas prisiliti da vam bude stalo do feminizma i patrijarhata. Do toga morate doći vlastitim naporima. Ali… mogu vam obećati da ćete, ako budete dovoljno hrabri da postanete profeminist, ući u cijeli jedan novi svijet znanja, iskustava i vraški dobrih konverzacija. Stvarno možemo promijeniti svijet.

Sve počinje s tim da mi muškarci shvatimo da trebamo feminizam, više nego ikad.

 

Prevela i prilagodila Ela Tončić

125 milijuna žena je genitalno osakaćeno

Prave i ogromne razmjere sakaćenja ili obrezivanja ženskih genitalija u ponedjeljak je otkrilo UNICEF- ovo izvješće.  Ono govori kako 125 milijuna žena i djevojaka živi s posljedicama FGM-a, no unatoč tome izvješće sugerira da se ta praksa zbog društvenih konvencija i dalje nastavlja dok joj većina muškaraca i žena želi stati na kraj.

U 29 zemalja Afrike FGM se i dalje prakticira, ali više od polovice obrezanih djevojaka živi u samo njih tri – Egiptu, Etiopiji i Nigeriji. Mnoge može iznenaditi da je obrezivanje jako rasprostranjeno u Egiptu. Izvješće kaže kako je u Egiptu obrezano 91% djevojaka, i to njih 77% od strane liječnika što samo pokazuje koliko je ova praksa ukorijenjena te se postavlja pitanje etičnosti liječnika i medicinskih sestara koji su u nju uključeni. 27,2 milijuna žena u Egiptu prošlo je FGM.

Ako se gleda prema postotku obrezanih djevojaka, Egipat se nalazi na četvrtom mjestu, ispod Somalije s 98%, Gvineje s 96% i Džibutija s 93%. Na samom dnu skale, u Ugandi i Kamerunu, obrezan je samo 1% djevojaka. U više od polovice od 29 proučavanih zemalja, UNICEF kaže kako FGM postaje nešto rjeđi. U Keniji i Tanzaniji žene u dobi od 45 do 49 godina imaju tri puta veće izglede da su prošle kroz genitalno sakaćenje od današnjih 15-sto i 16-sto godišnjakinja. No, i dalje postoje mjesta gdje se čini ukorijenjeno. Izvješće kaže:

Nema značajnih promjena, odnosno smanjenja genitalnog sakaćenja/obrezivanja djevojka i žena u dobi od 15 do 49 godina u zemljama poput Čada, Džibutija, Gambije, Gvineje Bissau, Malija, Senegala, Somalije, Sudana i Jemena.


{slika}

 

UNICEF je otkrio kako postoji velika potpora i muškaraca i žena za ukidanjem FGM-a.

U većini zemalja u kojima se prakticira FGM i obrezivanje, većina djevojaka i žena smatra kako bi tome trebalo stati na kraj. Štoviše, postotak žena koje podržavaju ovu praksu je znatno manji od udjela djevojaka i žena koje su obrezane, čak i u zemljama gdje je utjecaj vrlo jak.

U 11 zemalja s dostupnim podacima najmanje 10% djevojaka i žena koje su obrezane kažu kako ne vide nikakve prednosti ove prakse. Ovaj udio doseže gotovo 50% u Beninu i Burkini Faso, a 59% u Keniji. Ne iznenađuju veći izgledi da će biti obrezane one djevojke čije majke podržavaju ovu praksu.

Genitalno sakaćenje se često doživljava kao manifestiranje patrijarhalne kontrole nad ženama što sugerira da su muškarci snažni pristaše ovakve prakse. U stvari, podjednaku razinu podrške za ukidanjem FGM-a pružili su i žene i muškarci. U Čadu, Gvineji i Sierra Leoneu znatno više muškaraca nego žena želi prekinuti FGM i obrezivanje.

Pretpostavka da djevojka neće naći muža ako nije obrezana u izvješću se ne podupire. Osim u Eritreji, relativno mali broj žena govori o obrezivanju kao opravdanju za sklapanje braka. S iznimkom Gvineje, Gvineje Bissau, Senegala i Tanzanije, u izvješću stoji kako opada podrška FGM-u.

Prevela i prilagodila Mirna Šimunović