sdadmin, Author at Libela - Page 1153 of 1806

Bit ću usidjelica!

Posted on June 26, 2013 by sdadmin

Dvadeset i tri su mi godine i prilično sam sigurna da se nikad ne želim udati. Imam li psihičkih problema? Nemam. Jesam li odbojno biće? Nisam. Jesam li gledala roditelje kako se svađaju oko novca, skrbništva nad djecom ili kućnih ljubimaca i jesam li zbog toga istraumatizirana? Nisam. Moji roditelji su u sretnom braku već 25 godina i još se uvijek vole.

Zašto jednostavno ne prihvatim okove braka? Jednostavno je i odgovorit ću na to citatom iz filma: “Ne želim nekome biti nešto.” To je Summer (Zooey Deschanel) rekla Tomu (Joseph Gordon-Levitt) u filmu 500 dana ljubavi. Kada je riječ o braku, ja sam poput Summer. Baš kao i ona osjećam pritisak od davanja sebe nekome. Osjećam to poput tereta na ramenima, a trenutno čak niti nisam u vezi.

Normalno je biti u braku pa si stoga pomalo čudan nisi u njemu. Ljudi će se pitati je li s tobom sve u redu i morat ćeš objašnjavati zašto nisi. Kako to da nisi u braku? Zar još nisi upoznala pravu osobu? Kada si u braku, nitko te ne pita zašto si udana i jesi li uopće udana za pravu osobu. Ljudi se jednostavno vjenčaju i točka. Veća je vjerojatnost da će se za slobodne/neudane žene reći da su jadne i osamljene nego za slobodne/neoženjene muškarce. Pogledaj ga, on je snažan neovisan muškarac! Pogledaj nju, ona još uvijek čeka Onog pravog!

U nekim zemljama veći je pritisak na ženama da pronađu partnera. U Kini, žene se označava kao usidjelice ako su neudane i starije od 27 godina. Taj se izraz koristi i u medijima i u vladi i time se vrši snažan pritisak na određenu skupinu žena. Velik je i broj djevojčica koje prisilno stupaju u brakove, pogotovo u zemljama u razvoju. Ujedinjeni narodi procjenjuju kako će do 2020. biti sklopljeno 14.2 milijuna dječjih brakova godišnje.

Ako ništa drugo, u Europi barem možemo pristati ili odbiti. Pitam se kaže li netko ikad: Pristajem, ali pod ovim uvjetima..,baš kao što je to rekla Margaret Thatcher svom zaručniku Dennisu ( bez obzira na to kakva je osoba bila, o tome ćemo raspravljati neki drugi put, u redu?). Sjećam se dijaloga iz filma Čelična Lady, o životu Margaret Thatcher. Kada ju je njen suprug tek zaprosio nije odmah pristala. Rekla je: “Da! Toliko te volim, ali nikad neću biti jedna od onih žena, Dennis. Koje su tihe i lijepe uz bok svoga supruga. Ili povučene i same u kuhinji dok peru suđe.”. Njen zaručnik joj je tad rekao da će za takve poslove nabaviti poslugu, a Margaret mu je uzvratila: ” Život je više od kuhanja i čišćenja i djece. Znači više od toga. Ne želim umrijeti dok perem šalicu za čaj! Ozbiljna sam, Dennis, reci da razumiješ!” Dennis je pokušao odagnati njene sumnje rekavši: “Draga, baš zato te i želim oženiti.”

Ako ste pogledali taj film sigurno se sjećate tog dijaloga i ako ste gledali film 500 dana ljubavi, znate da se nakraju Summer ipak uda. Pa ako se i ja poput Summer ipak udam, neka to barem bude pod uvjetima koje je postavila Margaret.

Prevela i prilagodila: Marijana Drempetić

Napad na LGBT centar u Skopju

Posted on June 24, 2013 by sdadmin

U subotu oko 19 sati grupa huligana napala je Centar za podršku LGBTI u Skopju. Ceremoniju otvaranja Nedelje ponosa, prekinula je grupa od 30-tak mladih ljudi koji su opkolili i napali pripadnike/ce LGBT centra.

Prvi dan bio je rezerviran za projekciju kratkih filmova i panel o zdravstvenim pravima transrodnih osoba, međutim u toku projekcije ispred Centra okupila se grupa ljudi koji su uzvikivali prijeteće parole, bacali kamenje, flaše i cigle. Razbijeni su prozori i ulazna vrata LGBTI centra. Sudionici/e su srećom ostali/e nepovređeni, iako je jedan policajac ranjen kada je pokušao da uhvati neke od napadača.

Ranije tog dana grupa tinejdžera koja je sudjelovala u protestu protiv održavanja Nedelje ponosa, napala je u centru Skoplja lice koje je opisano kao “slučajni prolaznik”.

Bekim Asani, jedan od organizatora Nedelje ponosa, pokušao je opisati kako su se osjećali prisutni u Centru kada je napad počeo: “Gledali smo filmove, kada smo čuli buku u prizemlju objekta, a potom i razbijanje stakla i pretnje grupe koja je opokolila Centar. Sudionici/e su bili duboko šokirani i uplašeni i nisu znali šta da rade i kako da reagiraju. Primijetili smo nekoliko policajaca koji su nastojali rastjerajati i uhititi napadače, vidjeli smo i da je jedan policajac povrijeđen. Svi smo bili uznemireni. Mislim da ovaj incident potvrđuje težak položaj LGBT osoba u Makedoniji, koji trpe diskriminaciju na više nivoa. Zbog iskustva od prošle godine, kada je nekoliko aktivista i aktivistkinja bilo povrijeđeno, odlučili smo da ove godine ne šetamo ali da organiziramo Nedelju ponosa u prostoru LGBTI centra. Dobivali smo na stotine prijetnji na našoj FB stranici, ‘Smrt pederima’, ‘Umrite svi’ itd. Međutim, i pored toga mi smo odlučili da ne odustanemo od događaja najavljenih za Nedelju ponosa.”

Ranije ove godine makedonski političari podržavali su govor mržnje prema LGBT populaciji, kako bi privukli birače na lokalnim izborima u Makedoniji.

U godišnjem izveštaju ‘Rainbow Europe Index 2011’, međunarodna lezbijska, gej, biseksualna, trans i interseksualna asocijacija, ILGA-Europe, Makedonija je ocenjena kao najugroženija zemlja na Balkanu u pogledu pravne zaštite za LGBT osobe, ali i jedna od najugroženijih u Europi.

‘RH je destinacija, izvor i tranzitna zemlja za trgovinu ljudima’

Posted on June 24, 2013 by sdadmin

Američki State Department u svojemu je godišnjem izvješću o trgovini ljudima u svijetu preporučio Hrvatskoj jačanje napora na identifikaciji žrtava trgovine ljudima, izricanje kazni organizatorima trgovine ljudima u skladu sa zločinom koji su počinili te jačanje prevencije.

U izvješću za 2013., u kojemu State Department rangira 188 zemalja po tome kako su djelovale na području borbe protiv trgovine ljudima i drugih oblika eksploatacije, postoje četiri kategorije, a Hrvatska je svrstana u ‘skupinu 2’ među zemlje čije ‘vlade ne ispunjavaju u potpunosti standarde.., ali ulažu znatne napore da ih dostignu’. ‘Skupina 1’ su najbolje rangirane zemlje, a ‘skupina 4’ najlošije.

‘Hrvatska je destinacija, izvor i tranzitna zemlja za muškarace, žene i djecu podvrgnute trgovini ljudima u svrhu prisilne prostitucije i prisilnog rada’, kaže se u izvješću.

‘Hrvatske žene i djevojke postaju žrtvama trgovine ljudima u zemlji i diljem Europe. Žene i djevojke iz Srbije, BiH i drugih dijelova istočne Europe podvrgnute su prisilnoj prostituciji u Hrvatskoj. Žene i muškarci su, prema izvješćima, podvrgnuti prisilnom radu u poljoprivrednim djelatnostima. Djeca se iskorištavaju za prostituciju na Jadranskoj obali, posebice tijekom vrhunca turističke sezone’, navodi se u izvješću.

Prevencija i suzbijanje zločina iz mržnje u Republici Hrvatskoj

Posted on June 24, 2013 by sdadmin

U petak 28. lipnja s početkom u 11 sati na Filozofskom fakultetu u Rijeci (dvorana 207) bit će održan okrugli stol pod nazivom “Prevencija i suzbijanje zločina iz mržnje u Republici Hrvatskoj”.

Okrugli stol organizira Ured za ljudska prava i prava manjina Vlade Republike Hrvatske.

Gosti okruglog stola su: mr.sc. Branko Sočanac, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, Diana Kovačević Remenarić, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, Damira Delost, sutkinja općinskog suda u Rijeci, Ljubomir Linić iz Policijske uprave Primorsko goranske županije, književnica i aktivistkinja Kristina Posilović te odvjetnica Ana Bandalo.

Moderatorica okruglog stola bit će Lana Velimorović Vukalović.

Crkva cenzurira i provodi inkviziciju

Posted on June 23, 2013 by sdadmin

Izložba slika triju umjetnica – Marije Koruga, Monike Meglić i Melinde Šefčić pod nazivom ‘Ženski autoportreti – upisivanje tijela’ u kapelici Sv. Trojice u Kastvu prekinuta je zbog intervencije kastavskog župnika Franje Jurčevića koji je zaprijetio da će izbaciti slike iz kapelice ako ih organizatori sami ne uklone.

Župnik Jurčević bio je revoltiran prikazom obnaženih tijela na slikama – autoportretima umjetnica, pa je izvan radnoga vremena galerije ušao u prostor kapelice, skinuo slike na pod i okrenuo ih licem prema zidu.

Udruga ‘Kastafsko kulturno leto’ u sklopu istoimenoga festivala već deset godina priređuje izložbe u toj kapelici, a njezin predsjednik rekao je da su u udruzi odlučili prekinuti izložbu kako bi zaštitili umjetnine. Odlučeno je i da se više ne koristi galerijski prostor unutar ove kapelice, unatoč tome što ona nije posvećena i nema liturgijsku namjenu i godinama djeluje kao galerija.

“Nažalost, tradicija crkvene cenzure i inkvizicije u Hrvatskoj prisutna je i u 21. stoljeću, na pragu ulaska u Europsku Uniju. Naime, izložba Ženski autoportreti – upisivanje tijela je u očima crkvenih vlasti bila preveliki otklon od ‘prihvatljivog’ i konzervativnog shvaćanja ženskog tijela i žene općenito” stoji u priopćenju Uprave Kastavskog kulturnog leta.

Na svome blogu, na kojemu uobičajeno iznosi svoje stavove, župnik Franjo Jurčević spomenuo je da je zbog desakralizacije prostora skinuo slike koje je nazvao ‘glupošću od navodne umjetnosti’. Poručio je i da će u kapelici Sv. Trojice postaviti trajnu izložbu sakralnih predmeta župe sv. Jelene Križarice iz Kastva a ne, kako je naveo, ‘nikakve izložbe onih koji ne misle svojom glavom nego svojim međunožjem’.

Podsjetimo, Franjo Jurčević je 2011. uvjetno osuđen na tri mjeseca zatvora zbog poticanja na nasilje i isticanja mržnje prema homoseksualcima na svome blogu.

Održana Roza hipnoza: Psi laju, prajdovi prolaze!

Posted on June 23, 2013 by sdadmin

U petak, 21. lipnja, u Književnom klubu Booksa održana je sedma, a ujedno i zadnja, Roza Hipnoza, ciklus tribina koje je pokrenulo Udruženje Zagreb Pride. Tema ove Roze hipnoze prigodno je bio nedavno održan Zagreb Pride i njegov utjecaj na LGBT, ali i širu društvenu zajednicu, kako se sam Pride mijenjao kroz godine, tko su ljudi koji su omogućili njegovo održavanje i slično.

Gosti i gošće ove tribine bili su Ana Brakus, članica Organizacijskog odbora Povorke ponosa, Bruno Šimleša, sociolog i autor bestselera “Ljubavologija”, Karla Horvat Crnogaj, urednica queer.hr i nekadašnja organizatorica Povorke ponosa, novinarka Barbara Matejčić i politički analitičar Davor Gjenero.

Tribina je otvorena retrospektivnim pogledom na prvi splitski Pride 2011. godine, za kojeg je Šimleša rekao kako on označava prekretnicu za hrvatsko društvo po pitanju LGBT aktivizma jer se onda shvatilo da se radi o borbi za ljudska prava, a ne samo prava LGBT osoba. Upravo zbog toga su danas u toj priči i ljudi koji ranije nisu bili aktivni niti zainteresirani za aktivizam. Naglasio je kako se protiv nazadnjačkih vrijednosti uvijek treba boriti, a Povorka označava upravo to. Na njega se nadovezala Matejčić koja je istaknula kako je u splitski Pride ugrađeno sve što se prethodnih godina događalo na zagrebačkim Povorkama te da se “u Splitu od te godine puno toga promijenilo zbog zagrebačkih iskustava koja su potaknula takve promjene”.

Gjenero se osvrnuo na važnost prisutnosti političkih ličnosti na Prajdu, kao što je ove godine bio gradonačelnik Splita u splitskoj Povorci. Naveo je kako promjene u samom Prajdu utječu i na političke promjene, no da građansko društvo svejedno mora zadržati određenu distancu prema političarima u tom kontekstu. Unatoč tome, gradonačelnik na čelu Povorke svakako jest važna manifestacija promjene društva i politike. U Zagrebu to ne možemo očekivati jer sadašnji gradonačelnik ne stoji uz bok građanskom društvu i ne smatra njihovu borbu svojom. No ipak, zagrebački Prajd uspio je uspostaviti tradiciju postepene promjene društva i pokazati političkim elitama pragmatične probleme LGBT zajednice.

Horvat Crnogaj se nadovezala na to rekavši kako su se kroz godine postojanja Povorke pokazale brojne promjene, ali se istovremeno i ogolila mržnja koja je i dalje sveprisutna u društvu, tako da vidljivost raste u oba smjera. Jedna od ključnih razlika između prvog i posljednjeg splitskog Prajda jest i promjena vlasti i njihovo pozicioniranje spram LGBT tematike, što je vrlo važno, osobito u jednom konzervativnom gradu poput Splita.

Što se same organizacije ovogodišnje Povorke ponosa u Zagrebu tiče, Brakus je istaknula kako su svi ljudi koji su sudjelovali karakterno vrlo različiti, no svima im je bila zajednička želja da naprave super Pride. Velika količina predanosti i zajedničkog rada je ono što smatra najbitnijim u cijeloj priči. OOPP (Organizacijski odbor Povorke ponosa) uz to ima i emancipatorski učinak jer pozitivno utječe na stavove ljudi, oslobađa ih straha i potiče da se aktiviraju u pitanjima koja ih se osobno tiču. Također je navela kako je nedavna referendumska inicijativa osvijestila ljude i razotkrila ozbiljne probleme s kojima se susrećemo i protiv kojih se potrebno pokrenuti i poduzeti konkretne korake, u čemu Pride ima bitnu ulogu.

Po pitanju aktivizma, Brakus je navela kako se ljudi inače teško prijavljuju na volontiranje, no ova specifična situacija u hrvatskom društvu potaknula je veći broj ljudi nego inače. Za nju je sudjelovanje u organizaciji nešto što radi zbog sebe same, zbog čega se osjeća bolje jer zna da radi nešto dobro za sebe, a pritom ne čini ništa protiv drugih. Horvat Crnogaj se nadovezala rekavši da su se ljudi danas spremniji uključiti jer je i sama zajednica snažnija i sve više integrirana u svojim ciljevima.

Šimleša se osvrnuo i na mišljenje koje prevladava u javnosti o Povorci kao o nekoj razvratnoj manifestaciji, iako je očigledno da kod nas nije tako. Rekao je kako je za njega to glupa ideja koja nema nikakvu logičku podlogu te da je to mišljenje ljudi indoktriniranih nekim idejama koje nemaju uporište ni u stvarnosti niti u zdravom razumu. Naglasio je kako se potrebno obratiti “onima u sredini”, koji nisu upućeni u tematiku i koje je nužno educirati da je to i njihova borba. Sama LGBT zajednica već sve to zna, a fanatike treba jednostavno zanemariti jer niti im je moguće promijeniti mišljenje niti su uopće vrijedni pažnje. Horvat Crnogaj je dodala da ljude najviše iritira u samoj Povorci to što je šarena i vesela jer “valjda ako nemamo izraze mržnje na licu dok hodamo gradom, nemamo ni stvarne probleme”.