Turska, ne daj se!

Novi miran prosvjed solidarnosti i podrške turskom narodu održan je u petak u Zagrebu.

Marš je krenuo od parka Zrinjevac do Turske ambasade ispred koje su okupljeni izrazili svoje nezadovoljstvo trenutnim stanjem u Turskoj te sistemskom vladavinom premijera Erdogana.

Naime,  prosvjedi koji su počeli kao mirni protest u Gezi parku u Istambulu s ciljem obrane parka na kojem se treba izgraditi novi shopping centar prerasli su u krvavi sukob građana i građanki Turske s policijom. 

Prosvjedi traju već gotovo dva tjedna, no premijer ne namjerava posustati jer navodno i dalje uživa podršku većine turskog stanovništva. Europska zajednica negoduje zbog pretjerane uporabe sile, a prosvjednici i prosvjednice optužuju premijera da želi islamizirati društvo.

Prema posljednjem izvješću sindikata turskih liječnika u jeku prosvjeda su poginule četiri osobe te je 4.785 osoba ozlijeđeno. Špekulira se da je broj poginulih ipak veći.

{slika}

Prosvjedi podrške turskome narodu odvijaju se svuda po Europi. Iako je ovaj zagrebački prosvjed na Facebooku obećalo pohoditi više od 600 ljudi, okupilo se tek nešto manje od pedesetak aktivista i aktivistica koji su najavili novi prosvjed podrške ukoliko se ne smiri trenutna situacija u kojoj se na brutalan i neprihvatljiv način krše ljudska prava u Turskoj. Na tom će se prosvjedu, nadamo se, ljudi ne samo okupiti na Facebooku već i na samom prosvjedu.

U ponedjeljak podršku tusrkim građanima i građankama, koje su svakodnevno suočene s policijskom brutalnošću i represivnim državnim aparatom, poslali su i studenti i studentice Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, te njihovi prijetelji i prijateljice.

Šareni i mirni Split Pride

Treća splitska Povorka ponosa pod sloganom Potpuna ravnopravnost protekla je bez ikakvih izgreda. Štoviše, grad pod Marajanom se šarenio i veselio kao nikada prije.

Više od 500 sudionica i sudionika Pridea prošetalo je u povorci od Đardina preko Ulice kralja Tomislava i Marmontove do Rive, gdje su se održali govori, ali i glazbeni nastupi.

Rasplesanoj i šarenoj povorci obratili su se Ljubomir Mateljan iz Rišpeta, Edo Bulić iz Iskoraka, Sanja Juras iz Kontre, ali i novopečeni splitski gradonačelnik Ivo Baldasar, koji je obećao izgradnju LGBT centra u Splitu tijekom svog mandata.

“Split je jednom pogriješio, ali to je sada ispravio. Onim građanima koji se ne slažu s ovim prosvjedom poručujem da se radi o ljudskim pravima, a LGBT zajednica je dio ljudskog roda”, rekao je Ivo Baldasar – prvi gradonačelnik u Hrvatskoj koji je stao na čelo povorke ponosa.

{slika}

“Tema ovogodišnjeg Pridea, kao i prethodnih, pravo je na brak, koje je sad u posebnom interesu pažnje. No, osim toga važno je raditi i na suzbijanju diskriminacije protiv LGBT osoba. Mi smo poslali Ministarstvu pravosuđa nacionalni program za suzbijanje diskriminacije LGBT osoba, no još nismo dobili odgovor. LGBT prava ne mogu čekati”, rekao je Edo Bulić iz Iskoraka, najavivši kako od sljedeće godine organizaciju prepuštaju novoj udruzi Rišpet, prvoj koja se bavi LGBT pravima u Splitu.

“Ove godine sve je relaksirajuće”, rekla je Mirjana Kučer, sad već bivša organizatorica Split Pridea, a ugledni profesor Nikola Visković, dodao je kako je prvi bio masakrirajući, drugi okupacija. Ukratko, od napada na povorku prije dvije godine, do prajda na čelu s gradonačelnikom, prenosi H-alter.

Sanja Juras iz Kontre je istaknula kako traže od nadležnih državnih institucija spriječavanje referenduma o ljudskim pravima, ali i konkretne korake kako bi se osigurala potpuna ravnopravnost istospolnim obiteljima.

Inače, ove godine povorku je osiguravalo bitno manje pripadnika snaga reda u odnosu na prošlu godinu.

Podrška Split Prideu iz Poreča

Jučerašnja splitska Povorka ponosa dobila je podršku i iz Poreča. Naime, aktivistkinje Centar za građanske inicijative održale su simboličn performans – prošetale gradom s transparentom na kojem je pisalo Poreč + Split = ljubav! Ovo je zemlja za sve nas! Potpuna ravnopravnost.

“Ponukane događajima u posljednje vrijeme u Hrvatskoj, htjele smo i ovim putem iskazati svoju podršku LGBT pojedincima i pojedinkama te ukazati na nužnost zaštite prava svakog čovjeka, kao i na potrebu da se javnost dodatno senzibilizira za poteškoće s kojima se LGBT osobe susreću”, poručili su iz CGI-ja.

{slika}

Odbili podršku stranaka: Vi ste krivi za ovo što se danas događa!

Nakon što su jedna po jedna politička stranka pokušale se okoristiti građanskim prosvjedima i blokadom institucija BiH, prosvjednici okupljeni na platou odlučili su javno reagirati i nedvosmisleno odbiti podršku bilo koje političke stranke, prisvajanje i zloupotrebu opravdanog građanskog prosvjeda, prenosi Radio Sarajevo.

“Političke stranke iz FBiH se bezobrazno pokušavaju okoristiti prosvjedima građana i građanki, pokazujući time da kao i uvijek djeluju koordinirano sa svojim kolegama iz RS-a. Koristeći već dobro poznate metode mazanja očiju i podmetanja neistina, žele skrenuti pažnju s vlastite odgovornosti za sve probleme. E, pa ne može! Dosta je bilo”, napisali su prosvjednici u svom priopćenju.

“Mi, kao oni kojima je stalo do budućnosti sve djece u BiH, ma kako se zovu i odakle dolaze, dužni smo reagirati. SDA, SDP, SBB, SzBiH i svi ostali koji dajete podršku i na ovaj ili onaj način stajete na našu stranu – nemojte to činiti! Vi i jeste krivi za ovo što se danas događa. Vi ste krivi što svakog tjedna skupljamo pare da se bolesna djeca mogu liječiti. Vi ste krivi što nam bebe nemaju matične brojeve. Vi ste krivi što ne živimo nego životarimo. I zato nemojte biti licemjerni i pokušavati iskoristiti jednu plemenitu ideju za vlastitu promociju. Neće vam proći, provaljeni ste! Vi morate biti u službi nas, a ne obrnuto”, zaključili su.

“Ovim putem se obraćamo i prijateljima iz drugih gradova – nemojte koristiti pomoć političara u organizovanju prosvjeda! Njima je to samo skupljanje glasova i jeftinih političkih bodova. Kao i uvijek do sada, zloupotrijebit će dobru ideju za vlastitu korist. Braćo i sestre, ne dozvolite im to! Ne uzimajte od njih pare za prevoz, rekvizite, majice… Ako hoće da pomognu, neka počnu raditi u korist običnih ljudi!

Nama je svejedno je li beba iz Banja Luke, Tuzle, Mostara, Sarajeva, Bijeljine, Brčkog, Travnika… Nama je svejedno je li se dijete zove Marko, Mustafa, Miroslav, Ana, Aida, Antonija, Belmina, Branko, Branislav… Nama je svejedno SDA, SNSD, SDP, HDZ, SBB, SDS – nama ste svi krivi i odgovorni podjednako! Donesite trajno rješenje za JMBG. Počnite raditi svoj posao. Posao za koji ste plaćeni. Posao za koji vas mi plaćamo. Više nas ne možete zaustaviti!”, stoji u priopćenju za javnost koje su uputili organizatori protesta za JMB.

Na Kalemegdanu u Beogradu, kod spomenika Pobjednik, za danas je zakazan skup ‘Svi smo mi Belmina’, u znak podrške građanima Sarajeva koji protestuju ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH u Sarajevu, prenio je srbijanski Blic.

El Salvador: Abortus ispred života

Vrhovni sud El Salvadora odbio je 22-godišnjakinji pobačaj koji bi joj mogao spasiti život. ‘Beatriz’ je pseudonim za 26 tjedana trudnu 22-godišnju ženu, koja boluje od lupusa i zatajenja bubrega, za koju doktori/ice tvrde kako će joj se bolesti pogoršati i moguće dovesti do ozbiljnog pogoršanja koje ju može ubiti. Njezini doktori/ice žele da napravi pobačaj djeteta, koje ima anecefaliju, ozbiljnu urođenu bolest koja se očituje u nedostatku dijelova mozga i lubanje, te nema skoro nikakve šanse za preživjeti nakon rođenja. Ako dijete i preživi porod, samostalan život ne može trajati dulje od nekoliko dana. Kako je život majke ugrožen, a fetus ima izglede da preživi najviše par dana, Beatriz zaslužuje pravo na pobačaj.

No, tragično i nevjerovatno, El Salvador je jedna od pet država (uz Čile, Nikaragvu, Dominikansku Republiku i Maltu) koje brane pobačaj u svim slučajevima, bez ikakvih iznimaka, čak ni u slučaju silovanja ili incesta, ni u slučaju zaštite života same trudnice.

No, prije to nije bio slučaj. El Salvador je dopuštao pobačaj u slučaju ugroze zdravlja trudnice, silovanja, incesta ili ozbiljnog oboljenja fetusa, no 1998. godine, vlada je donjela na snagu zakon koji zabranjuje pobačaj u svim slučajevima, bez iznimke. Ne samo da je pobačaj apsolutno ilegalan u El Salvadoru, već država okrutno pojačava svoje drakonske zakone. Procjenjuje se da je 628 žena uhićeno i zatvoreno, neke čak na 30 godina, zbog izvršenja pobačaja nakon što je zakon stavljen na snagu.

Od uhićenih žena, njih 24 su optužene za ‘teško ubojstvo’ nakon što su pobacile, čak i u slučaju spontanog pobačaja ili slučaja rođenja mrtvorođenča. Ako doktor/ica nađe tragove i dokaze pobačaja, moraju prijaviti svoje pacijentice policiji. Žene koje su tražile medicinsku pomoć nakon neuspjelih pobačaja su lisicama privezivane za bolničke krevete. Naravno, podatak o ilegalno izvršenim pobačajima se ne zna. No, autoinducirani pobačaji su drugi po redu uzrok smrti majki u državi.

{slika}

U ožujku ove godine, doktori/ice od Beatriz su se prvi put obratili/e vlastima za dopuštenje da naprave pobačaj iz očitih zdravstvenih razloga, te za garanciju da neće biti zakonski proganjani. Državni tužilac odbio je dati takvo jamstvo, stoga je odvjetnik od djevojke slučaj preusmjerio na Vrhovni sud. Slučaj je privukao pozornost svjetskih medija i javnosti. Ured visokog predstavnika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Amnesty International, Care2, Human Rights Watch, RH Reality Check– sve su te organizacije apelirale na predsjednika El Salvadora i tamošnji Vrhovni sud da intervenira i dopusti pobačaj Beatriz. Mnoge feminističke organizacije u El Salvadoru također se bore za Beatriz, protestirajući ispred zgrade Vrhovnog suda.

Usprkos svemu tome, odlukom četiri naprema jedan, Vrhovni sud je presudio da “prava majke ne mogu biti u privilegiranom statusu prema pravima fetusa”. Sud je dodao kako opasnost za život Beatriz nije izvjesna, aktualna ili skorašnja, već više potencijalna.

Kada je Batriz rodila svog sada 14-mjesečnog sina, skoro je umrla: pretrpjela je pogoršanje lupusa, anemije, pneumonije i visokog tlaka, što je dovelo do ozbiljnog stanja preeklampsije. Dijete je porođeno na hitnim carskim rezom, te je ostao u bolnici gdje su mu dijagnosticirani probavni i respiratorni problemi.

Njezini doktori upozoravaju kako postoji ‘jaka mogućnost smrti pri porodu’ ako Beatriz ne napravi pobačaj. Beatriz želi živjeti radi svog rođenog djeteta: “Želim živjeti kako bi zaštitila i odgojila svog sina”. No, izgleda da možda to neće biti moguće.

Ako Beatriz zaista umre, Vrhovni sud će imati krvlju okaljane ruke. Krvave ruke imati će i predsjednik Mauricio Funes, koji je odbio intervenirati, uz to nadodavši: “Mi ne pokušavamo ovaj slučaj iskoristiti za dobivanje glasova. Jasno smo istaknuli svoju poziciju: Beatriz je jedina koja ima pravo odlučiti o svom životu, i životu svog djeteta, a ne sve te silne agencije koje ovim slučajem žele ojačati i proširiti svoj utjecaj”.

{slika}

Jasno je da Beatriz nema nikakva prava, kao što to predsjednik to zna. Njegova optužba o politizaciji ovog slučaja izrazito je razarajuća i licemjerna, kada je očito da upravo politika utječe na njegov stav o pobačaju. Kada se natjecao za predsjednika, podupirao je dekriminalizaciju pobačaja u Mexicu, te predlagao da El Salvador preispita svoje rigorozne zakone protiv pobačaja. Njegova stranka, FMLN- stranka ljevice, podupire dekriminalizaciju pobačaja. No, nakon što je Crkva zahtjevala da se svi predsjednički kandidati izjasne po pitanju pobačaja, Funes je izokrenuo svoju poziciju, postavši zagovaratelj/podržavatelj kriminalizacije.

Katolička crkva u El Salvadoru, koja se glasno i jasno suprostavila zahtjevima Beatriz, također će imati krvave ruke. Katolički novine tvrde kako ofenzivni, feministički anti-life lobiji manipuliraju s Beatriz. Tamošnji nadbiskup napao je sve koji podržavaju Beatriz, govoreći: “Već vidim kako će sutra postati normalnu skalpelom ubijati djecu, samo zato što su im oni pokazali put”. Nadbiskup, veliki medicinski stručnjak kakav je, nadodao je: “Koliko ja shvaćam, majka dijeteta nije na intenzivnoj njezi… Za mene, dijete u maternici je više ugroženo jer postoji cijeli pokret kako bi se okončao njegov život. Samo Bog zna koliko će to dijete, koje žele ubiti, zapravo živjeti”. Oče, doktori znaju koliko bi ovo dijete živjelo, te se radi najviše o nekoliko dana.

Razne anti- choice organizacije, poput The Familiy Net, koja predstavlja pedeset anti-choice organizacija, poput Yes to life (osim ako ste već rođeni, jer očito je onda No to Saving Life), također će imati krvave ruke. Predsjednik udruge Yes to Life objasnio je kako je Beatriz ‘stabilna i u mogućnosti govoriti, a mi želimo dobrobit njezinom fizičkom i emocionalnom stanju’. Kako ovo uopće prokomentirati? Predsjednik The Family Neta, Carlos Mayora Escobar, rekao je: “Ova pacijentica je dobro, njezina je bolest neaktivna, te se ne nalazi u nikakvoj trenutnoj opasnosti, dok će ovo dijete svakako biti izgubljeno, najvjerovatnije unutar par minuta od poroda”.

Mayora je nadodao: “Ovi ljudi, zašto oni žele legalizaciju pobačaja u našoj državi? Iz političkih razloga, ideoloških razloga, i razloga nama potpuno nepoznatih i stranih. Mi uvijek želimo braniti prava žena”. Zaista imaju jedinstven način na koji to rade.

Change.org je pokrenula peticiju koja poziva Papu da intervenira. Uostalom, to bi bilo jako pro-life od njega.

{slika}

Iako je (nadam se) većini čitatelja i čitateljica jasno što je problematično u cijelom ovom slučaju (a koliko je još takvih slučajeva koji ne dopiru do javnosti i medija), svejedno imam potrebu dati svoj komentar. Smatram da je najproblematičnije od svega što se vođe mnogih pro-life udruga te razni katolički čelnici postavljaju, odnosno sebe prikazuju, kao vrhovni eksperti za sva pitanja koja se tiču cjelokupnog ljudskog života.

Uopće ne želim ulaziti u proračunatu politiku predsjednika Funesa, jer je jasno da je tu riječ o političkom i ljudskom nemoralu i kalkuliranju, koji toliko često susrećemo i u našem društvu (najpoznatiji primjer u Hrvatskoj je poznato glasanje tadašnjeg ministra Bajsa protiv zakona o umjetnoj oplodnji, iako je i sam otac djeteta začetog tim ‘neprirodnim’ putem), te on ne zaslužuje daljnje trošenje mojih tipkanih riječi. Također ne želim ulaziti u debatu pro-life i pro-choice udruga kao takvu, te imam stav da svatko ima pravo na svoje mišljenje o toj temi, makar ono bilo različito od mog, konkretno pro-choice stava. Problem nije debata između te dvije suprostavljene pozicije, iako se naizgled čini tako.

Smatram da je ključno razumijevanje politike Katoličke crkve te njezino postavljanje prema svakodnevnim ljudskim problemima i izborima. Zašto je velikom dijelu zapadnih liberalnih i sekularnih demokracija ova priča šokantna? Zbog toga što liberalno državno uređenje podrazumjeva da postoje ljudi s različitim interesima i težnjama u životu, te ti ljudi imaju vlastite koncepcije dobra, koje žive po svojoj savijesti (vjerničkoj ili ne) dokle god ne ugrožavaju druge pripadnike/ice društva. Postoji država koja se trudi (iako to zaista nikada nije) biti što neutralnija, tolerirajući različite izbore koje ljudi svakodnevno u svom životu rade. Libealna demokracija ima tendenciju biti univerzalna, šireći se svijetom, negdje manje, a negdje više uspješno. Katolička crkva je drugi fenomen koji ima pretenziju djelovati univerzalno, što ona svakako po definiciji jest – jer svi smo mi ‘djeca Božija’. No, za razliku od liberalne demokracije, Crkva ima jasnu koncepciju dobra, te dopušta samo jednu istinu, i to onu koju ona zastupa. Samo je jedna definicija života, koji počinje od začeća, te on prestavlja apsolutnu vrijednost, kako je to u slučaju El Salvadora.

Iako je godinama u El Salvadoru pobačaj bio dopušten u nekim medicinskim slučajevima, 1998. konzervativne snage su realizirale crkveni stav kao državni, ne ostavljajući više ikakav prostor djelovanja medicinskim stručnjakinjama/cima i u konačnici samim ženama. Kriminalizirajući pobačaj, konzervativna revolucija je učinila svoje – pojela je svoju djecu, djecu poput Beatriz! Postavljajući se kao vrhovni stručnjak za medicinska pitanja, Crkva i država kroz prizmu religijske dogme ugrožavaju život Beatrice i svih žena koje su u sličnoj poziciji. Patronizirajući stav prema ljudima i samoj znanosti zabrinjavajuć je, te onemogućava ljudski progres.

Sumnjam da itko vjeruje da je naše hrvatsko društvo imuno na ovakve promjene, pogotovo ne nakon prikupljanja potpisa za referendum o definiranju obitelji i cijele debate oko zdravstvenog odgoja. Kao što se u El Salvadoru Crkva (zajedno s državnim vrhom) postavila za vrhovni medicinski autoritet, procjenjujući ozbiljnost ugroze zdravlja Beatriz, tako se u našem društvu Crkva (katkad prikriveno, a katkad ne) postavila kao konačni tumač ljudske seksualnosti i prirode. Što nama slijedi? Kako u Europi možemo pratiti trend rasta podrške desnim političkim snagama (koje često uživaju podršku crkvi) i radikalno desnim strankama, pogotovo u društvima neposredno nakon priključenja Europskoj uniji, konzervativna revolucija u Hrvatskoj sve je izglednija, a El Salvador sve bliži. Jedino što nam ostaje da svatko od nas tiho u sebi izgovori :”No pasarán!”.

Treći splitski Pride!

Danas se u Splitu održava treći Split Pride. Policija je najavila blaže mjere osiguranja u odnosu na prethodne godine, a očekuje se i dosad najveći broj sudionika i sudionica uključujući potpredsjednicu Vlade Vesnu Pusić i ministra Arsena Bauka te novoizabranog gradonačelnika Splita Ivu Baldasara koji će ući u povijest kao prvi gradonačelnik koji je sudjelovao u povorci. Također, točno u podne na jarbolu na Pjaci biti će podignuta zastava duginih boja kao simbolička podrška grada Pride-u.

Moto ovogodišnje povorke je “Potpuna ravnopravnost”, a organizatori/ce su uz zagrebačke Iskorak i Kontru i splitska udruga R!špet.

Usput da spomenemo, pojedine desničarke organizacije i navijačke grupe organiziraju akciju “Prazan grad” te su pozvali sve one koji se protive splitskoj povorci ponosa da dan provedu na Žnjanu, dok manje grupe ekstremista preko Facebooka prijete nasiljem.

Današnja povorka će krenuti iz parka Đardin u 14 sati, a oni koji nisu u Splitu mogu je pratiti uživo na Dnevnik.hr.