sdadmin, Author at Libela - Page 1311 of 1806

Njemačka: Žene primaju 22 posto nižu plaću od muškaraca

Posted on October 4, 2012 by sdadmin

Žene su u Njemačkoj u 2010. godine zarađivale bruto prosječnu plaću 22 posto nižu od muškaraca na istom radnom mjestu, što je gotovo isto kao i prije četiri godine.

Najviša odstupanja u plaćama između muškaraca i žena zabilježena su na vodećim pozicijama u upravama (30 posto), navodi njemački zavod za statistiku Destatis.

Na sveučilištima je razlika, primjerice, bila 28 posto, a u poduzetništvu i obrtima 25 posto. Najmanja razlika u plaćama je zabilježena među uredskim službenicima (četiri posto), a razlike u plaćama se dodatno povećavaju s dobi.

Razlika je općenito u blagom padu u odnosu na slično istraživanje izvedeno 2006. koje je pokazalo odstupanja u plaćama od 23 posto između muškaraca i žena, prenosi Civilnodruštvo.hr.

Zoomirajmo ravnopravnost

Posted on October 4, 2012 by sdadmin

Izložba Zoomirajmo ravnopravnost dio je projekta udruge CESI Muškarci i rodna ravnopravnost u Hrvatskoj s ciljem senzibilizacije uključivanja muškaraca u procesu ravnopravnosti spolova te se ovom izložbom pokušava dokumentirati i umjetnički prikazati položaj i uloga muškarca u današnjem modernom svijetu tijekom procesa postizanja rodne ravnopravnosti.

{slika}

Nagrade su podijelili fotografkinja Ana Opalić, psihologinja i članica CESI Vedrana Kobaš te redatelj te profesor filozofije i komparativne književnosti Saša Ban.

Prva nagrada dodijeljena je Igoru Sivjakovu za fotografiju Stari majstor kojom crno bijelom tehnikom pokušava prizvati dojam starosti i sentimentalnosti povezujući staroga majstora za stolom kako radi kolače s nekadašnjom tradicijom kada je to bio u većini slučajeva ženski posao. U prvom planu vidimo nedovršene kolače koju okružuje interijer star nekoliko desetljeća ukazujući na prošlosti i nekadašnje rutine i podjelu poslova u kući među spolovima.

{slika}

Sljedeću nagradu uručili su Marini Kelavi za fotografiju Na putu, koja prikazuje ne oduševljenog oca kako vozi djecu po cesti. ‘Razvoženje’ djece se može smatrati tipično ženskim poslom koji bi majke radile dok bi muževi bili na poslu prezauzeti ikakvim obiteljskim potrebama. Također, u drugom planu vidimo mutne ženske osobe prikazujući kontrast oštro prikazanom muškarcu.

{slika}

I treća nagrada dodijeljena je Tomislavu Safundžiću za fotografiju Kroz život zajedno. Možda ne na očiti način, ali prikazuje promjenu u karakterizaciji spolova. I muška i ženska osoba nose torbicu, što bi nekoć bilo jako neuobičajeno da muškarac nosi torbu sa sobom. Također, muškarac se druži sa svojom, vjerojatno, ženom i troši vrijeme na obiteljske vrijednosti.

{slika}

Također, dodijeljene su i posebne nagrade fotografijama koje prikazuju promjenu u organizaciji kućanskih poslova između spolova u fotografiji na kojoj vidimo svećenika kako usisava, a sljedeća fotografija prikazuje nam muški potiljak što je jak kontrast ženskim golicavim tijelima koja su se skoro izrabljivala poput neplaćenih sluga u kućanstvu, a po noći služila kao seksualni objekti muškog zadovoljstva.

Ova izložba pokušala je prikazati kako se društveni um mijenja i točnije, kako se društveni položaj među spolovima mijenja i u mlađim i u starijim generacijama na neke malo suptilnije, a neke malo očitije načine.

{slika}

Biračko testiranje istospolnog braka

Posted on October 4, 2012 by sdadmin

Postoji jedna neizbježna činjenica o američkim biračima/icama i istospolnom braku: svaki put kada su ljudi imali priliku da se o njemu izjasne, odbili su ga. Tokom proteklih decenija, birači u 28 država izglasali su ustavne odredbe koje zabranjuju istospolni brak. Tendencija se nastavila i ove godine, kada su takvi brakovi zabranjeni i u Sjevernoj Karolini.

Ovo bi se moglo promijeniti u studenom, kada birači/ice u Mainu (drugi put), Marylandu, Minnesoti i Washingtonu budu imali prilike da kažu što misle. Točna formulacija pitanja varira od države do države. U Marylandu i Washingtonu, birači/ice će odlučiti da li da obore nove državne zakone koji omogućavaju istospolne brakove. Zakon u Minnesoti, ako prođe, ograničio bi brak na jednog čovjeka i jednu ženu, a onaj u Mainu izričito bi dozvolio istospolni brak. Međutim, najvažnije pitanje je svuda isto: da li birači/ice žele dozvoliti gejevima da se vjenčavaju u njihovoj državi?

Kao tehničko pravna stvar, rezultati ovih referenduma irelevantni su za pravna pitanja o gej brakovima, koja se sada razmatraju na raznim sudovima. Vrhovni sud će uskoro objaviti da li će ove godine saslušati jedan ili dva velika slučaja o istospolnom braku. U jednom slučaju, federalni apelacioni sud u Bostonu proglasio je Zakon o odabrani braka (DOMA) neustavnim; u drugom, federalni apelacioni sud u San Francisku poništio je Prijedlog 8, koji je zabranjivao istospolne brakove u Kaliforniji. Ustav ili garantira ili ne garantira gejevima pravo da se vjenčavaju – i mišljenje birača/ica nema nikakve veze sa rješavanjem tog pitanja. Čitava poenta sudskog razmatranja jeste da zaštiti manjinske grupe od kršenja njihovih prava voljom većine. Teoretski, rad sudova i volja birača/ica funkcionira na dvije potpuno odvojene trake.

Stvarni svijet, međutim, funkcionira sasvim drugačije. Sudovi, a naročito suci Vrhovnog suda, vrlo su svjesni da li njihove odluke odražavaju javno mnijenje (ili se sa njim sukobljavaju). Čak i suci koje blagonaklono gledaju na žalbe brinu da li će ih njihovi stavovi dovesti u preveliki raskorak sa biračima. Joan Bader Ginsburg, na primer, koja se proslavila kao vodeća feministička advokatkinja svoje generacije, izrazila je takva uvjerenja. Iako je i sama vjerovala da žene imaju zakonsko pravo na abortus, često je izražavala nelagodu u vezi sa postupkom Suda 1973. u čuvenoj presudi “Rou protiv Vaida”.

Po mišljenju Ginsburg, sud bi inače trebalo pratiti, a ne da predvodi, u takvim spornim društvenim pitanjima. To je bio slučaj sa Sudom i rasno mješovitim brakovima. Suci su tek 1967, u slučaju “Loving protiv Virginije”, donijele odluku da države više nemaju pravo da zabranjuju rasno mješovite brakove. Mnogi (ali ne svi) slični zakoni do tada su već ignorirani ili izašli iz upotrebe. Time se ne umanjuje značaj slučaja “Loving”. On je bio i ostao ključna praktična i simbolična izjava o rasi i ustavu. Ali do 1967. godine, najveći dio rada na mijenjanju države po ovom pitanju već je obavio pokret za građanska prava. Sud je bio samo odoljeli indikator promjene stanja u državi.

Iako oba ova slučaja, kao što sam nedavno napisao, predstavljaju potencijalne prekretnice, vjerojatno nijedan neće biti tako važan kao ova četiri referenduma. Glasanje će nam dati najbolju sliku toga što država misli o istospolnim brakovima. Taj podatak će biti neprecizan, naravno. Sve četiri države su obično demokratski orijentirane, tako da ne predstavljaju realni presjek javnog mnijenja u zemlji. Ali imajući u vidu povijest Suda, čak će i najliberalniji suci oklijevati da nametnu istospolne brakove državi ukoliko ljudi, dakle birači/ice, konstantno ponavljaju da ih ne žele. Ankete predviđaju tijesnu trku u sve četiri države. Rezultati će odjeknuti izvan njihovih granica.

Preveo Ivica Pavlović / Pescanik.net

‘Sva ta diskriminacija često je omotana u vrlo fini celofan’

Posted on October 4, 2012 by sdadmin

Sandra Petrović je 27-godišnja Pitomačanka, a od prošle godine najmlađa zastupnica u Hrvatskom saboru. U Zagrebu je 2009. godine završila Pravni fakultet. Iako po godinama mlada, ne nedostaje joj političkog iskustva.

Članica je SDP-a od 2005. godine a trenutno obnaša više političkih dužnosti, potpredsjednica je Županijske organizacije Foruma mladih SDP‐a Virovitičko‐podravske, članica Predsjedništva Općinske organizacije SDP‐a Pitomača i predsjednica Nadzornog odbora Županijske organizacije SDP‐a. Bila je članica Socijaldemokratske studentske unije (2006.), predsjednica Sveučilišne podružnice SSU Zagreb (2008. – 2010.) te glavna tajnica SSU Hrvatske (2008. – 2010.) U Saboru obnaša dužnosti članice u četiri odbora; Odbora za zakonodavstvo, obranu, pravosuđe, međuparlamentarnu suradnju te kao članica Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a. Tijekom 2010. godine radila je kao prva pripravnica SDP‐a u Tajništvu S&D Grupe u Europskom parlamentu u Bruxellesu.

U Saboru ste najmlađa zastupnica, kakav je to osjećaj?

Da, u Sabor ušla kao zamjena Nade Čavlović, kada je ona imenovana pomoćnicom ministra financija. stavila je svoj mandat u mirovanje, a ja sam kao prva sljedeća zastupnica SDP-a ušla umjesto nje. Pritisak zbog mladosti nisam osjetila od drugih, sama na sebe sam stavila veći pritisak jer znam koliko mogu i koliko moram.Nitko pred mene nije stavljao nikakve ciljeve, nikakve letve, presing. Ja sam si takve stvari sama postavljala. Ne želim reći da nitko od mene ništa nije očekivao, ali su se svakako pozitivno iznenadili.

Mlada i još k tome žena u saboru. Iskustva, viđenja problema…

Najmlađa sam žena u Saboru, i to je to. Možda su se na nama mlađima ispočetka pomalo iživljavali, kao da smo bebe. Sve dok nas nisu čuli kad smo se prvi puta javili za riječ. Kao mlada žena, prvo kao mlada, a onda kao žena, možda sam od iskusnih saborskih zastupnika doživjela određeno nepovjerenje, možda nekakvo umanjivanje vrijednosti. Ali to je vrlo rijetko i od rijetkih pojedinih zastupnika, i to obično onih s desne strane političkog kompasa, tradicionalnijih i konzervativnijih političkih opcija. Smatram da su takve stvari vrlo opasne i treba se pobuniti i reagirati . Kad vas netko omalovažava zato što ste žena i zato što ste mladi, treba biti hrabar i dignuti glas.

…Nikada ne šutjeti…

Ne, u Saboru sam se posvađala oko toga dosta puta. Uopće se ne libim uzeti zastupničku palicu ako me nešto zasmeta, nebitno o kojem se zastupniku radi. Na proljeće smo na dnevnom redu imali Zakon o pravobranitelju i ispred HDSSB-a jedan zastupnik je rekao da osim pučkog pravobranitelja postoji i pravobranitelj za djecu i žene. Na što sam morala odgovoriti kako ne postoji posebna pravobraniteljica za žene, nego pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kojoj se na koncu i on kao muškarac može obratiti ako se u nekom trenutku smatra oštećenim. Sva ta diskriminacija često je omotana u vrlo fini celofan . A može se sresti i u zezancijama koja naravno smeta, ali je teško boriti se protiv nje i to nije dobro. Žene svoj položaj trebaju jačati i još jače afirmirati ono što je već afirmirano. Trebamo uvijek biti svjesne razine koju smo postigle, pa onda se na nju nadograđivati. Nikako se ne smijemo degradirati.

Pripadate mlađoj generaciji, što vi mislite da je nužno za mlade? Radili ste puno i vani….

Mladima pogotovo treba financijska stabilnost i siguran pogled u budućnost. Možda je nešto lakše na zapadu. Nezaposlenost mladih sada je goruće pitanje. Upravo gospodarskom krizom nastaje čep oko zapošljavanja mladih, na burzi su, gospodarstvo stagnira ili ide unatrag. Ne zapošljavaju se novi ljudi i upravo se protiv toga treba boriti. Nažalost, zakon o volontiranju kako ga se u javnosti zove nije naišao na dobar prijem i zbog toga mi je žao jer ljudi ne razumiju da smo ga donijeli baš zbog situacije u kakvoj se nalazimo. Radila sam vani i znam da se i vani, primjerice u Belgiji, pripravnički staž plaća strašno malo. Kad se zbroje svi troškovi koje trebaju podmiriti, ljudi rade samo za najosnovnije potrebe. Smatram da je bitno steći te uvjete i tih godinu dana radnog iskustva.

Iskustva iz Europskog parlamenta…

U Europski parlament sam išla bez ikakve pripreme, nitko prije mene nije išao, i nitko mi nije mogao reći kako će se stvari odvijati. Imala sam prilike vidjeti sustav iznutra i raditi u sustavu iznutra. Iako smo mi tamo bili najniža administracija ugovorom od 3 mjeseca, ali sa strašno dobrom prilikom. Sve ovisi koliko si sam probitačan, govorili su nam da se guramo, budemo što aktivniji, jer nam se vrlo vjerojatno ovakva prilika neće pružiti. Meni je strašno puno koristilo. Hrvatski Sabor je vrlo mala institucija u odnosu na ostale parlamente, i kako izgledaju a kamoli kako funkcioniraju.

Socijaldemokratska studentska unija…

SSU je sudjelovao na izborima za predstavnike u Studentskom zboru. Mi smo željeli kao socijaldemokrati proklamirati prvenstveno dostupnost obrazovanja. Povezivali smo se s raznim udrugama, ali smo ostali u manjini.

Potencijal Ministarstva socijalne politike i mladih…

Jako je dobro da je Ministarstvo socijalne politike formirano na ovakav način za razliku od prošlih Vlada. Do sada se to područje utapalo u neka druga i onda socijalna politika i mladi nisu bili toliko vidljivi. Milanka Opačić dobro je uočila problem i odvojila ga i institucionalno. Tamo je i Iva Prpić, i naša forumašica, bivša članica Foruma mladih SDP-a, koja je bila izuzetno aktivna u Forumu i poznata je kao velika borkinja za prava mladih i prava žena. Politika mladih nikad nije bila u imenu ministarstva i sada se treba afirmirati.

Je li princeza u toplesu od interesa za javnost?

Posted on October 4, 2012 by sdadmin

Kada u novinarskom poslu treba povući granicu i znati koje fotografije i tekstove treba objaviti, a koje ne. Svakako treba objaviti one koji su u interesu javnosti, no možda takvi tekstovi neće prodati novine. Ono što će prodati novine je nažalost žutilo i senzacija. Što to govori o novinarima, a što o čitateljima, prosudite sami.

Nedavno je mladi britanski kraljevski bračni par odlučio provesti nekoliko dana u ljetnikovcu Chateau D’Autet u Provansi, koji je u vlasništvu kraljičina nećaka, vikonta Linleya. No nisu ni slutili kako se u grmlju skriva paparazzo koji je iskoristio trenutak kada je vojvotkinja od Cambridgea skinula gornji dio kupaćeg kostima i snimio 200 fotografija njenih golih grudi. Nakon toga fotografije su osvanule u nekoliko časopisa. Prvo u francuskom Closer, čiji paparazzo ih je i snimio, potom u talijanskom Chi i irskom Irish Daily Star. U prošlotjednom izdanju hrvatskog časopisa Glorija, vojvotkinja od Cambridgea dobila je naslovnica na kojoj je pisalo: Grudi koje su uzbudile svijet, iako su se u časopisu mogle pronaći samo fotografije kraljevskog para s turneje po Dalekom istoku.

“Ove fotografije nisu ni najmanje šokantne. One pokazuju mladu ženu kako se sunča u toplessu, kao i milijuni žena koje vidite na plažama”, izjavio je Laurence Pieau, urednik kontroverznog francuskog časopisa Closer.

Nešto dalje od toga otišao je i urednik Chija, sestrinskog časopisa Closera u Italiji.

“Ova tema zaslužuje objavu, jer pokazuje na sasvim prirodan način, svakodnevni život vrlo poznatog, mladog i modernog para u ljubavi. Stajala je u javnosti, pokazujući grudi, te bila u dometu fotoaparata”, rekao je Alfonso Signorini. E.L.Woody, kralj paparazza, za CNN.

Očito niti jednom od ovih novinara nije jasno da Kate nije otišla na nudističku ili bilo koju drugu javnu plažu i sunčala se u toplessu, već se sunčala u intimi ljetnikovca koji je odabrala za odmor i gdje su joj narušena prava privatnosti.

Kraljevski par odmah je podignuo optužbu protiv magazina Closer i nakon samo tri dana dobio parnicu. Sud je zabranio daljnje objavljivanje spornih fotografija u časopisima i na internetu, te njihovu prodaju drugim medijima. Ako prekrši sudsku odluku Closer će svaki dan morati plaćati po 10.000 eura kazne, te im moraju uručiti sve digitalne kopije.

BBC prenosi kako je suspendiran urednik Irish Daily Stara, upravo zbog objavljivanja ovih fotografija.

Odvjetnik Closera smatra kako su princ William i njegova supruga reagirali burno i nerazumno. No, sjetimo se što se dogodilo Williamovoj majci, princezi Diani, dok je bježala pred paparazzima, i to baš u Francuskoj.

Ovo je bio očito slučaj kada su urednici trebali prosuditi da te fotografije ne treba objaviti, iz iskustva su mogli znati da će uslijediti tužba. Međutim, to im možda nije ni bilo bitno. Ipak, novine su prodane s visokom tiražom, a to je ono najvažnije.

Beogradska Povorka ponosa ipak zabranjena!

Posted on October 3, 2012 by sdadmin

Parada ponosa zakazana za 6. listopada u Beogradu je zabranjena. Osim Parade ponosa, zabranjeni su svi skupovi najavljeni za subotu. Odluku o zabrani MUP je donio na osnovi sigurnosnih procjena, javlja B92.

Ranije tijekom dana patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej je zatražio od predsjednika Vlade Ivice Dačića zabranu Parade, kao i spornu izložbu ‘Ecce Homo‘ koja bi treba biti otvorena u okviru tjedna Pridea.

Patrijarh je naveo da je riječ o ‘nagoviještenoj tragično-komičnoj paradi srama, koja baca tešku moralnu sjenu na Beograd’.

Prema riječima Gorana Miletića, organizatori Parade dobili su obrazloženje od MUP-a u kojem, kako kažu, ‘ne piše apsolutno ništa’ osim zakonskog članka u kojem navode da je procijenjeno da tijekom toga skupa može doći do ugrožavanja sigurnosti.

‘Ako je prošle godine bila kapitulacija države, ovo je otvorena koalicija s huliganima budući da su predstavnici izvršne vlasti u potpunosti preuzeli argumente ekstremističkih organizacija, pa i njihove zahtjeve’, kazao je Miletić za B92.

Danima je trajala neizvjesnost u vezi s tim hoće li Parada ponosa biti održana, a premijer Srbije i ministar unutrašnjih poslova je danima ponavljao da će Parada biti zabranjena ukoliko se procijeni da postoje visoki sigurnosni rizici za održavanje tog skupa.