Kako je miroljubiva sikh žena posramila ‘europskog mamlaza’?

Korisnik web stranice Reddit objavio je potajice snimljenu fotografiju sikh žene s komentarom Nisam siguran što iz ovog zaključiti te se potpisao kao ‘europski mamlaz‘. Očigledna zbunjenost ovog korisnika proizlazi iz činjenice da ova žena, koja je vjerom obvezana ne šišati kosu ili mijenjati svoje tijelo, ima obilje tamnih, neobrijanih dlaka na licu. Um ‘europskog mamlaza’ ostao je skroz zatečen činjenicom da žene imaju dlake na svojim tijelima, i licu, dakako, te činjenicom da su neke žene odvažne, samouvjerene i dovoljno pobožne da ne žele podleći zapadnjačkim standardima ljepote (i rodnim očekivanjima). Tako da mu nije preostalo ništa drugo nego staviti njenu fotografiju online i čekati da krene zlostavljanje.

A onda se dogodilo nešto zaista ljupko i neočekivano – reagirala je žena s fotografije:

Bok ljudi. Balpreet Kaur ovdje, djevojka s fotografije. Ja ustvari nisam znala za ovo sve dok me jedan prijatelj nije obavijestio preko Facebooka. Ako je već želio sliku (‘europski mamlaz’, op.pr.), trebao me samo pitati pa bih makar bila nasmijana. 🙂 Kako god, nije me sram niti se osjećam poniženom zbog pažnje, negativne i pozitivne, koju ova fotka privlači jer to je ono što ja jesam. Da, ja sam po krštenju sikh žena s dlakavim licem. Da, jasno mi je da je moj rod često zbunjen i da izgledam različito od većine žena. Ipak, sikhi vjeruju u svetost tijelato je dar koje nam je dalo božansko biće (koje ustvari nema roda), i ono treba ostati netaknuto kao pokornost božanskoj volji. Baš kao što ni dijete ne odbija dar svojih roditelja, ni sikhi ne odbacuju tijelo koje nam je dano. Vapeći ‘moje, moje’ i mijenjajući ovo tijelo koje nam je alat, mi zapravo živimo u sebstvu te stvaramo jaz između nas samih i božanskog u nama. Nadilaženjem društvenih stavova o ljepoti vjerujem da se više mogu fokusirati na svoje postupke. Moj stav, moje misli i akcije imaju veću vrijednost od mog tijela jer sam svjesna da će se ovo tijelo na kraju pretvoriti u prah, pa čemu se onda pretjerano uzrujavati oko njega. Kada umrem, nitko se neće sjećati mog izgleda. Do vraga, djeca će zaboraviti moj glas, te će sjećanje o fizičkim izgledu polako izblijedjeti. Međutim, moje djelo i baština će ostati. I, ne fokusirajući se na fizičku ljepotu imam vremena njegovati unutarnje vrline i, nadam se, usmjeriti moj život na stvaranje promjene i napretka u ovom svijetu na koji god način to mogu. Tako da za mene moje lice nije važno, već osmjeh i zadovoljstvo koje se krije iza tog lica. 🙂 Dakle, ako me netko vidi na Sveučilištu Države Ohio (Sjedinjene Američke Države, op. pr.), molim priđite i pozdravite me. Cijenim sve komentare ovdje (na Reddit web stranici, op. pr.), pozitivne i one manje pozitivne, jer iz ovoga iskustva imam priliku bolje razumjeti sebe i druge. Također, joga hlače su prilično udobne, a majica s natpisom Better Together je od neprofitne organizacije Interfaith Youth Core, koja se bavi međuvjerskom suradnjom. 🙂 Nadam se da je sada sve ovo nešto jasnije, te se ispričavam što sam izazvala takvu pomutnju i što sam iznijela nešto što nekoga vrijeđa.

A onda, ONDA, dogodilo se nešto još čudesnije – ispričala se osoba koja je fotografiju stavila:

Znam da ova fotografija NIJE smiješna tako da sam osjetio potrebu ispričati se sikhima, Balpreet i svim ostalima koje sam uvrijedio objavivši ovu fotografiju. Jednostavno rečeno, to je bilo glupo. Nekome je zabavno ismijavati ljude, ali je to užasno ponižavajuće onima koje ismijavaš. Objaviti ovu fotografiju bilo je vrlo nepristojno, osuđujuće i neuko.

Osloviti ovo kao smiješno nije bilo umjesno. Možda bi rasistički, budalaški ili netolerantno bilo prihvatljivije. Reddit ne bi smio biti mjesto gdje se ljudi ismijavaju, već mjesto gdje grupa ljudi  objavljuje interesantne, cool i smiješne stvari. U posljednje vrijeme Reddit se u vijestima dosta spominje zbog cool stvari koje radimo poput nedavnog ugošćavanja predsjednika Obame u rubrici ‘Pitaj me bilo što’. Žao mi je što sam ispao dio onih koji su budalasti i netolerantni na Redditu. Ovo nije 4chan , 9gag  ili neka druga glupa web stranica gdje ljudi stavljaju ovako nešto. Ovo je jebeni Reddit gdje se događaju nevjerojatne stvari.

Informirao sam se o sikhizmu i ustvari je prilično interesantno. Puno više ima smisla raditi na vlastitoj ostavštini i ne brinuti se o tome kako izgledaš. Objavio sam tu fotografiju zbog nekoliko glupih poena na internetu i jer sam bio neuk.

Stoga, Reddit oprosti što sam bio seronja i što sam ti uzrokovao negativan publicitet.

Balpreet, oprosti što sam bio uskogrudan. Daleko si bolja osoba od mene.

Sikhi oprostite što sam uvrijedio vašu kulturu i način života.

Zapanjujuća je vjera Balpreet u vlastita uvjerenja.

Internet, jebote. Ne poznajem te više! Nikada ne bih pomislila da bi iz neurotičnog čira kao što je Reddit moglo iscuriti nešto što bi mi dan učinilo još boljim. Ali ipak da, DANAS JE MOJE SRCE TRIPUT PORASLO.

Prevela i prilagodila Veronika Matijačić

Humanitarna akcija ‘Žena ženi’

Na konferenciji za novinare/ke koja je održana u Zagrebu, 2. listopada, predstavljena je humanitarna akcija Žena ženi čija je svrha prikupljanje financijskih sredstava za udrugu Europa Donna koja već godinama aktivno podiže svijest žena o ovoj zloćudnoj bolesti.

“U Hrvatskoj godišnje od raka dojke oboli oko 2.300 žena. Trudimo se da tu brojku smanjimo što je više moguće. Zato smo izuzetno sretni i zahvalni što je ovom akcijom prepoznata važnost naše borbe”, izjavila je Nada Kraljević, predsjednica udruge te istakla važnost samopregleda.

Kraljević je također naglasila kako primarna prevencija, odnosno promjena životnih navika, povećana tjelesna aktivnost i zdrava prehrana mogu spriječiti pojavnosti raka dojke, najčešćeg tumora kod žena.

Kako je listopad posvećen borbi protiv raka dojke, ovom akcijom želi se uključiti kupce jednog hrvatskog maloprodajnog trgovačkog lanca koji će kupnjom proizvoda određenih marki dati doprinos u prevenciji i edukaciji žena. Naime, po jedna kuna će, do kraja ovog mjeseca, od kupljenih proizvoda biti darovana navedenoj udruzi. 

Akciji se kao ambasadorica priključila dizajnerica Ivana Popović koja je i sama proživjela rak dojke, te dizajneri Ivan Tandarić i Aleksandar Šekuljica.

“Drago nam je što smo dizajniranjem posebne narukvice pripomogli kampanji ‘Žena ženi’ kao simbolom sudjelovanja građana u humanitarnoj akciji te se nadamo da će doista polučiti fantastične rezultate”, izjavili su. Naime, narukvica s mašnom, koja dolazi u nekoliko različitih boja, čeka pojedine kupce kao simbol sudjelovanja u ovoj humanitarnoj akciji.

‘Nema opravdanja za zabranu beogradskog Pridea’

Ne postoji dovoljna svijest javnosti o problemima s kojima se LGBTIQ osobe svakodnevno susreću. Diskriminacija i nasilje nisu adekvatno procesuirani od strane policije i pravosudnih organa, niti dovoljno vidljivi javnosti kao takvi. Ova situacija dovodi do neshvaćanja potrebe za održavanjem Parade i stvaranja otpora prema istoj, i u krajnjoj liniji do nasilja.

Povodom najavljenog održavanja Parade ponosa, Zelena omladina Srbije uputila je javnu podršku sudionicima i sudionicama ovog događaja. Njihovo priopćenje su e-Novine prenijele u cijelosti:

Zelena omladina Srbije smatra da se Parada ne treba promatrati kao cilj sam po sebi, nego prije svega kao metoda za podizanje vidljivosti problema LGBTIQ osoba, i skretanje pažnje na njihovu kontinuiranu diskriminaciju i marginalizaciju u Republici Srbiji. Potrebno je promatrati Paradu odvojeno od uobičajene medijske slike o njoj, gdje se najviše priča o sigurnosti i tehničkim aspektima poput samog naziva protesta, mjesta održavanja, financijskog aspekta, i pozabaviti se političkim zahtjevima koje ona ima.

Sama po sebi Parada, kao građanski protest, pravo je garantirano po Ustavu i Zakonu o javnim okupljanjima. To pravo mora biti omogućeno svim građanima, dok god ne ugrožava Ustavna prava drugih društvenih grupa.

Ne postoji dovoljna svijest javnosti o problemima s kojima se LGBTIQ osobe svakodnevno susreću. Diskriminacija i nasilje nisu adekvatno procesuirani od strane policije i pravosudnih organa, niti dovoljno vidljivi javnosti kao takvi. Ova situacija dovodi do neshvaćanja potrebe za održavanjem Parade i stvaranja otpora prema istoj, i u krajnjoj liniji do nasilja.

Svjesni smo da je nasilje veliki društveni problem u Srbiji u svim svojim pojavnim oblicima. Kao i u drugim slučajevima ispoljavanja nasilja, smatramo da i ono usmjereno ka Paradi također ima dublje društvene korijenje od otpora samom događaju.

Parada Ponosa se zloupotrebljava u dnevno-političke svrhe od strane većine političkih partija kako bi se skrenule pažnju s drugih problema u društvu za koje nemaju adekvatno rješenje. Partije izbjegavaju da se suštinski pozabave problemima LGBTIQ osoba, banaliziraju dijalog o Paradi, i skreću pažnju političkih zahtjeva Parade. U ovakvim društveno – političkim okolnostima organizacije koje se bave LGBTIQ pravima moraju da budu jasne u svojim političkim zahtjevima, te da uzmu u obzir ove okolnosti u toku planiranja i realizacije same Parade.

Shvaćanje da je Parada cilj sama po sebi i da delanje u cilju rješavanja problema LGBTIQ osoba može biti u suprotnosti s rješavanjem drugih društvenih problema, utiče na širu javnost da usmjeri svoje nezadovoljstvo općim stanjem u društvu na ove osobe, zaključujući da su povlaštene i da dobivaju posebnu pažnju u odnosu na druge obespravljene grupe. Umjesto neophodne solidarnosti, ovo shvaćanje dovodi do međusobnog osporavanja ugroženosti grupa, pa čak i otvara prostor nasilju. Ovo sveukupno odmaže uspostavljanju zajednice koja surađuje i integrine, društva ravnopravnosti, jednakih šansi i socijalne pravde.

Ne postoji opravdani razlog zabrane održavanja Parade iz sigurnosnih razloga, jer su grupe i pojedinci skloni javnom nasilju od ranije poznati sigurnosnim službama. Osim toga, institucije moraju da osiguraju sigurnost događaja i time pokažu spremnost i sposobnost da u djelo provedu Ustav Republike Srbije.

U skladu s tim, Zelena omladina Srbije smatra da se 6. listopada Parada ponosa mora ostvariti zagarantirano pravo na održavanje, i još važnije, da LGBTIQ organizacije, kao i sve institucije, organizacije ili pojedinci i pojedinke, koji se na različite načine bave ljudskim pravima sagledaju važnost diskriminacije kroz širi društveni kontekst i da se ovom temom kontinuirano bave.

Mala zemlja za skupe ECTS bodove

Posljednja u nizu MZOS-ovih najava ‘besplatnog obrazovanja’ ovih se dana sasvim očekivano pokazala kao primarno marketinški projekt kojem je cilj relativno ujednačavanje i ograničavanje visina studentskih participacija uz njihovo istodobno horizontalno širenje na što veći broj studenata.

Vlada Republike Hrvatske odlučila se, umjesto za besplatno obrazovanje u smislu ukidanja svih oblika studentskih participacija, tek za reprogramiranje postojeće ukupne mase studentskih participacija. Pravni, socijalni i etički imperativi pritom su još jednom degradirani u nebitne kolateralne žrtve cijeloga projekta.

Recentna odluka Vlade (kao i s njom povezane odluke senata hrvatskih javnih sveučilišta) otvara, naime, pitanje ustavnosti. Promjena uvjeta neposredno prije isteka roka za ispunjenje tih uvjeta, odnosno u tijeku ispunjavanja uvjeta (u slučaju Sveučilišta u Zagrebu, pri kraju ispitnih rokova), daleko je od Ustavom zajamčene vladavine prava i načela pravne sigurnosti, te faktički onemogućuje normalno funkcioniranje fakultetâ na samom početku nove akademske godine. Ova je odluka, kao i drugi pravni akti iz ladica MZOS-a, klasičan primjer ucjene koja se i ovoga puta odvija daleko od očiju javnosti, pa čak i akademske zajednice. Dakako, sve dok doslovno ne dođe na naplatu. Njezine posljedice danas osjećaju prvenstveno studenti, sutra će je osjetiti profesori i znanstvenici, a vrlo brzo i svi drugi građani. Ona je generirala neočekivani financijski udar na najugroženiju populaciju u sustavu – studente i studentice. Sasvim sažeto, ova je odluka nastavak – a s obzirom na brojnost onih koji su njima zahvaćeni, možda i novi zamah – sustavne politike deregulacije jednog ministarstva, dosljedno imunog na razrade modela socijalno uključivog i javno dostupnog visokog obrazovanja. 

Stoga Sindikat Akademska solidarnost, podržavajući studentske zahtjeve i argumentaciju Plenuma studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (izjava od 25. rujna 2012.), odbacuje predloženi model koji je Vlada donijela 2. kolovoza 2012. u obliku jednostrano oktroirane Odluke o punoj subvenciji participacije, koja hotimice nije prošla ni kroz kakvu demokratsku proceduru javne rasprave. 

Unisono prihvaćanje predloženog modela od strane senatâ hrvatskih sveučilišta još je jedan dokaz o sistemskoj slabovidnosti ključnih dionika hrvatskog visokoobrazovnog i znanstvenog sustava. Dok se diljem svijeta, uključujući i zemlje koje su nam tobožnji uzor, poput SAD-a, odvijaju borbe oko sveučilišta i za sveučilište, a najeminentnije izdavačke kuće objavljuju studije koje analiziraju novonastalu situaciju, hrvatskoj se javnosti kao spas nudi upravo tim studijama osporen i dokazano problematičan koncept ‘menadžerijalizma’, čime bi se, navodno, doskočilo svim defektima sustava. 

Nimalo slučajno, uvjeti pod kojima se Odluka Vlade provodi na hrvatskim sveučilištima nisu uvažili specifičnosti pojedinih znanstveno-nastavnih jedinica te izvedbe njihovog programa, otvarajući mogućnost različitih interpretacija koje će se po ovom modelu te skorim prihvaćanjem programskih ugovora voditi jedino financijskom računicom sastavnice ili sveučilišta općenito. Sveučilište izgrađeno isključivo prema ekonomskim načelima te imperativima svakodnevno promjenjive dinamike tržišta odriče se značajki javnog dobra i postaje vlasništvo manjine podređeno interesima te iste manjine. 

Utoliko moramo upozoriti da niz pripremljenih i razrađenih mehanizama regulacije (zakonskih i podzakonskih akata) – poput Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji se nalazi u saborskoj proceduri, ili programskih ugovora i novih pravilnika vezanih uz znanost i visoko obrazovanje, koje od pravovaljanosti dijeli tek potpis ministra Jovanovića – ima za cilj u potpunosti deregulirati sustav znanosti i visokog obrazovanja i time ga isporučiti sferi financijskih i marketinških eksperimenata, spekulacija i prijetećih ‘balona’. 

Sindikat Akademska solidarnost se, u svojoj izjavi o spomenutom Nacrtu prijedloga Zakona (20. travnja 2012.), već osvrnuo na sistemske tendencije koje ugrožavaju cjelokupnu sferu znanosti i visokog obrazovanja: 1) povlačenje države iz javne sfere i prepuštanje zajedničkih dobara i područja znanosti i visokog obrazovanja hirovitosti tržišta s ciljem svođenja čitavog sustava na njegovu kratkoročnu isplativost; 2) tretiranje znanosti i visokog obrazovanja kao nepotrebnog troška u strukturi javnih financija i u skladu s tim reduciranje kadrovskih potencijala i socijalnih prava, dobna i rodna diskriminacija, čime se pokušavaju sanirati posljedice višegodišnje katastrofalne politike u području visokog obrazovanja i znanosti; 3) nastavak komercijalizacije visokog obrazovanja i znanosti očuvanjem školarina koje se u postojećim uvjetima podrazumijevaju kao znak prijeko potrebne ‘poduzetničke klime’ na obrazovnim i znanstvenim institucijama te jedini siguran izvor financijskih sredstava potrebnih za prividno funkcioniranje sustava. Ukratko, ni u slučaju aktualnog zakonskog prijedloga, ni u slučaju drugih Vladinih odluka nisu posrijedi konkretna rješenja nego zlokoban model koji se pokušava ozakoniti na sve moguće načine. Restriktivna odluka o trogodišnjoj subvenciji u participaciji studija te naplaćivanju ECTS bodova samo je prvi korak u provedbi tih ciljeva. 

Kao i do sada, Sindikat Akademska solidarnost suprotstavit će se takvim promjenama koristeći sva raspoloživa sredstva te će ustrajati u radikalnoj analizi i kritici negativnih tendencija i zalagati se za dubinsko preslagivanje vrijednosti i prioriteta u sustavu obrazovanja i u društvu općenito. Pritom ćemo se fokusirati na rješavanje akutnih problema onih koje sustav najviše ugrožava, ali ćemo adresirati i dublja proturječja koja generiraju takve probleme, a koja se redovito zaboravlja. 

Potaknuti još jednom grubom eksploatacijom sintagme ‘besplatno obrazovanje’, ovom prilikom pozivamo javnost, a osobito studente, na suradnju u izradi Cjenika ‘dodatnih usluga’ javnih fakulteta u Republici Hrvatskoj, koji će biti osnova za procjenu realnih troškova studija u RH. Radi se o cjeniku koji će obuhvaćati brojne vrste (molbe, naknade za ispise, upise itd.) i nerijetko četveroznamenkaste iznose studentskih participacija mimo školarina i ‘otkupa bodova’. S obzirom na to da vrste i iznosi tih oblika studentskih participacija variraju ovisno o institucijama (sveučilištima i fakultetima) te uglavnom nisu javno dostupni, ovom prilikom pozivamo studente/ice da se uključe u izradu Cjenika te da putem mrežne stranice tinyurl.com/as-anketa distribuiraju informacije o iznosima i vrstama izdataka na vlastitim fakultetima u prošloj akademskoj godini. 

Time namjeravamo, pored kvalitetnijeg i sustavnijeg informiranja javnosti o realnim troškovima studiranja, ukazati i na one dimenzije problema kojih se Vladini prijedlozi ni ne dotiču, skrivajući se, taktički elegantno, iza prazne fraze o autonomiji sastavnica da o tim stvarima odlučuju samostalno, ističu u Akademskoj solidarnosti.

Zbog odluke Senata o novom modelu plaćanja troškova studija prema kojem studenti i studentice koji su u protekloj godini ostvarili 55 ECTS boda ne plaćaju studij, a svi ostali s manjim brojem  ECTS boda plaćat će 120, 140 ili 160 kuna (cijena varira ovisno o području studiranja) po ECTS bodu za one predmete koje nisu položili, za 10. listopada najavljen je mirni prosvjed ispred zgade Sveučilišta.

IKEA uklonila ženu s reklame za sudijsko tržište

IKEA je izbrisala žene sa slika u katalogu namještaja koji je namijenjen tržištu Saudijske Arabije.

Uspoređujući švedsku verziju kataloga i verziju za Saudijsku Arabiju, u švedskom dnevnom listu Metro primijetili su da su fotografije skoro identične. Jedino po čemu se razlikuju je što na fotografijama verzije za Saudijsku Arabiju nema žena.

Jedna od fotografija s koje je uklonjena žena prikazuje obitelj u kupaonici koja se sprema za spavanje, a među njima je i žena u pidžami.

S druge fotografije uklonjena je i Ikeina dizajnerica koja se u švedskoj verziji nalazi u društvu muških kolega.

U Saudijskoj Arabiji, čiji zakoni krše ženska prava, nije zabranjeno pojavljivanje žena u reklama, ali postoji smjernice koje propisuju kako žene u njima moraju izgledati tj. žene ne smiju otkrivati previše tijela.

Ubrzo nakon objavljivanja ove vijesti u švedskim medijima, IKEA-i su upućene žestoke kritike. U kompaniji su brzo reagirali službenim priopćenjem u kojem se ispričavaju za izbacivanje žena iz kataloga.

“Trebali smo reagirati i shvatiti da je izbacivanje iz kataloga za Saudijsku Arabiju u suprotnostima s IKEA-inim vrijednostima”, priopćili su kasnije.

Urugvaj će biti druga latinoamerička zemlja s legalnim abortusom

Urugvaj priprema legalizirati abortus, što je revolucionarni potez u Latinskoj Americi, gdje niti u jednoj državi, osim Kube, žene nemaju na to pravo. Nakon što se odobri u Donjem domu urugvajskog parlamenta, prijedlog će se vratiti u Senat za odobrenje promjena, ali je predsjednik José Mujica rekao da će omogućiti da taj prijedlog postane zakon.

Ovaj prijedlog bi mogao dati ženama pravo na legalni pobačaj tijekom prvih 12 tjedana trudnoće, te dekriminalizaciju kasnijeg termina pobačaja ukoliko je majčin život u opasnosti ili kad je fetus toliko deformiran da neće preživjeti. U slučajevima silovanja, pobačaji bi bili legalni tijekom prvih 14 tjedana.

Cilj ovog prijedloga je smanjiti broj ilegalnih pobačaja u Urugvaju čija brojka se prema nekim procjenama penje i na 30 000 godišnje, rekao je Iván Posada iz Nezavisne stranke lijevog centra, svojim kolegama zastupnicima. Posada je napisao zakon, a očekuje se kako bi mogao osigurati 50. glasova protiv oporbenih 49.

Žene koje zahtijevaju pobačaj, prije toga će se morati konzultirati sa tri stručnjaka, takozvanim odborom za razmatranje – ginekologom, psihologom i socijalnim radnikom – te objasniti svoj zahtjev i slušati savjete o alternativama, uključujući usvajanje i usluge podrške kako bi odlučile zadržati dijete. Nakon toga žena mora čekati još pet dana, kako bi razmislila o posljedicama tog čina prije same procedure.

Važno je da žena koja se odluči na pobačaj prisustvuje ovom sastanku gdje će biti informirana, saznati za sve opcije, te da može slobodno birati, rekao je Posada.

Odbor za razmatranje treba dobiti i očevo mišljenje, ali samo ako žena pristane. Žene mlađe od 18 godina moraju pokazati pristanak roditelja, ali oni mogu tražiti odobrenje od suca ako nisu voljni ili u stanju uključiti roditelje u odluku. Na takve zahtjeve reagirali su Amnesty International i druge udruge koje tvrde da će slojevi birokracije stvoriti prepreke, te da se abortus neće moći izvest unutar 12 tjedana, čime se prisiljava i žene i zdravstvene djelatnike na kriminalne radnje. Ovo nije zakon za koji smo se borili više od 25 godina, rekla je Marta Agunin, iz urugvajske nevladine organizacija Žene i zdravlje.

Zakonu se očekivano protive i katoličke i evangelističke institucije, koje zajedno s javnim bolnicama omogućavaju dio zdravstvene zaštite u Urugvaju.

Kuba, koja dopušta pobačaj u prvih 10 tjedana trudnoće, je jedina zemlja u Latinskoj Americi gdje je legalan pobačaj uobičajen. Argentina i Kolumbija dopuštaju samo u slučaju silovanja ili kada je majčin život ugrožen. Kolumbija također to dopušta kada postoji dokaz fetalne deformacije. Meksiko je ustrojen gotovo jednako kao i SAD, zemlja je podijeljena na 31 saveznu državu i federalni distrikt, glavni grad. Svaka federativna država ima svoje zakone, tako da je pobačaj, isto kao i gay brakovi dozvoljen samo u glavnom gradu, Mexico Cityju.

Mnoge države Latinske Amerike ne dopuštaju pobačaj ni pod kojim uvjetom.

Prevela i prilagodila Arijana Kladar