sdadmin, Author at Libela - Page 1369 of 1806

U Sarajevu predstavljen feministički portal www.zenskaposla.ba

Posted on May 4, 2012 by sdadmin

Portal www.zenskaposla.ba nastao je kao ideja neformalne grupe od 15 individua, zainteresiranih za stvaranje otvorenog, alternativnog i nezavisnog online angažiranog medija. Od samog početka u projekt su uključene Valentina Pellizzer, Amila Topčagić, Leila Šeper, Hana Kevilj i Krystyna Žukowska, a kada je u pitanju sadržaj portala, ova ekipa naglašava da, “pošto je svaki posao ženski posao”, na portalu će se moći naći sve. “Skupljat ćemo relevantan sadržaj i pisat ćemo o svemu što nas zanima i čime se bavimo: o muzici, sportu, politici, društvu, kulturi, filmovima, svemu što čini naš život zanimljivom i svemu što mi stvaramo”, ističu članice redakcije.

Portal, koji je online od 8. marta, zvanično je predstavljen u Centru za medijsku i kulturnu dekontaminaciju u Sarajevu u četvrtak, 26. aprila, na Međunarodni dan djevojaka u informaciono-komunikacionim tehnologijama (Girls Day in ICT). Ovaj datum za promociju portala članice redakcije su izabrale jer spaja žene i nove tehnologije, a ustanovljen je od strane Ujedinjenih naroda i obilježava se svake godine posljednjeg četvrtka u aprilu u cilju promoviranja rodne ravnopravnosti, te osnaživanja djevojčica, djevojaka i žena kroz jednake mogućnosti pristupa i učešća u inovacijama, tehničkim, tehnološkim i informaciono-komunikacionim tehnologijama (IKT).

Na ovaj dan se širom svijeta organiziraju razne promotivne akcije i događaji kako bi se povećalo interesovanje i učešće djevojaka u IKT-u, te mogućnosti ostvarivanja karijere u ovoj oblasti zarad ekonomskog i društvenog osnaživanja djevojčica, djevojaka i žena. Na promociji portala je upriličen razgovor sa Gabrijelom Ivanov, urednicom poznatog feminističkog hrvatskog portala Vox Feminae (www.voxfeminae.net), a održana je i diskusija o građanskom novinarstvu koju je moderirala Valentina Pellizzer.

Ispod tepiha, Sijelo, Klofanje… Zenskaposla.ba ima pet sekcija/kategorija: Ispod tepiha (politika, ekonomija i feminizmi), Četiri zida (seksualnost, ljubav), Sijelo (kultura, muzika, film i ekologija), Klofanje (sport) i Zagoreno (praćenje i osuđivanje seksističkih, šovinističkih i fašističkih sadržaja). Tu su i dvije statičke stranice: Rulja (same/i o sebi i zajednici) te Pravila igre (smjernice za uključivanje i pravljenje sadržaja). Članice redakcije, ujedno dugogodišnje aktivistkinje za ljudska prava, upoznale su se na Ženskim studijama Žarana Papić – Žene ženama 2010. godine, na kojima je Valentina bila koordinatorka. Povezao ih je osjećaj da u BiH ne postoji medijski prostor gdje bi žene i djevojke mogle pisati o tome što stvarno osjećaju i što ih stvarno zanima. “Žene i djevojke su uslovljene prilagođavanjem opštoj konvenciji koja s jedne strane tretira žene kao neozbiljne lutke zainteresovane za modu, kuhinju, itd., a s druge strane im nameće ‘muški diskurs’ da bi bile primijećene i uspješne u takozvanom mainstreamu. Pojam ‘feminizam’ je u BiH getoiziran, shvaćen potpuno neozbiljno, stereotipno i negativno, kako od strane žena, tako i od onih koje svakodnevno žive feminizam ali se plaše to tako nazvati, upravo zbog pomenutih stereotipa”, kažu članice redakcije.

Inicijativa koju su pokrenule ima za cilj stvaranje feminističkog, solidarnog i sekularnog javnog prostora gdje će se imenovati ono što se ne imenuje, prostora gdje će svako/a biti oslobođen/a opsesivnog izjašnjavanja i objašnjavanja svog identiteta nasuprot identiteta drugih. “Zenskaposla.ba će biti mjesto gdje postoji smisao za humor, stavove, te velike i male stvari koje mogu ići zajedno. Bavit ćemo se svim što nas okružuje, pisat ćemo o svemu iz lične, feminističke (što ne znači uvijek iste!) perspektive.” Treba naglasiti i to da je u pitanju potpuno volonterska inicijativa bez donatora sa pojedinkama koje osjećaju potrebu da govore svojim glasom i koje žele dati prostor svima onima kojima je taj glas važan i potreban – “To je suština građanskog novinarstva, gdje svaka osoba doprinosi javnom prostoru koristeći sve alatke i nove medije, uvažavajući pluralizam u medijima i građansko mišljenje.”

Između medija i zajednice Portal je pokrenut pod motom “Između medija i zajednice”, koji ima dva značenja. Jedan je odnos između profesionalnih medija i zajednice, a drugi je težnja da zenskaposla.ba istovremeno bude i zajednica i medij. “Nastojimo uspostaviti saradnju sa profesionalnim novinarima/kama koji/e znaju svoj posao i koji/e su spremne primijeniti svoje vještine kao i priznati i koristiti kontribuciju građana/ki. To ćemo raditi na dva nivoa. U prvoj fazi ćemo se obraćati svima, agregirati relevantne sadržaje, informacije, komentare, a u drugoj ćemo objavljivati sadržaje poznatih i manje poznatih blogerica i spisateljica i osiguravati mogućnost javnog slobodnog izražavanja.” Redakcija dodatno ističe da, iako internet platforme i društveni mediji nude jedinstvenu priliku za široku distribuciju informacija i ideja, da bi se njihov potencijal iskoristio u potpunosti, moraju postojati jake profesionalne veze između ljudi i siguran fizički prostor gdje se može razgovarati, izgraditi povjerenje i razmijeniti znanje. “Objema zajednicama nedostaje ista stvar – inspirirajuća oklolina za učenje, mjesto za diskusiju, reflektiranje i elaboriranje na temu moći i upotrebe novih tehnologija, kao i relevantnosti objektivnosti, istine, tačnosti, balansa, nepristrasnosti i etike u proizvodnji medijskih sadržaja.”

“Mi jesmo feministkinje i ne bismo mogle, znale, htjele nešto drugo ni misliti. Feminizam je pokret za slobodu više od polovine svjetske populacije: žena i svih nepodobnih zajednica koje javno i glasno kažu da postoje i da bi htjele/i živjeti svoj zivot. To je feminizam koji zenskaposla.ba promoviše.” Članice redakcije ističu da će pisati o politici, ekonomiji, društvu, ali bez pljuvanja, bavljenja privatnim životima ili ismijavanjem ličnih osobina. Uz korištenje ironije, ali i činjenica i argumenata, zajedno će težiti ka dijalogu, ali se neće plašiti diskusije i rasprave. Imenovat će one koje/i su ih inspirirali/e, one koje cijene, one od kojih su nešto naučile, te će tako, uz svoje riječi i sadržaje, pokazati solidarnost. I konačno, njihova sekularnost se ogleda u njihovoj različitosti, jer dolaze iz različitih dijelova BiH iz različitih zajednica, te žele siguran i otvoren prostor za sve.

Internet je ključni alat. Namjera im je također da pokrenu inicijativu Pijaca koja će se sastojati od tri dijela: Trampa marketa, odnosno razmjene stvari bez novca, koji će povremeno biti organiziarn u raznim bh. gradovima; Banke, u okviru koje će se na volonterskom principu s drugima razmjenjivati vrijeme, vještine i znanje; i Hot Spot, sa informacijama o besplatnom internetu, tehnologijama i programima. “Internet je naš ključni alat, jedini koji nam je dostupan jer nemamo novac da pokrenemo TV kanal ili printamo dnevne ili sedmične novine. Osim našeg vremena, želje i znanja, naša kapitalna investcija nije prešla 200 maraka. Ali svjesne smo da naše vrijeme i znanje vrijede mnogo više.”

Kako bi neko objavljivao tekstove na zenskaposla.ba, jedino što treba je ispoštovati tzv. Pravila igre, koja su sljedeća: feministički, sekularni i solidarni pristup; U svoje ime! – svaka osoba je odgovorna/odgovoran za svoj sadržaj; imenovanje onog/e/ih koji/e su nešto počeli/e, uradili/e, rekli/e; kolumne, komentari, analize, kritike su bazirane na činjenicama; nema prostora za govor mržnje i kulturu klevete; zenskaposla.ba podržava i korištenje ironije kao alatke za kulturalni kriticizam i transformaciju; sadržaj se objavljuje pod Creative Commons licencom (koristiš, ali citiraš izvor). Zainteresirani/e redakciji portala mogu pisati na e-mail info@zenskaposla.ba ili se registrirati na web siteu i objavljivati sadržaje direktno, a redakcija svima poručuje: “Čitajte nas, pišite nam, volite nas!”

Nagrada za studentski rad na teme žena odnosno rodne problematike

Posted on May 3, 2012 by sdadmin

Centar za ženske studije objavljuje Natječaj za dodjelu Nagrade za studentski rad na teme žena odnosno rodne problematike.

Centar za ženske studije smatra obrazovanje o ženskoj problematici na interdisciplinarnoj osnovi te poticanje istraživanja koja se tiču ženske subjektivnosti, ženske povijesti i kulture, roda/spola, moći i znanja, autoriteta i nasilja sastavnim dijelom novih i kritičkih znanja unutar svih vidova obrazovanja i cjeloživotnoga učenja.

Pravo natjecanja za Nagradu imaju svi studenti i studentice preddiplomskih, diplomskih i integriranih studija hrvatskih Sveučilišta, svih znanstvenih i umjetničkih područja.

Na Natječaj studenti i studentice prijavljuju radove nastale u akademskoj godini 2011./2012. koje su, kao sastavni dio studentskih obveza, pozitivno ocijenili njihovi nastavnici/e odnosno mentori/ce na njihovim matičnim fakultetima.

Natječaj je otvoren od 25. travnja do 1. listopada 2012. godine.

Studenti i studentice hrvatskih Sveučilišta! Nagrada za studentski rad može biti vaša!

Više detalja ovdje.

Gdje je kraj gluposti? Žene silovane jer su ljevičarke?!

Posted on May 2, 2012 by sdadmin

Kada je riječ o obećanoj zemlji Americi, gotovo da više i ne postoji činjenica koja bi ikoga ostavila bez teksta ili začudo, iznenadila. Ipak, čuda su moguća, nažalost, ovaj puta u negativnom kontekstu. Žene su silovane jer su lijevog političkog opredjeljenja, prenosi CNN-ova suradnica, Dana Loesch. Rekla je to na Tea Party Tax Day rally, jednom od serije prosvjeda koji su počeli još 2009. i održavaju se diljem SAD-a. Vijest, koju je prije nekoliko tjedana prenio The raw story, šokantna je i pretjerana čak i za američki standard. Žene su dosad bivale “optužene” radi zanemarivanja obitelji, pripisivane su im sebičnost i egocentričnost pri gradnji karijera, ali sve to očito nije bilo dovoljno, pa ovoga puta bivaju ni manje ni više nego silovane (za što nema apsolutno nikakvog opravdanja!) i to radi političkog opredjeljenja. Uopće je diskutabilno koju riječ upotrijebiti za opis frustracije pomiješane s bijesom i gađenjem prema ovakvim ekscesima. U provokativnom intervjuu, Dana Loesch odustaje od daljnjeg uvjeravanja u moru optužbi kako je riječ o lažnim iskazima svjedoka i žrtvi, navodeći kako jedino što zna jest to da je pokret bio okrenut vandalizmu i silovanju. Isto je ponovio i desničar Breitbart koji je na jednom od prosvjeda u potpunosti izgubio kontrolu i grupu prosvjednika nazvao nakazama i životinjama, uz poruku koju je Loesch glasno ponovila na prosvjedu: “Stop raping people! Behave yourselves!”

{slika}

Uz ironičan, ali istinit prizvuk, postavlja se pitanje, što žene dobivaju od podržavanje ljevice? Bivaju silovane, očito je američki odgovor. Ili je to strah da svojim građanima do kraja zgadi onaj truli komunizam i socijalizam koji iz Europe propagira jednakost i solidarnost? Što žene uopće danas dobivaju od pružanja podrške ijednoj političkoj opciji? Ne radi se ovdje samo o Americi. I u Lijepoj Našoj imamo stup srama primitivnih duša s popratnim izjavama koje su već dobro znani klasici. Dakle, ono što žene uglavnom dobivaju od sudjelovanja u politici i uopće, zanimanja za politiku jest paljba osuda i podsmijeha, uz redovne komentare kako im je mjesto u kući (naglasak na kuhinju, jel’), kako je njihova isključiva uloga odgoj djece, kako su nesposobne i loše u obavljanju svog posla, pa su vjerojatno zato nerijetko i slabije plaćene od pripadnika jačeg spola, kako se to voli isticati po formi ustaljenih stereotipa. Ili, kako je to jedan od vrlih zastupnika u prethodnom mandatu sročio, najbolje bi bilo kada žene uopće ne bi radile i kada bi im jedini posao bila briga za djecu, onda bi ta djeca bila jednako tako vrlo odgojena. Pretpostavljam, dječaci spremni za bavljenje politikom, a djevojčice za nastavljanje tradicije svojih majki i baka. I tako u krug. Da nije tužno, gotovo da bi bilo i komično, popraćeno dobrom starom Einsteinovom kako je ljudska glupost beskonačna.

{slika}

Sve dok postoje ovakvi slučajevi, gdje žene besramno bivaju podređene najgorim mogućim ponižavanjima, a pritom bez pretjeranih reakcija javnosti i uz odmahivanje rukom, sve će one to preživjet, ništa se neće promijeniti. Uz nadu da nećete naići na iskustva imalo bliska okupatoricama Wall Streeta, sutra kada Vas degradiraju jer ste žena, bilo bi krajnje lijepo da imate na umu iskustva žena na drugom kraju svijeta i da odlučno odbijete sudjelovati u takvom društvu. A Vi, cijenjeni muškarci, koji ste zadržali svoj razum i ustrajni ste u tome da ga koristite, podržite naša nastojanja za boljim i pravednijim, društvom JEDNAKOSTI.

{slika}

Homoseksualne veze od sada i u video igricama

Posted on May 2, 2012 by sdadmin

Međunarodni proizvođač, izdavač i distributer video igara Electronic Arts (EA) nedavno je odlučio proširiti ponudu popularne multiplayer online igre Star Wars: The Old Republic (Ratovi zvijezda: stara Republika) dodavanjem mogućnosti istospolnih veza među likovima. Dakle, ukoliko vašem Jedi vitezu za oko zapne kakav Chiss ili (zašto ne?!) Wookie, moći će na njemu iskušati neki od svojih ´uleta´. I dok jedni pozdravljaju EA kao pionira ne samo na području video igara već i borbe za prava LGBT osoba, druge pomisao na strastvenu vezu između Han Soloa i Chewbacce u najmanju ruku ne oduševljava.

Nekoliko konzervativnih anti-gay skupina kao što su Florida Family Association (Udruga obitelji Floride) i Family Research Council (Vijeće za istraživanje obitelji) pozvalo je javnost na bojkot svih proizvoda Electronic Artsa sve dok se sporna opcija ne ukloni iz video igre. Na kraju krajeva, kako stoji na službenoj web stranici Florida Family Association-a, niti u jednome od filmova iz serije Ratova zvijezda (Star Wars) nema LGBT likova. Bijesne udruge za sve krive queer aktiviste za koje smatraju da su vršili pritisak na EA da uvede mogućnost istospolnih veza među likovima u Staroj Republici.

{slika}

Potpredsjednik za korporativne komunikacije EA-a Jeff Brown odbacuje takve optužbe.

“Na ideju smo došli kroz susrete s LGBT skupinama, te organizacije foruma na kojima se raspravljalo o sadržajima online igara i problemu zlostavljanja s kojima se igrači susreću. Ukratko, likovi u našim igricama mogu stupati u istospolne veze. Ono što nipošto ne toleriramo jest govor mržnje na našim forumima”, kaže Brown i dodaje kako EA nema namjeru ukloniti spornu opciju iz igrice. Štoviše, planiraju ju dodati u još jednu popularnu video igru – Mass Effect 3.

EA je vodeći svjetski proizvođač video igara čije uspješnice uključuju Sim City i Simpsone.

Ratovi zvijezda: Stara republika dosad je prodan u više od 2 milijuna primjeraka.

Oštre kritike mladih snaga na površnost, subjektivnost i nedovoljnu informiranost medija!

Posted on May 2, 2012 by sdadmin

Na travanjskoj prezentaciji ciklusa Mladi i znanost: mediji pod povećalom izlagale su Lana Ciboci s temom Afera Indeks: U središtu prisutnosti medija i javnosti te novinarka H-altera Tamara Opačić, koja je održala zanimljivo predavanje naslova Izvještavanje o manifestaciji Zagreb Pride u hrvatskim dnevnim novinama 2002-2009.

Lana Ciboci se bavila aferom koja je poprilično potresla hrvatski obrazovni sustav te pitanjem utjecaja medija na aferu. Na samom početku, Ciboci je upozorila na činjenicu kako mediji imaju veliku ulogu u današnjem vremenu kao informatori društva, te napomenula ‘da nema sedme sile ne bismo uopće znali što se događa oko nas jer ona nas usmjerava na probleme u društvu’.

Početak pregovora za ulazak Hrvatske u Europsku uniju označio je i početak otkrivanja brojnih korupcijskih afera u Hrvatskoj. Jedna od njih je i afera Indeks koja je 2008. godine uzdrmala čitav visokoškolski sustav Republike Hrvatske. Gotovo dvije godine je afera Indeks bila u središtu pozornosti medija i javnosti pri čemu je medijskim izvještavanjem došlo do povrede ugleda i časti brojnih osoba. Zbog neprimjerenog načina izvještavanja, medijima su upućivane brojne kritike, kako od samih osumnjičenih sveučilišnih nastavnika i nastavnica, njihovih odvjetnika i odvjetnica, djelatnika i djelatnica fakulteta i Sveučilišta, a tako i od brojnih političara i političarki.

Ovim je radom, metodom analize sadržaja najčitanijih dnevnih novina Večernjeg lista i Jutarnjeg lista, analizirano jesu li sve te kritike bile zaista opravdane. Analiza je istraživala afere Indeks1, Indeks2 i Indeks3. U Indeksu1 i Indeksu2 se izvještavalo o aferama koje su se odnosile na Fakultet prometnih znanosti, dok se Indeks 3 bavio aferama na Ekonomskom fakultetu. Samo istraživanje je rezultiralo podatkom da je zastupljenost kritike čitatelja o tim aferama bila 24 posto za Jutarnji list, a za Večernji list tek 1 posto. Taj podatak dovoljno govori o tome koliko je novinama bilo važno mišljenje javnosti o dotičnoj temi.

Drugi bitan podatak govori o izvorima informacija, gdje su u čak 49 posto slučajeva novinari i novinarke objavljivali podatke bazirane samo na jednom izvoru informacija, što je uvelike doprinijelo pristranosti informacija koje su bile prezentirane javnosti. Treći važan segment ove analize odnosi se na fotografije koje su pratile tekst, a analiza je bila posebno usmjerena na one slike koje su se mogle opisati kao ‘neprijateljske‘, odnosno one na kojima se privode osumnjičeni/e ili na kojima su osumnjičeni/e u društvu policajaca. Mediji su upravo i takvim izborom popratnog sadržaja unaprijed ‘osudili’ osumnjičene.

{slika}

Iako su mediji veliku važnost pridavali aferi Indeks, osobito na početku, tek je 6 posto priloga najavljeno na naslovnim stranicama ova dva dnevna lista. Takvi su prilozi najavljivani bombastičnim naslovima koji su zasigurno plijenili pozornost javnosti. Naime, čak 41 posto svih naslova je bio okarakteriziran kao ‘senzacionalistički’ (‘Promaknut asistent optužen da je primio pršut kao mito’ i ‘Svi su krivi’).

Ciboci je također napomenula da je afera sama po sebi kulminirala do te razine da su ‘mediji počeli sumnjati u vodeće političare da su kupovali ocjene na tim fakultetima’. Svoje izlaganje Ciboci je završila zaključkom da su u aferama Indeks mediji preuzeli ulogu sudbene vlasti te osudili osumnjičenike prije suda i time mnogim profesorima i profesoricama, znanstvenicima i znanstvenicama nepovratno okaljali ugled.

Drugo izlaganje Izvještavanje o manifestaciji “Zagreb Pride” u hrvatskim dnevnim novinama 2002-2009 održala je Tamara Opačić.

Nakon deset godina kontinuiranog održavanja, hrvatska Povorka ponosa je uz slovensku ostala jedina manifestacija takvog karaktera koja se održava na prostoru bivše Jugoslavije. Kako u Hrvatskoj još uvijek ne postoji javno objavljeno sustavno istraživanje koje analizira izvještavanje o manifestaciji Zagreb Pride, ovaj rad po prvi put odgovara na neka od sljedećih pitanja: Kako i koliko mediji izvještavaju o Zagreb Prideu? Kako mediji prikazuju poruke i zahtjeve LGBTIQ zajednice? Koliko su mediji utjecali na promjenu slike o LGBTIQ osobama u javnosti? Zašto se Zagreb Pride gotovo uvijek pojavljuje na naslovnicama novina uz provokativnu opremu? Obraćaju li mediji više pozornosti na to kako LGBTIQ zajednica izgleda nego li na ono za što se bori? Jesu li novinari i urednici dovoljno upoznati s adekvatnom terminologijom i identitetima o kojima izvještavaju?

Izlaganje je počelo povijesnim osvrtom na odnos zakonodavstva prema LGBT osobama te istaknula podatak da su 1959. godine krivičnim zakonom homoseksualni čin između dvojice muškaraca bio tretiran kao kazneno djelo, a lezbijski odnos kao prekršaj. Središnji dio izlaganja se bavio istraživanjem u kojem su analizirana izdanja četiri dnevne novine i njihovo praćenje Zagreb Pridea – Jutarnji list, Večernji list, Novi list i Slobodna Dalmacija. Analiza sadržaja pokazala je da se tema Povorke ponosa u novinskim člancima najčešće prikazivala kroz formu kratke vijest. Opačić je to pojasnila riječima da ‘kratka vijest po sebi je loš informator jer daje malo podataka te se na temelju nje ne mogu iščitati važni podaci’.

Sadržaj fotografija koje su pratile tekst vezan uz prve godine Pride najčešće prikazuje golotinju, Povorke iz inozemstva, a osobe su na tim fotografijama najčešće su bile prikazivane bez glave, odnosno vidio bi im se samo trup i noge. Tamara Opačić dalje navodi da je nositelj radnje članka najčešće bio kolektiv, odnosno cjelokupni sudionici Povorke.

{slika}

Autorica ove opsežne analize iz mora negativnih naslova izdvojila je dva kako bi opisala kako mediji također kroje imidž LGBT zajednice u javnosti – “Gay pride sramoti Domovinski rat” i “Samo da mene ne diraju“.

Diskriminatorna riječ koja se najčešće pojavljivala upravo je bila ‘homoseksualizam’, što je Opačić objasnila: “Tu riječ se najčešće prikazuje zbog neznanja, jer mediji ne znaju kako terminološki definirati homoseksualnu populaciju, a termin homoseksualizam je negativnog značenja jer upućuje na bolest”.

O informiranosti medija po pitanju prihvatljive terminologije vezanu za homoseksualnu populaciju dovoljno govori i statistički podatak da su novine, koje su pratile Pride, koristile prihvatljivu terminologiju u samo 47.4 posto slučaja.

U 6.6 posto članaka zabilježena je diskriminirajuća terminologija, a najčešće je bila riječ o uporabi izraza homoseksualizam. Međutim, ukoliko se izuzmu izjave izvora, u niti jednom tekstu nije zabilježen govor mržnje. U poznavanju i uporabi normirane terminologije najboljima su se pokazali novinari i novinarke Novog lista (54.7 posto) i Večernjeg lista (50 posto).

Na kraju, naglasila je kako je Novi list najbolje izvještavao o Prideu, dok je Večernjak prednjačio u senzacionalizmu i političkoj nekorektnosti. Jutarnji je imao najviše tekstova na ovu temu, podjednako onih pozitivnih i onih negativnih, dok je Slobodna imala najmanje senzacionalističkih čalanaka, no ona je najmanje i pisala o Povorci ponosa.

Kao zaključak nameće se činjenica površnosti, subjektivnosti i nedovoljnoj informiranosti kojima novine izvještavaju o Povorkama ponosa u hrvatskoj metropoli.

Irshad Manji – Feministica 21. stoljeća

Posted on May 2, 2012 by sdadmin

Irshad Manji je žena koju je The New York Times prozvao “najgorom noćnom morom Osame bin Ladena”. Ona je žena koja vjeru poistovjećuje sa slobodom, naročito slobodom izbora, pa tako smatra kako je u Kur’anu jasno vidljivo da Alah voli čovjeka dovoljno da bi mu dao izbora i kapaciteta za njegovo upotpunjavanje. Pod izborom, Manji podrazumijeva i izbor seksualne orijentacije. Njezina kontroverzna homoseksualnost diže na noge tradicionalne islamiste, pa čak i objedinjuje pojedine zemlje u oštrom sukobu protiv takve “iskrivljene” interpretacije islamske svete knjige. Budući je takav stav u islamskoj zajednici neprihvatljiv, Manji često biva suočena sa prijetnjama smrću.

Tko je ta hrabra žena? Isto pitanje postavila je Oprah Winfrey prije nego što joj je uručila Chutzpah priznanje, dokaz osobina smjelosti, hrabrosti i snage, zbog kojih je Manji postala poznata kao najpoznatija suvremena kritičarka islamskog fundamentalizma. Rođena je u Ugandi 1968. godine, kao dijete Gujarati Indijca i Egipćanke. 1972. godine obitelj Manji napušta Ugandu radi Idi Aminovog protjerivanja Azijata iz Ugande. Novi dom pronašli su u Kanadi, u Vancouveru, gdje Manji odrasta, te istovremeno pohađa sekularnu i islamsku školu, diplomirala je na University of British Columbia, kao jedna od najboljih studentica svoje generacije. Tijekom godina Manji radi kao novinarka, spisateljica i producentica. Svjetski poznata postaje 2002. godine kada počinje sa pisanjem vlastitog kapitalnog djela, Problem s islamom danas, koje je kasnije prevedeno na više od 30 jezika. Ubrzo postaje utemeljiteljica humanitarne organizacije Ijtihad, koja promiče ideje kritičkog razmišljanja i ohrabrivanja drugačijeg mišljenja. Njezine kolumne izlaze u The New York Timesu, The Wall Street Journalu, The Time of London, te u The Globe and Mail.

Manji sebe deklarira kao “Musliman Refusenik“, što znači da odbija sudjelovati u vojsci robota pod Alahovim imenom. Smatra kako su vrijednosti, kao i problemi, mnogo dublji, pa ih zato valja promotriti s više opcija i strana. U knjizi Problem s islamom Manji se osvrće na problem Židova u Palestini, smatrajući kako Arapi griješe kada ne priznaju povijesnu vezu Palestine sa Židovima. Smatra kako Židovi imaju povijesno pravo na svoju državu na području Izraela. U drugoj knjizi, Alah, sloboda i ljubav, Irshad Manji poziva muslimane i nemuslimane u ujedinjenje, na suzbijanje strahova koji ih spriječavaju od života i integraciji. Također, jasnije izražava i nesklad između dogme i vjere, naglašavajući kako su obje nespojive, te kako je u islamu jedino moguća pobjeda vjere, utkane u slobodu i ljubav prema svima.

{slika}

U intervjuu za Buku, Manji govori o vlastitom položaju među islamistima i islamofobima. Tako priznaje kako je mrze i jedni i drugi. Dok muslimani supremisti mrze pitanja i kritike koje postavlja, a ponajviše njezinu istospolnu seksualnu orijentaciju, islamofobi je mrze zbog toga što se jednostavno nije odrekla islama, te što nastupa kao ponosna muslimanka. U istom intervju Manji govori i o borbi za prava LGBT populacije, ističući kako je u zadnjih nekoliko godina zamijećen porast muslimana koji se javno deklariraju kao homoseksualni. Time ukazuje na vjeru u buduću liberalizaciju i slobodu izbora u muslimanskom svijetu. Manji napominje kako je veoma problematično što je danas u svijetu mnogo veća sramota biti deklariran homoseksualcem, nego seksistom. Svoju predanost borbi za prava žena i homoseksualnih osoba pripisuje vlastitoj zahvalnosti prema Bogu, sretna što je u ranom djetinjstvu dospjela u slobodno društvo koje je postalo polazište njezinih kritičkih osvrta. Nedavno joj je dodijeljena nagrada za slobodu govora unutar islama. Osvrnuvši se na novi zakon u Kuvajtu, prema kojem je svatko tko progovori o stajalištu suprotnom vladinom, optužen za bogohuljenje, Manji je rekla kako se u pojedinim dijelovima svijeta društvo nije pomaklo unazad 1000 godina. Neki, zapadu nepojmljivi zakoni, još uvijek vrijede za populaciju zarobljenu u skučenom prostoru između nevidljivih zidova cenzure i straha. Njezina neustrašivost potvrđena je međunarodnim priznanjima, prema magazinu Ms. Manji je proglašena feministkinjom 21. stoljeća, dok ju je Američko društvo za unaprijeđenje islama imenovalo muslimanskim vođom sutrašnjice.

http://www.youtube.com/watch?v=DmMsMMX64pU