Američka kriza lomi se na djeci i ženama

Prosvjedi su započeli 17. rujna, kada se stotine prosvjednika okupilo na Bowling Green Parku u New Yorku, poznatoj financijskoj četvrti.

Prosvjednici su se okupili, jer žele pokazati da ne žele više tolerirati pohlepu i korupciju, kao i ljutnju prema načelu “profit iznad svega” koji ne dominira više samo američkom ekonomskom politikom, nego se širi na čitav svijet.  Tisuće ljudi okupljenih diljem Manhattana želi (is)koristiti sve ono što se koristi u prodemokratskim pokretima diljem Bliskog istoka, poznatom kao arapsko proljeće. “Kao naša braća i sestre u Egiptu, Grčkoj, Španjolskoj i Islandu, mi namjeravamo koristiti taktike revolucionarnog arapskog proljeća masovnim okupljanjem i vraćanjem demokracije u SAD. Potičemo nenasilje kako bi postigli naše ciljeve i sigurnost svih sudionika.” – rekao je jedan od organizatora prosvjeda.

No, u subotu 24. rujna uhićeno je preko 80 prosvjednika, a istog dana jedan od njujorških policajaca iskoristio je svoju silu na ženama, mirnim prosvjednicama, upotrijebivši papar u spreju (slično suzavcu) koji ponekad može i trajno oslijepiti osobu koja je njima poprskana.

Policajac koji se poslužio ovim sredstvom, po imenu Antony Bologna, otprije je poznat kao kršitelj građanskih prava. Sudjelovao je i pri uhićenju prosvjednika 2004. godine koji su prosvjedovali protiv rata u Iraku i politike tadašnjeg predsjednika Georga W. Busha.

Snimka ovog nemilog događaja objavljena je i na youtube-u i može se pogledati ovdje!

Jedan od prosvjednika izjavio je: “Ovo je barbarski čin, odvratna taktika prema nevinim ženama. Bili smo šokirani i gadi nam se ovakvo ponašanje.”

Nevine djevojke i žene zatražile su vodu kako bi isprale oči, a jedan od policajaca čak je komentirao: “Ne mogu vjerovati da joj je to učinio je…. sprej.”

{slika}

Trenutna ekonomska situacija u SAD-u najgora je od vremena Velike depresije. Jedna od tri obitelji živi u siromaštvu (oko 37 posto). Američko Ministarstvo poljoprivrede navodi da jedno od četvero djece (oko 23 posto) živi u obitelji koja si ne može priuštiti dovoljno hrane.

Postaje sve gore. Sve više obitelji s djecom i malim primanjima traži pomoć savezne vlade. S druge strane, novaca je sve manje i programi i sredstva se sve više režu.

Drastična smanjenja, kako na državnoj tako i na lokalnoj razini već su u tijeku. Državni proračun smanjen je za 150 milijardi dolara. Na taj način najranjivija skupina postaju upravo slabostojeće obitelji s malom djecom. 

Također su drastično smanjene i potpore za obrazovanje. To znači manje novca za škole, smanjenje školskih programa, kraći školski tjedan, smanjenje programa u vrtićima, pa tako i smanjene naknada za udžbenike i izvanškolske aktivnosti.

Ipak, republikanci ne razmišljaju o povećanju poreza na bogate, čak iako su najbogatitiji članovi društva bogatiji nego ikad, a imaju najnižu poreznu stopu u posljednja tri desetljeća.

In memoriam: Wangari Muta Maathai

Kada je Wangari Muta Maathai, koja je nakon duge i hrabre borbe protiv raka preminula u nedjelju navečer u 71. godini života u bolnici u Nairobiju, dobila Nobelovu nagradu za mir 2004., tom odlukom i nisu svi bili oduševljeni. Naime, prof. dr. sc. Maathai prva je afrička žena kojoj je dodjeljen Nobel i to ponajviše zahvaljujući njenom osnivanju Pokreta zelenog pojasa 1977. godine koji je potaknuo i osnažio žene iz ruralnih područja Kenije da sade drveća i na taj način spriječe daljnji trend deforestacije, odnosno daljnju sječu šuma. Kritičari/ke ove odluke smatrali su da svijet, tada, ima i ozbiljnijih problema (rat na Bliskom Istoku, terorizam) od sječe nekoliko stabala. Međutim, nisu razumjeli što ekološke vrijednosti znače za sudbinu svijeta kao što su i zanemarili činjenicu da je Pokret zelenog pojasa inspirirao kenijske žene da se, u zemlji koruptivne i patrijahalne vlade, bore za svoja prava. Očuvanjem šuma, koje su prirodno bogatstvo Afrike, žene su ostvarile i svoja građanska prava. Osnivačice neprofitne organizacije Small Planet Institute Anna Lappé and Frances Moore Lappé, nakon dodjele, istaknule su:

 

“Maathai je genijalka u prepoznavanju povezanosti lokalnih i globalnih problema, kao i činjenice da su oni rješivi samo kada građani/ke pronađu glas i hrabrost za djelovanje. Za Maathai je Pokret zelenog pojasa dobar kako u svojoj biti tako i u načinu na koji je potaknuo žene da otkriju da nisu bespomoćne u odnosu na svoje muževe autokrate, seoske poglavare i nemilosrdnog predsjednika. Kroz stvaranje vlastitih rasadnika (njih najmanje 6.000 diljem Kenije) i kroz sadnju stabala, žene su počele kontrolirati opskrbu vlastitog drva za ogrijev zbog čega se promijenio odnos moći čime se otvorio put i drugim potragama.”

 

Wangari Muta Maathai rođena je 1940. godine u selu Ihithe u Keniji. Po završetku srednje škole odlazi na studij u SAD u sklopu programa koji je bio organiziran od strane kenijskih političara i tadašnjeg američkog senatora John F. Kennedya. Kao magistrica biologije vraća se u domovinu, tada neovisnu, gdje je na University College of Nairobi trebala dobiti mjesto asistentice profesora biologije. Ta pozicija je, naposljetku, dodjeljena nekoj drugoj osobi što je Wangari uvijek smatrala činom spolne i plemenske diskriminacije (bila je pripadnica Kikuyu naroda, najbrojnije etničke grupe u Keniji). Dva mjeseca kasnije zaposlila se na School of Veterinary Medicine da bi 1971., kao prva žena iz istočne i centralne Afrike, postala doktoricom nauka. Nakon toga postala je starija pedavačica, zatim šefica katedre pa profesorica što ju je učinilo i prvom ženom ikada postavljenom na navedene pozicije u Nairobiju.

 

Pored rada na sveučilištu bavila se mnogobrojnim aktivnostima u više nevladinih i drugih organizacija, a 2002. bila je izabrana u parlament i neko vrijeme radila kao pomoćnica ministra za okoliš. Iz vlade je izgurana 2008. jer nije željela šutjeti o problemima na koje je nailazila. Zbog toga je prosvjedovala na ulici. Međutim, to joj nije bio prvi ulični prosvjed: zbog svog je političkog aktivizma i rada na očuvanju okoliša više puta bila zatvarana i pretučena; isto kao i njeni sljedbenici. Suprug, kenijski političar, razveo se od nje tvrdeći da je prepametna za ženu i da je ne može kontrolirati. Profesorica Maathai primila je brojne nagrade i svoj je život, rad i perspektive dokumentirala u četiri izdane knjige.

 

Treba se naglasiti da je bila hrabra liderica čija će energija i cjeloživotna predanost za poboljšanjem ljudskih života inspirirati buduće generacije mladih. Iako je bila poznata uglavnom po svom političkom djelovanju, Wangari je u srcu ostala velika ljubiteljica okoliša: ona koja vidi istinsku vrijednost šuma, zemlje i vode. Brinula se da ćemo zbog urbanizacije (više od polovine globalne populacije danas živi u gradovima) za sobom, negdje ostaviti bitan dio.

 

“Danas smo suočeni sa izazovom koji zahtjeva promjenu u našem razmišljanju, tako da čovječanstvo prestane ugrožavati vlastitu životnu potporu. Pozvani smo pomoći zemlji zacijeliti rane i u tom procesu da zacijelimo i vlastite; zapravo da prigrlimo cijelo stvaranje u svoj njegovoj raznolikosti, ljepoti i čudu. To će se dogoditi ako vidimo potrebu u oživljavanju vlastitog osjećaja pripadnosti većoj obitelji života sa kojom zajednički dijelimo evolucijski proces. U povijesti zna doći vrijeme kada je čovječanstvo pozvano prijeći na novu razinu svijesti a da bi dosegnulo veći nivo moralnosti; vrijeme kada moramo odbaciti strah i dati nadu jedni drugima. To vrijeme je sada.”, istaknula je na dodjeli Nobelove nagrade.

 

Wangari Muta Maathai vjerovala je da je zdrav okoliš, zbog osiguravanja čiste vode i drva za kuhanje, pomogao poboljšati živote i smanjio sukobe u Keniji. Organizacija koju je osnovala zasadila je 30 milijuna stabala u nadi da će se povećati šanse za mir. Ne samo da je na taj način pomogla 900 000 kenijskih žena već je inspirirala i UN da pokrenu kampanju koja je rezultirala sadnjom 11 milijardi stabala diljem svijeta.

Europski parlament osudio svakodnevno nasilje i diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta

Europski parlament je pozvao na ukidanje diskriminacije i nasilja koje svakodnevno trpe lezbijske, gay, biseksualne i transrodne osobe, u Europi i izvan nje, i istaknuo da se poremećaji rodnog identiteta ne smiju liječiti kao psihijatrijska stanja.

U rezoluciji koju je usvojio s nadmoćnom većinom zastupnika (442 glasa za, naspram 104 protiv i 40 suzdržanih), Parlament traži potpunu podršku pravima lezbijskih, gay, biseksualnih i transrodnih osoba unutar EU i sistemsku obranu tih prava u njenim vanjskim odnosima.

Pozivaju na izuzimanje poremećaja rodnog identiteta iz klasifikacije mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja Svjetske zdravstvene organizacije. Jasno su osudili činjenicu da se u nekim zemljama, uključujući neke države članice EU, homoseksualnost, biseksualnost i transseksualnost još uvijek smatraju mentalnim bolestima koje zahtijevaju psihijatrijsko liječenje. Zahtijevaju da se ovome
stane na kraj.

Parlament ukazuje na obvezu zemalja članica da odobre azil osobama iz zemalja izvan Europske unije koje pokušavaju izbjeći progon zbog svoje seksualne orijentacije. Također je pozvao zemlje članice da osiguraju slobodu kretanja u EU za istospolne parove i njihove obitelji, kao i dostupnost preventivne zdravstvene njege i medicinskog liječenja za lezbijske, gay, biseksualne i transrodne osobe.

Parlament podržava napore povjerenice za vanjske poslove Catherine Ashton, kao i država članica, da promoviraju prava lezbijskih, gay, biseksualnih i transrodnih osoba u UN-u i pozdravlja donošenje rezolucije Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda u lipnju ove godine. Zauzimajući stajalište kako je među različitim dijelovima svijeta nužan “uvažavajući i otvoren dijalog”, rezolucija podupire nastojanja da se nastave diskusije na sljedećoj sjednici UN-ovog Vijeća za ljudska prava.

Premijera dokumentarnog filma “Slavenka ili o boli”

U ponedjeljak, 3. listopada, u zagrebačkom kinu ‘Europa’ održat će se premijera dokumentarnog filma ‘Slavenka ili o boli’, najnovijeg ostvarenja doajena hrvatske dokumentaristike Petra Krelje u produkciji Hrvatskog filmskog saveza.

Radi se o svojevrsnom filmskom portretu Slavenke Drakulić, poznate polemičarke, esejistice i spisateljice kojoj je u 27. godini života dijagnosticirano otkazivanje bubrega. Temeljen na crticama iz njenog života, film progovara o potresnoj i teškoj, ali odvažnoj borbi protiv opake bolesti unatoč kojoj je Slavenka Drakulić, rijetko viđenom upornošću i izdržljivošću, bila maksimalno aktivna i kao publicistica i esejistica.
 
Iz kriitke Alemke Lisinski:

‘Tko je ustvari Slavenka Drakulić? Pitanje jednostavno, gotovo do banalnosti – a odgovor, naravno, neizmjerno kompliciran! No, Petar Krelja, u filmu ‘Slavenka ili o boli’ svojim je suptilnim, a istovremeno hrabrim dokumentarističkim filmskim škarama ‘izrezao’ Slavenku koja će iznenaditi svakog gledatelja, i onog tko je pozna izdaleka, samo kao javnu osobu, ali i najbliže prijatelje i obitelj, koji će ovaj film gledati očiju širom otvorenih. U svojem je temelju, Kreljin razgovor sa Slavenkom – hrvatskom spisateljicom, novinarkom i feministkinjom, ali naravno i s njenim drugim ‘ulogama’ – ženom, majkom, kćerkom, suprugom, prijateljicom – minimalistički jednostavan u izvedbi, ali baš zato impresivan u svojoj ogoljelosti. Tim više što je govor glavne junakinje, i pripovjedača u off-u, kolažnom tehnikom suprotstavljen različitim materijalima koje je autor interpolirao.

Krelja je tako uspio na površinu izvući evidentne autorske i gledateljske asocijacije na jedan dramatičan i lijep život, koje, ako već ni iz kojeg drugog razloga, a ono zbog skromnosti i pristojnosti – protagonistica nikada sama ne bi izgovorila u kameru. Slavenka je kao mlada žena i majke male djevojčice oboljela na bubrege te je morala krenuti na dijalizu – a život su joj spasile i osigurale dvije transplantacije. Petar Krelja snimio je 1984. film ‘Na primjeru mog života’ u kojem Slavenka, kao pacijentica i angažirana novinarka svjedoči o strašnoj situaciji bolesnika na dijalizi, tada s malim do nikakvim šansom za novi bubreg… Njezin javni govor i pisanje o ovoj temi nisu nikada prestali, i učinila je nemjerljivo puno za podizanje svijesti o nužnosti transplantacija u Hrvatskoj.

U novom Kreljinom filmu, gotovo trideset godina kasnije, govori zrela žena i spisateljica. U onom ‘mladom’ filmu, Slavenka izbacuje riječi poput metaka, govori brzinom vjetra, u nas, u kameru, gleda ogorčena i borbena mlada žena, koja ne preže od radikalnih stavova i provokacija… Lijepo je gledati ondašnju Slavenku, ali možda još ljepše ovu današnju, mirniju i mudriju, spremniju da oprosti drugima, ali i sebi.

I zato možemo čuti i razumjeti zašto Slavenka napušta svoj dom već u gimnaziji, što je približava feminizmu, kako i zašto počinje pisati knjige tek s 38 godina, kad je nakon transplantacije, napokon, po prvi puta sigurna da je smrt neće zaustaviti u pisanju knjige, koju se ne može, poput novinarskog teksta dovršiti u nekoliko sati. Tada nastaju ‘Hologrami straha’, a do danas Slavenkin opus broji dvanaest knjiga, koje su prevedene na više od dvadeset jezika. Kreljin filmski rukopis precizan je, nježan i snažan istovremeno, baš kao i njegova junakinja Slavenka.’

Potpisujem!-javna akcija Ženske sobe

Ženska soba poziva na javnu akciju simbolično nazvanu “Potpisujem!” koja je dio projekta “Prevencija seksualnog nasilja – korak po korak”. Javna akcija trajati će tri dana na Trgu kralja Tomislava od 30. rujna 2011. godine do 02. listopada 2011. godine u sljedećim terminima:
 
petak: 10h – 17h
subota: 10h – 14h (nastup Zlih bubnjara od 11h do 12h)
nedjelja: 10h – 14h

Sama javna akcija uključivati će štand sa informativnim materijalima (letci i bedževi izrađeni posebno za ovu prigodu), postavljanje platna od 10 metara, te nastup “Zlih bubnjara”.
Platno će služiti  za prikupljanje potpisa osoba koje podržavaju takvu inicijativu te će nakon završetka akcije biti poslano Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.

Ciljevi akcije su upozoriti javnost o potrebi za uvođenjem sustavne i obvezne edukacije o  prevenciji seksualnog nasilja među mladima u srednje škole te prikupiti što veći broj potpisa građana i građanki koju podržavaju ovakvu inicijativu.
Akcija je ujedno i podrška Kampanji Vijeća Europe za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom. 
 
Ista javna akcija već je održana u Virovitici i Pakracu u suradnji sa partnerskim organizacijama na projektu:  S.O.S. telefon – Poziv u pomoć Virovitica i Centar za podršku i razvoj civilnog društva “DELFIN”,  a danas se održava i u Sisku u suradnji sa partnerskom organizacijom – Centar za žene Adela.

Projekt financijski podržava Cooperating Netherlands Found for Central and Eastern Europe.

Mirovni studiji 2011/2012

Mirovni studiji su jednogodišnji program neformalnog obrazovanja za mir i aktivne građane i građanke koji se temelji na vrijednostima izgradnje mira, ljudskih prava i nenasilja. Provodi se u kontinuitetu od 1997. godine.

Na Mirovnim studijima se artikuliraju, prenose i propituju neposredna aktivistička iskustva građanskog otpora, iskustva rada na izgradnji trajnog i održivog mira, na zaštiti i promociji ljudskih prava, suzbijanja diskriminacije i drugih oblika nenasilnog djelovanja.

Program traje od listopada do lipnja, predavanja su dva puta tjedno u popodnevnim satima. Prijaviti se možete od 21.rujna do 06. listopada.

Vise o upisima i programu možete pročitati na www.cms.hr