sdadmin

Feminisms in a transnational perspective: Women narrating their lives and actions

Posted on by sdadmin

Ovogodišnji peti poslijediplomski seminar Feminisms in a transnational perspective: Women narrating their lives and actions održat će se od 23. do 27. svibnja pri Interuniverzitetskom  centru u Dubrovniku.

Intelektualni poticaj za ovogodišnji seminar pronašle smo u riječima H. Arendt kako su “ljudski životi bez riječi i djela mrtvi za svijet”. Premda je područje istraživanja  međupovezanosti roda i žanra  u slučaju ženskih (auto)biografija više no ekstenzivno, feministički smjer teoretizacije pridaje mu političk-etičku perspektivu s naglaskom na prakse proizvodnje, posredovanja i manipuliranja ženskim oblicima samo(re)prezentacije. Posebice su plodna istraživanja “pluralne subjektivacije” u proizvodnji  nacionalnih identiteta i ideoloških formacija. Jedno od nosivih pitanja seminara jest: na koje se sve načine vokabulari ženskih komunitarnih identiteta i pojedinačni glasovi otpora opiru neoliberalnom diskursu proizvodnje znanja/moći te komercijalizaciji komunikacijskih kanala i poruka.

Ove godine seminar je okupio niz poznatih i priznatih feminističkih predavačica koje uključuju Sergiu Adamo (Italija), Durre S. Ahmed (Pakistan), Irenu Ateljevic (Nizozemska), Natku Badurinu (Hrvatska), Silvanu Carotenuto (Italija), Martu Drury (SAD), Vitu Fortunati (Italija), Ivu Grgić Marojević (Hrvatska), Renatu Jambrešić Kirin (Hrvatska), Biljanu Kašić (Hrvatska), Jasminu Lukic (Mađarska), Irinu Novikova (Latvija), Nataliu L.Pushkareva (Rusija),  Gayatri Chakravorty Spivak (SAD/Indija), Jaanu Vouri (Finska), Ullu Vourela (Finska) te Juliu Watson (SAD).

U sklopu seminara, u srijedu 25. svibnja 2011. u 18 sati, Gayatri Chakravorty Spivak, indijska književna kritičarka, teoretičarka i sveučilišna profesorica na Sveučilištu Columbia održat će otvoreno predavanje Situating Feminisms u velikoj dvorani IUC-a,.

Su-organizatorice seminara i predavanja:

Rada Borić, Centar za ženske studije, Hrvatska (rada.boric@zenstud.hr), Renata Jambrešić Kirin,Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatska (renata@ief.hr), Durre S. Ahmed, Cenatr za studije roda i kulture, Pakistan (durresahmed@gmail.com), Antonella Riem & Natka Badurina, Faculty of Modern Languages, University of of Udine, Italija (antonella.riem@uniud.it; natka.badurina@uniud.it), Jasmina Lukić, Department of Gender Studies, CEU, Mađarska(lukicj@ceu.hu), Jaana Vuori, University of Tampere, Finska (jaana.vuori@uta.fi).

Ići ću još uspravnije naprijed u potrazi za zaposlenjem!

Posted on by sdadmin

17 nezaposlenih žena završilo je sredinom svibnja grupe podrške u okviru projekta “Osnaživanje nezaposlenih žena za aktivno sudjelovanje na tržištu rada – Žene biraju novu šansu!” koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje – Područni ured Zagreb, Moj posao.net i Institutom za razvoj tržišta rada uz potporu Europske unije. Program grupe podrške pod vodstvom psihologinje Tanje Prekodravac trajao je 12 tjedana po 2 sata tjedno i obuhvatio niz tema važnih za povećanje zapošljivost žena. Neke od tema obrađenih na radionicama bile su pisanje životopisa, komunikacijske vještine, neverbalna komunikacija, asertivnost, intervju za posao, nošenje sa tremom, prezentacijske vještine, osobna efikasnost te upravljanje ciljevima i vremenom, a sve u svrhu izgradnje znanja i vještina za aktivno traženje posla. Nakon završenog programa sudionice su izjavile da im je sudjelovanje u grupama podrške povećalo samopouzdanje te da su stekle nova znanja. “Prebrodila sam “nesigurnost”. Drugačije ću se postavljati prema poslodavcu, ako ga u bućnosti bude.” rekla je na kraju programa jedna od sudionica, dok druga nadodaje “Radionica mi je omogućila jasnije sagledavanje sebe i moje osobnosti u interakaciji s drugima kroz dulje vrijeme. Ići ću još uspravnije naprijed u potrazi za zaposlenjem!”.  

Grupe podrške od danas, 20. svibnja, nastavljaju se za još 20 nezaposlenih žena, a u pripremi je radna praksa kroz koju će kod odabranih poslodavaca nezaposlene žene moći unaprijediti svoje radne vještine i znanja te na taj način postati konkurentnije na tržištu rada.

Cilj je projekta “Žene biraju novu šansu”! povećati zapošljivost žena kreirajući nove i inovativne modele potpore i pružajući direktnu potporu nezaposlenim ženama za njihovo aktivno sudjelovanje na tržištu rada te osvještavajući poslodavce i opću javnost o rodnoj ravnopravnosti u svijetu rada, a posebno o prijetnjama socijalne isključenosti dugotrajno nezaposlenih žena.

Preobrazba ekonomske moći u svrhu unapređivanja pravde i ženskih prava

Posted on by sdadmin

Pripremila i prevela Nada Kujundžić

Približava nam se dvanaesti Međunarodni forum organizacije za promicanje ženskih prava u razvoju AWID. Za nešto manje od godinu dana, oko dvije tisuće boraca za ljudska prava i aktivista/ica iz svih krajeva svijeta sastat će se kako bi zajedno razvijali strategije i mreže, slavili i učili u podržavajućoj atmosferi koja potiče diskusiju, te osobni i profesionalni razvoj. Forum će se održavati od 19. do 22. travnja 2012. godine u Istanbulu (Turska).

Poziv za sudjelovanje, kao i web stranica AWID-a od sada su dostupni na engleskom, španjolskom, francuskom i turskom jeziku!

Posjetite službene web stranice AWID-ovog Foruma i doznajte više o temi Foruma, saznajte kako se prijaviti za sudjelovanje, pročitajte logističke informacije i odgovore na često postavljana pitanja. Također možete preuzeti službeni poziv za sudjelovanje u .doc i .pdf formatu.

Vaše dojmove o web stranici možete nam slati na: forum12@awid.org. Ne zaboravite redovito pratiti zbivanja na stranicama udruge AWID kako biste bili obavješteni o zbivanjima vezanim uz pripreme za nadolazeći Forum.

O Forumu

Uvod
Dvanaesti Međunarodni forum organizacije AWID nazvan “Preobrazba ekonomske moći u svrhu unapređivanja pravde i ženskih prava”, okupit će oko 2000 tisuća oraca za ljudska prava i aktivista/ica iz svih krajeva svijeta. Konferencija će se održavati od 19. do 22. travnja, u kongresnom centru Halic u Istanbulu.

Što je AWID?
Organizacija za ženska prava u razvoju (orig. Association for Women´s Rights in Development, skrać. AWID) međunarodna je feministička organizacija čiji je cilj osnažiti glas i utjecaj boraca za ženska prava, kao i pokreta i organzicija koje u svom radu uspješno promoviraju ženska prava.

Što je Forum?
Međunarodni forum o ženskim pravima i ravoju koji organizira AWID istodobno je i konferencija i poziv na djelovanje. Kao najveće okupljanje ove vrste, AWID-ov Forum svake tri do četiri godine okuplja borce za ljudska prava i aktiviste/ice kako bi zajedno razvijali strategije i mreže, slavili i učili u podržavajućoj atmosferi koja poziva na diskusiju i potiče osobni i profesionalni razvoj.
Tijekom četiri dana sudionici Foruma slušaju predavanja, sudjeluju u interaktivnim i kreativnim sesijama, radionicama i debatama. Zajednički cilj svih ovih aktivnosti jest potaknuti na razmišljanje o rodnoj ravnopravnosti i ženskim pravima. Osim toga, sudionike očekuju i brojni neformalni sastanci, umjetnička događanja, aktivnosti vezane za kulturu, te rasprave o društvenim i političkim zbivanjima. U konačnici, želja nam je potaknuti stvaranje globalnih i regionalnih mreža i saveza. 
Sudjelovanje na Forumu omogućit će pojedincima da usvoje brojna nova znanja i vještine, ali i da, na kolektivnoj razni, redefiniraju pitanja roda i razvoja, ojačaju saveze među ženama, te razmišljaju i djeluju na načine koji će doista dovesti do promjena.

Zašto će se AWID-ov Forum 2012 održavati u Istanbulu?
Mnogo je razloga zbog kojih je upravo Istanbul odabran kao mjesto održavanja idućeg AWID-ovog Foruma. Kao prvo, organizacija AWID željela je organizirati skup unutar regije koja do sada nije imala prilike naći se u ulozi domaćina. Istanbul je vrlo pristupačna lokacija za sudionike iz Istočne Europe, zemalja članica Zajednice Neovisnih Država, Srednjeg istoka i sjeverne Afrike – regija koje su dosada imale malen broj predstavnika na Forumu. Nadalje, Turska ima snažan i utjecajan ženski pokret, i sigurni smo da će njegova participacija u Forumu rezultirati obostranom korišću i zadovoljstvom. Sigurni smo kako će turski ženski pokret profitirati od duha solidarnosti i zajedništva koje promovira Forum, dok će sudionici konferenciji moći mnogo toga naučiti slušajući o iskustvima i načinima djelovanja spomenutog pokreta. Naposlijetku, Istanbul je izabran i zbog logističkih razloga; međunarodnim je letovima spojen s brojnim regijama diljem svijeta, proces izdavanja vize relativno je jednostavan, dok su u samom gradu uglavnom prihvatljive cijene, a i odlična gradska infrastruktura pogoduje događaju ovog obima. 

Tko može sudjelovati?
AWID-ov je Forum otvoren za sve koji su zainteresirani ili rade na području ženskih prava, međunarodnog  razvoja i socijalne pravde. Bilo bi nam osobito drago da nam se pridruže stanovnici/e zemalja u razvoju, mlade žene, te pripadnici/e grupa čiji je glas kroz povijest bio ušutkavan, odnosno čiji se problemi do sada nisu razmatrali na globalnoj razini.

Što mogu očekivati od Foruma?
Pripremite se na to da će vas iznimna skupina inteligentnih, naprednih i duboko predanih žena i muškaraca prosvjetliti, izazvati i nadahnuti. Očekujte više od pukog razgovora: na Forumu imate priliku uključiti se u globalne inicijative i kampanje. Očekujte mnogo rada koji će vam pomoći da usvojite nove vještine i znanja, upoznate nove kolege i razvijete nove ideje koje će vas potaknuti na neko buduće djelovanje. Očekujte da ćete  biti primljeni u zajednicu aktivista i akademika, praktičara i teoretičara, koji će vas podržati, ojačati i potaknuti na razmišljanje. I naposlijetku, pripremite se na mnogo zabave (mnogo više nego što biste očekivali na jednoj konferenciji!).

Poziv za sudjelovanje

Preobrazba ekonomske moći … jeste li dorasli izazovu?
Jeste li voljni iskoračiti iz vlastite sigurnosne zone? Preispitati svoj uobičajen način razmišljanja? Surađivati s pojedincima izvan granica vašeg svakodnevnog aktivizma ili radnog mjesta? Jeste li spremni stvarati saveze koji će nam omogućiti da zajedno transformiramo ekonomsku moć?

U sklopu AWID-ovog Foruma cilj nam je istražiti kako ekonomska moć utječe na žene i na planet na kojem živimo, kao i povezati raznolike grupe koje se bave tom problematikom sa pravnog, te stajališta ljudskih prava. Zajedno možemo razviti snažnije i djelotvornije strategije kojima ćemo unaprijediti pravdu i ženska prava.

Naslijeđe kolonijalizma, raspad komunizma i desetljeća neoliberanih političkih strategija zajedno su pridonijeli potpunoj privatizaciji zajedničkih resursa, uzrokovali nepopravljivu ekološku štetu, potaknuli  nekontroliranu militarizacije, narušavali ljudska prava, te (uz malobrojne iznimke) u konačnici pridonijeli tomu da kapitalističko tržište (a ne ljudsko iskustvo) postane mjerilom vrijednosti. Financijska kriza i ekonomska recesija koje su se pojavile 2008. godine kao dio šire sistematske krize u proizvodnji hrane i energije te očuvanju okoliša, razotkrile su nedostatke i neuspjehe dominantnih ekonomskih modela u tolikoj mjeri da je to obeshrabrilo čak i najgorljivije branitelje postojećih sustava. Iako su neki od ekonomskih sustava koji su se razvili mimo dominante izgrađeni na neravnomjernoj raspodjeli moći, postoje i takvi alternativni sustavi koji promoviraju jednakost, i stoga predstavljaju vrijedan primjer za one kojima je cilj transformacija ekonomske moći.

Nedavne mobilizacije na Srednjem istoku i sjeveru Afrike potiču žene i muškarce diljem svijeta da razmotre nove mogućnosti suprotstavljanja onomu što je donedavno slovilo kao nepromjenjive strukture moći. Značajne promjene na geopolitičkom planu, poput jačanja uloga zemalja u razvoju kao i regionalnih blokova, sugeriraju mogućnost radikalnih promjena u omjeru ekonomske moći, usprkos tomu što vodeći akteri na gospodarskoj sceni ubrzano regrupiraju svoje snage kako bi branili vlastite interese i spriječili znatnije  promjene.

Bez obzira na to u kakvim uvjetima i kontekstima živimo, ekonomska moć prožima sve aspekte naših života, od raspolaganja kućnim budžetom, do raspodjele nacionalnih sredstava i borbe za bolju ekonomsku skrb, pravednije plaće, bolje radne uvjete i ravnopravan pristup globalnim resursima (hrani, vodi, energiji i tlu).

Ekonomska moć u korijenu je svih problema vezanih za ženska prava, od reproduktivnih i seksualnih prava, do nasilja nad ženama, obrazovanja, zdravstvene zaštite i političkog djelovanja. Prava i pravda nisu mogući ukoliko gospodarski sustavi ne uzimaju u obzir ženska prava i ne vrednuju društvenu ulogu žena. 

Kroz povijest, patrijarhat i drugi sustavi opresije (poput stalno prisutnog rasizma) definirali su način na koji formiramo vlastito društvo, te prožimali našu politiku, ekonomiju, znanje i kulturu. Posljedično, mnoge se ljude (osobito žene) sistematski isključivalo iz ekonomije i donošenja odluka općenito. No žene već dugo nastoje ispraviti nepravilnosti nastale u sustavu i popuniti praznine koje su stvorili gospodarski rezovi.

Razmjena individualnih iskustava dragocjena je prilika za učenje: žene iz ruralnih područja uče nas raspodjeli hrane ; ´obične žene´ svojim primjerom pokazuju kako razviti strategije osnaživanja i otpora protiv ekološke i ekonomske katastrofe ; mlade žene i djevojke koriste novu informacijsku i komunikacijsku tehnologiju na raznolike i kreativne načine, a u svrhu mobiliziranja i poticanja društvenih promjena ; svi radnici, bilo da rade u svojoj domovini ili izvan nje, a osobito zaposleni u seksualnoj industriji, uče nas što doista znači raditi i zašto je osobito važno brinuti o drugima ; žene s invaliditetom, transrodne osobe i žene zaražene virusom HIV-a / AIDS-om ne prestaju propitkivati naglasak koji suvremeno društvo stavlja na rast proizvodnje na uštrb ljudskog dostojanstva ; feministička ekonomija imenuje i analizira sile koje oblikuju procese društvene produkcije i reprodukcije, pripisujući im pozitivne vrijednosti.

Kao borci za ženska prava i aktivisti/ce za pravdu, dužnost nam je okupiti se u ovom povijesnom trenutku i nadvladati međusobne razlike. Sada je vrijeme da slušamo jedni druge i učimo jedni od drugih. Vrijeme je da nastupimo kao relevantan politički faktor i izgradimo vlastitu kolektivnu moć, da ujedinimo naša znanja i iskustva kako bismo mogli efikasnije sudjelovati u ključnim ekonomskim debata koje se vode. Vrijeme je da zajedno izgradimo alternativne načine gledanja i pravedne prakse, te nastavimo razvijate pokrete kojima pripadamo. Sada je vrijeme da preoblikujemo ekonomsku moć!
Pridružite nam se na Međunarodnom forumu udruge AWID i zajedno s nama produbite vaše shvaćanje ekonomske nepravde, steknite znanja i vještine potrebne za sudjelovanje u ekonomskih diskusijama. Pridružite se nam se u zajedničkom razvoju strategija koje će omogućiti transformaciju i ponovno raspodjelu ekonomske moći.

Godina kada je homoseksualnost skinuta s liste poremećaja

Posted on by sdadmin

38  je godina prošlo otkako je Udruga američkih psihijatara (APA) izbacila homoseksualnost sa liste psihičkih poremećaja. Oni koji i danas vjeruju u psihopatološku prirodu homoseksualnosti ne odustaju od pokušaja diskreditacije te odluke. Spinom o gay lobiju negira se neupitan znanstveni temelj koji je nagnao američke psihijatre da kažu “DA” eliminaciji homoseksualnosti iz dijagnostičke nomenklature.

 

ZNANSTVENA PODLOGA

Pojedinci koji bi LGTB populaciji željeli uskratiti ljudska i civilna prava dobivaju alergijsku reakciju na sam spomen 1973. godine. Odluka o micanju homoseksualnosti sa liste poremećaja nesumnjivo je utrla put jačanju prava seksualnih manjina. Danas, kada je izdanje statističko-dijagnostičkog priručnika iz te godine već zastarijelo i dalje nije prigušen glas onih koji su tu odluku neprestano pokušavali dovesti u pitanje, stavljajući u prvi plan teorije zavjere.

Svijetla reflektora padaju na američku psihologinju Evelyn Hooker i njezino istraživanje iz 1957. godine. Bilo je to prvo istraživanje koje je stavljalo naglasak na socijalni kriterij abnormalnosti, orijentirajući se na  homoseksualce koji nisu zatražili psihičku pomoć i koji normalno funkcioniraju u društvu. Evelyn Hooker nije iz inercije prihvatila nekada ustaljeni stav o patološkoj prirodi homoseksualnosti. Zanimalo ju je razlikuju li se homoseksualci od heteroseksualaca po stupnju socijalne prilagodbe. Stručnjaci koji su presudili o psihičkoj uravnoteženosti pojedinaca nisu bili upućeni u njihovu seksualnu orijentaciju. Primijenjena su 3 projektivna testa na grupu od 30 homoseksualaca i 30 heteroseksualaca sličnog stupnja obrazovanja, IQ-a i dobi. Nezavisni su stručnjaci u slučaju sva 3 testa zaključili da nema razlike u socijalnoj prilagođenosti između homoseksualaca i heteroseksualaca. Njezina je studija bila okidač, u lančanoj reakciji nizala su se slična istraživanja sa uvijek istim zaključkom: homoseksualnost per se nije psihopatološki fenomen i ne zahtijeva medicinski tretman.

 

PO ČEMU JE NEŠTO POREMEĆAJ?

Koliko god česte bile rasprave o psihologiji i psihopatologiji na laičkoj razini, sužen je prostor subjektivnih interpretacija. Sužen i u magli. Naime,  stvar je sa psihičkim poremećajima jednostavna, barem u jednom smislu. Postoje jasno zadani kriteriji abnormalnosti. Statistički, socijalni, subjektivni i medicinski. Ako su ispunjena barem dva, možemo govoriti o patologiji određenog fenomena. APA je 1973 godine odlučila skinuti dijagnostičku stigmu manjinskoj seksualnoj orijentaciji. Glas struke je presudio: homoseksualnosti nije mjesto u klasifikaciji psihičkih poremećaja.

 

SUBJEKTIVNI KRITERIJ ABNORMALNOSTI

U početku bijaše dvojba: je li homoseksualnost patološka inačina normalne ljudske seksualnosti ili jedno od ravnopravnih seksualnih opredjeljenja? Struka se usuglasila u stavu da homoseksualnost per se jednostavno ne ispunjava kriterije psihičkog poremećaja. To je samo i jedino jedan od oblika seksualnog ponašanja koji, sam po sebi, ne zahtjeva terapiju. Evelyn Hooker se u svom istraživanju pozabavila socijalnim kriterijem abnormalnosti, APA je dvojila oko kontroverznog subjektivnog kriterija. Normalno je ono što pojedinac prema vlastitom sudu smatra normalnim kod sebe ili drugih. Američki su psihijatri, stoga, odlučili ne zatvoriti vrata terapeutskih ordinacija onim homoseksualcima koji su u permanentnom stanju unutrašnjih konflikta zbog vlastitog seksualnog identiteta. Drugim riječima, uvedena je distinkcija između homoseksualnosti koju pojedinac prihvaća i one koju ne prihvaća. Za one koji se nikako ne mire sa svojom seksualnošću uvedena je nova dijagnostička etiketa, tzv, poremećaj seksualne orijentacije. Naglašeno je da se ta dijagnostička kategorija razlikuje od homoseksualnosti koja u svojoj osnovi nije poremećaj. Psihijatre nije zanimao fenomen homoseksualnosti nego posljedice koje ona u nekim slučajevima ostavlja na ličnost.

 

REPRODUKTIVNA FUNKCIJA

Ispunjavanje reproduktivne funkcije diktat je heteroseksualne većine u društvu. APA se u svojem službenom dokumentu iz 1973 godine duhovito obračunala sa onima koji propuštanje stvaranja vlastitog potomostva kroz heteroseksualni odnos smatraju sigurnim znakom socijalne neprilagođenosti i poremećenosti. Tako je APA u svom mišljenju navela da ako je neispunjavanje onog što se smatra optimalnim u nekom životnom području od strane većine kriterij nenormalnosti, onda se popis mora između ostalog  proširiti i na celibat (nemogućnost normalnog seksualnog funkcioniranja), vjerski fanatizam (dogmatsko i kruto poštivanje vjerske ideologije), rasizam (iracionalna mržnja prema određenim grupa), i muški šovinizam (iracionalno uvjerenje o inferiornosti žena).

 

Front se širi: 1986. godine maknuta je i dijagnoza tzv poremećaja seksualne orijentacije pri čemu je nestala svaka referenca na homoseksualnost u dijagnostičko-statističkom priručniku struke. Svoj obol jačanju prava LGTB osoba dala je i Svjetska zdravstvena organizacija koja je 17. Svibnja 1990. godine uklonila homoseksualnost s popisa međunarodne klasifikacije bolesti.  Danas se taj dan obilježava kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije.

Žene i dalje teško usklađuju profesionalni i obiteljski život

Posted on by sdadmin

Prevela Ljiljana Žegrec

Najnovije istraživanje Europskog instituta za rodnu ravnopravnost pokazalo je da, unatoč napretku u politici, uravnoteženost poslovnog i privatnog života za muškarce i žene ostaje nejednaka diljem Europe. Istraživanje upućuje na to da su žene one koje najviše skrbe o djeci i starijima u većini država članica Europske unije. Na taj su način žene u većoj mjeri suočene s problemom usklađivanja uloge one koja skrbi za obitelj i zaposlene osobe. Spomenuti sukob predstavlja propuštenu priliku za gospodarstvo i za pojedince.

Više žena nego muškaraca smanjuje broj svojih radnih sati kako bi se posvetile neformalnim oblicima skrbi u obitelji. Jedna trećina žena koja prekida svoj radni odnos kako bi pružila njegu kao glavni razlog navodi manjak takvih usluga na tržištu.

Prema ovom istraživanju, žene u radno sposobnim godinama provode tri sata više od muškaraca brinući se o djeci. Žene zaposlene na puno radno vrijeme koje istovremeno skrbe o nekome broje i značajno više sati od svojih muških partnera ako se u obzir uzme neformalni oblik skrbi izvan radnog vremena i smanjeni broj sati slobodnog vremena.

Posao na pola radnog vremena sve je učestaliji u zemljama članicama Europske unije, posebno među ženama. Smatra se da zaposlenje na pola radnog vremena omogućuje balansiranje posla i skrbi u obitelji. Međutim, posao na pola radnog vremena za razliku od posla na puno radno vrijeme ne pruža iste prilike za napredovanjem u karijeri i zbog toga kompromis između uspješne karijere i brige o djeci još uvijek nije pronađen.

 

Politika uravnoteženosti

Politika uravnoteženosti (engl. Reconciliation Policies) osmišljena je kako bi se smanjio sukob poslovnih i obiteljskih obaveza i osnažilo žensko sudjelovanje na tržištu rada bez destimulacije reprodukcije.

Direktiva Europske unije iz 1996. o rodiljnom dopustu za očeve dio je politike uravnoteženosti koja je usvojena u svim zemljama članicama EU. Međutim, pravni okviri ove politike razlikuju se diljem Europe, što utječe i na samu djelotvornost tog načela. Na primjer, ako je rodiljni dopust za oca prenosiv na majku ili ako je slabo plaćen, odaziv očeva bit će slab. Poslodavci isto tako mogu biti naklonjeniji muškim zaposlenicima, budući da postoji manja šansa da uz njih dolaze i troškovi zamjene.

U Švedskoj, Danskoj i Finskoj, gdje roditeljski dopust za oca nije prenosiv na majku, zabilježen je porast sudjelovanja očeva u roditeljskim obavezama i obuhvaća 20% dopusta uzetih u tu svrhu. Politika i zakoni uravnoteženosti također mogu pozitivno utjecati na gospodarstvo i pojedinačne živote ako su kvalitetno razvijeni. Sve zemlje članice bave se ovim problemom, no razlike se i dalje osjećaju.

  • Rodiljni dopust za majku je vrijeme kad buduća majka ne radi, a može primati naknadu, a on obuhvaća rođenje djeteta. Rodiljni dopust počinje neko vrijeme prije porođaja i završava nekoliko tjedana nakon toga, kad se majka vraća na posao.
  • Rodiljni dopust za oca obuhvaća plaćene ili neplaćene dane izvan rada dodijeljene ocu koji se brine za dojenče.
  • Roditeljski dopust definiran je kao individualno pravo radnika i radnica za odsustvo s posla zbog rođenja ili posvojenja djeteta kako bi omogućio brigu o djetetu najmanje 3 mjeseca sve do osme godine života, što određuju zemlje članice i/ili socijalni partneri. Roditeljski dopust razlikuje se od rodiljnog dopusta za majke i, tamo gdje postoji, za očeve.

Homofobija je sveprisutna u hrvatskom društvu

Posted on by sdadmin

Tijela državne uprave, poput Vlade i ministarstava, Međunarodni dan protiv homofobije trebali bi već sljedeće godine početi službeno obilježavati, baš kao što se to rade i europske institucije.

Na okruglom stolu ‘Zajedno protiv diskriminacije LGBT osoba’ organiziranom upravo u povodu Dana protiv homofobije u Kući ljudskih prava, predstojnica Vladinog ureda Helena Štimac Radin poručila je kako su prihvaćeni i drugi prijedlozi Centra za LGBT ravnopravnost. To uključuje i obavezno provođenje sustavne edukacije sudaca, državnih odvjetnika, liječnika, učitelja i profesora te policijskih službenika na unapređenju pružanja pomoći žrtvama nasilja i diskriminacije na temelju spolne orijentacije, kao i uključivanje LGBT organizacija u radna tijela za donošenje nacrta zakona, programa i strategija.

‘Treba educirati i političare’

‘Homofobija je sveprisutna u hrvatskom društvu, od ulice do Sabora’, rekao je predsjednik Savjeta za ljudska prava SDP-a i saborski zastupnik Šime Lučin, koji je ironično poručio da osim policije, liječnika i sudaca treba educirati i političare.

Tračak nade za pravdu

Kao najčešće spominjani primjer diskriminacije LGBT osoba ove godine sudionici okruglog stola spominjali su homofobičnu poruku predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića kada je rekao da dok je on na čelu Saveza, gay nogometaš neće moći igrati za reprezentaciju jer ‘nogomet na sreću igraju samo zdrave osobe’. Tračak nade za pravdu dao je Ured pučkog pravobranitelja koji je najavio da će se umiješati u drugostupanjski proces na stranu Centra za LGBT ravnopravnost koji najavljuje žalbu na nedavnu presudu Županijskog suda u Zagrebu.

‘Hrvatska nije učinila ništa za zaštitu prava transrodnih osoba, a pokušaji nekolicine saborskih zastupnika da to promijene nisu naišli ni na kakvo razumijevanje kod saborske većine. Danas je dan kada bismo trebali promišljati i o transfobiji’, poručio je Marko Jurčić iz Centra za LGBT ravnopravnost, ističući da je ostvarivanje i poštivanje temeljnih ljudskih prava, pa tako i prava LGBT osoba, ključno za zatvaranje famoznog Poglavlja 23, odnosno priključivanje Hrvatske Europskoj uniji.

Istaknuli su da su najveći problemi s kojima se susreću lezbijske, gayevi, biseksualne i transrodne osobe u Hrvatskoj – ogromna količina fizičkog nasilja, koja se posebno primjećuje i zbog djelovanja nasilnih ekstremističkih grupa i njihovih javnih poziva na linč i ubojstva. Pozivaju da svi koji primijete nasilje ili bilo kakvu diskriminaciju slučaj prijave udrugama te pravobraniteljici za ravnopravnost spolova i pučkom pravobranitelju.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org