Europska ratifikacija UN-ove konvencije o pravima osoba s invaliditetom

Europska unija je prošle godine u prosincu i službeno potvrdila Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, i tako postala prva međuvladina grupa koja je dala potpis nekom sporazumu o ljudskim pravima. Ovaj korak predstavlja veliki pomak prema jačanju ljudskih prava za sve Europljane/ke i stavlja invaliditet među najvažnije ljudskopravaške teme.

Yannis Vardakastanis, predsjednik European Disability Forum–a (EDF), naglasio je tom prigodom: “Europska unija nije samo napravila veliki korak u svojoj povijesti, već šalje i dobar primjer zemljama članicama koje još nisu ratificirale Konvenciju: vrijeme je sada da se posvetimo pravima osoba s invaliditetom.”

U Europskoj Uniji više od 80 milijuna osoba ima neki oblik invaliditeta, što predstavlja 15% stanovništva iz 27 zemalja. Još  uvijek 11 od 27 zemalja članica treba ratificirati Konvenciju.

Organizacije koje promiču prava osoba s invaliditetom, a koje su uložile iznimne napore u zagovaranju za ratifikaciju Konvencije, odale su i priznanje belgijskom predsjedništvu za čijeg je mandata Konvencija konačno i ratificirana.

UN-ova konvencija traži da svaka država članica konvencije mora utvrditi fokalnu točku za koordinaciju provedbe. Na europskoj razini, konkretni korak koji aktivisti za ljudska prava zahtijevaju je da to bude ured Generalnog tajništva Europske komisije koji mora osigurati provođenje Konvencije na svim razinama. Poziva se i buduće mađarsko predsjedništvo da aktivno radi na provedbi Konvencije jer to će poboljšati živote milijuna stanovnika EU s invaliditetom.

Sve institucije EU će od sada trebati implementirati vrijednosti Konvencije u sve zakone i aktivnosti koje provode, te staviti naglasak na invaliditet: od prijevoza do zaposlenja, od informacijskih i komunikacijskih tehnologija do razvojne suradnje. To ujedno znači i da će trebati prilagoditi pristup svojim zgradama, zapošljavanju i komunikaciji.

I Split svoju povorku ima

Lezbijska grupa Kontra, Iskorak i Domine u četvrtak, 13. siječnja, organiziraju konferenciju za medije na kojoj će najaviti niz aktivnosti usmjerenih na edukaciju javnosti o ljudskim pravima LGBT osoba u Splitu, uključujući prvu Split Pride manifestaciju koja će se održati u lipnju ove godine. Split Pride time bi se pridružio Zagreb Pride-u kao druga hrvatska povorka ponosa.

 

Prva hrvatska povorka ponosa, Zagreb Pride, održana je 2002. godine te se od tada održava svake godine početkom ljeta. Povorke ponosa održavaju se diljem svijeta od 1970. godine kao obljetnica sukoba građana i građanki s policijom ispred njujorškog kluba The Stonewall Inn, u četvrti Greenwich Village, u ulici Christopher u noći s 27. na 28. lipnja 1969., uglavnom u lipnju i srpnju i to pod različitim imenima, no najčešće kao “Pride” ili “Christopher Street Day” (“CSD”).  Pride povorke proširile su se diljem svijeta kao znak vidljivosti LGBT osoba i kao oblik sjećanja na prvu pobunu – na noć 28. lipnja u klubu Stonewall i ulici Christopher. Taj dan uzret je kao Međunarodni dan LGBTIQ ponosa, no prosvjedi dobivaju ime “Pride” tek od kraja ’70-ih godina, kada je lezbijska aktivistkinja Brenda Howard osmislila višednevnu manifestaciju koju je nazvala Pride Day. Do tada obljetnice Stonewalla sadržavale su ime Christopher Street, Gay Liberation/Freedom. Prva obljetnica održana je  u San Franciscu 1970. pod nazivom “Christopher Street Gay Liberation Day March”. Upravo zato Njemačkoj i Švicarskoj ova manifestacija zove se Christopher Street Day ili skraćeno CSD.

319.845

U razdoblju od siječnja do prosinca 2010. godine 146.627 nezaposlenih osoba ostvarilo je zapošljavanje, što je 23.832 osobe ili 19,4 % više nego u istom razdoblju 2009. godine.

Tijekom prosinca 2010. godine iz evidencije Zavoda zaposlene su 9.334 osobe (8.676 osoba temeljem ugovora o radu i 658 osoba po osnovi drugih oblika rada), što je za 1.436 osoba ili 18,2 % više nego u prosincu 2009. godine. Najviše je osoba zaposleno u djelatnostima: trgovina na veliko i malo (19,4% od ukupnoga broja zaposlenih), prerađivačka industrija (17,8 %), obrazovanje (9,2 %), djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (8,1 %) te građevinarstvo (7,4 %).

Gledano po županijama u zapošljavanju su predvodile Splitsko-dalmatinska, Grad Zagreb, Osječko-baranjska, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija.

U okviru Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja 2009.-2010. godine, provedbom mjera u nadležnosti Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje tijekom 2010. godine (do 31. prosinca) ukupno su zaposlene/obrazovane 13.392 osobe. Istodobno, provedbom mjera iz Nacionalnog programa za Rome/Akcijskog plana desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015. tijekom 2010. godine obuhvaćene su ukupno 304 osobe romske nacionalne manjine, od čega 84 (27,6 %) žene.

Rast nezaposlenosti ove je godine usporen u odnosu na prethodnu godinu – rast broja nezaposlenih na godišnjoj razini prošle je godine u kolovozu bio 14,4 % a ove godine 12,9 %. Krajem prosinca 2010. godine u Zavodu je evidentirano 319.845 nezaposlenih osoba, odnosno 7.495 osoba (2,4 %) više nego prethodni mjesec, a 28.300 osoba (9,7 %) više nego u prosincu 2009. godine.

 

Od ukupnoga broja nezaposlenih u prosincu 2010. bilo je 172.940 žena (s udjelom od 54,1 %) te 146.905 (45,9 %) muškaraca. Broj nezaposlenih žena povećao se 1,3 % u usporedbi s prethodnim mjesecom, a 4,7 % uspoređujući s istim mjesecom 2009. godine. Istodobno, broj nezaposlenih muškaraca povećao se 3,7 % u odnosu na prethodni mjesec, a 16,3 % u odnosu na prosinac 2009. godine.

 

Najveći apsolutni broj nezaposlenih osoba u prosincu 2010. imala je Splitsko-dalmatinska županija (40.777 ili 12,7 % od ukupnoga broja u Hrvatskoj) te Grad Zagreb (39.900 ili 12,5 %) i Osječko-baranjska županija (34.211 ili 10,7 %), a najmanji je broj nezaposlenih zabilježen u Ličko-senjskoj županiji (3.540 ili 1,1 %).

U odnosu na prethodni mjesec evidentirana je nezaposlenost povećana u svim županijama. Najveći porast nezaposlenosti evidentiran je u Istarskoj (6,8 %) i Dubrovačko-neretvanskoj županiji (6,1 %), a najmanji porast u Karlovačkoj (0,6 %) i Brodsko-posavskoj županiji (0,9 %).

U evidentiranoj nezaposlenosti prevladavaju osobe sa završenom trogodišnjom srednjom školom za zanimanja, odnosno školom za KV i VKV radnike, kojih je u prosincu 2010. bilo 110.863 ili 34,7 %. Potom slijede osobe s četverogodišnjom srednjom školom za zanimanja i gimnazijom (88.148 ili 27,6 %), osobe sa završenom osnovnom školom (72.907 ili 22,8 %) te osobe bez škole i s nezavršenom osnovnom školom (17.853 ili 5,6 %). Najmanje je nezaposlenih osoba sa završenim visokoškolskim obrazovanjem, i to: s fakultetom i akademijom 17.502 ili 5,5 % te s prvim stupnjem fakulteta, višom školom i stručnim studijem 12.572 ili 3,9 %.

Gledano prema dobi, mlade osobe do 24 godine čine 19,2 % ukupne registrirane nezaposlenosti (61.486 osoba), osobe srednje radne dobi od 25 do 49 godina 54,8 % (175.399 osoba), a osobe od 50 i više godina 25,9 % (82.960 osoba).

 

U prosincu 2010. u evidenciju nezaposlenih prijavilo se 26.735 osoba (8,7 % manje nego prethodnoga mjeseca te 5,0 % više nego u prosincu 2009. godine). Među novoprijavljenim osobama bilo je 3.005 osoba ili 11,2 % onih koji prvi puta traže zaposlenje te 23.730 ili 88,8 % osoba s radnim iskustvom. Ovoga je mjeseca izravno iz radnoga odnosa došlo 19.869 osoba (74,3 % od ukupnoga broja novoprijavljenih nezaposlenih osoba).

Najviše je novoprijavljenih osoba pristiglo iz djelatnosti: prerađivačka industrija (4.311 ili 18,2 %), građevinarstvo (3.887 ili 16,4 %), trgovina na veliko i malo (3.802 ili 16,0 %), pružanje smještaja, priprema i usluživanje hrane (3.531 ili 14,9 %) te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti (1.378 ili 5,8 %).

Iz evidentirane je nezaposlenosti otišlo ukupno 19.240 osoba (10,1 % manje nego prethodnoga mjeseca a 14,1 % više nego u prosincu 2009. godine). Zbog zapošljavanja (bilo po ugovoru o radu, ugovoru o djelu ili drugom obliku rada) evidenciju su napustile 9.334 osobe (48,5 %), a 9.906 osoba (51,5 %) izašlo je iz evidencije zbog ostalih razloga, npr. neredovitoga javljanja ili odjave s evidencije, nepridržavanja zakonskih odredbi, umirovljenja i sl.

U prosincu 2010. godine 83.121 nezaposlena osoba ili 26,0 % od ukupnoga broja nezaposlenih koristilo je novčanu naknadu. Broj korisnika novčane naknade povećao se u odnosu na prethodni mjesec za 6.539 osoba ili 8,5 %, a u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine taj se broj povećao za 1.533 osobe ili 1,9 %.

Kome trebaju veliki ideali

Druga polovica devedesetih bile su godine formiranja mog pogleda na svijet i život. Rat je završio, privatizacija uglavnom obavljena, zemljom upravlja Tuđmanova kamarila, a leševi te vlasti plivaju na sve strane. Jedino Feral i Stojedinica pokazuju svjetlo, put, nadu da može i mora biti drugačije, i pokazuju to puno više i žešće od bilo kakve formalne političke opozicije. Moja krhka adolescentska dob upijala je svaku pročitanu i izgovorenu riječ prihvaćajući ih kao apsolutne istine. Feral se nije bacao, on se brižljivo čuvao, a 101 se nije gasio. U vrijeme prosvjeda na Trgu bila sam još u dobi kada bez dopuštenja ne mogu izaći u grad pa sam sve slušala sjedeći na podu svoje srednjoškolske sobe. Zato sam mogla otići na koncert za spas Ferala početkom dvijetisućitih. To je bilo prije nego što se brižljivo njegovani kult ličnosti srušio.

Jednog sam dana kupila Feral i u njemu našla tekst o događaju kojem sam prisustvovala i čak možda (pravdajući njegovo visočanstvo Feral i danas) nije toliko ta informacija bila lažna koliko diletantski obrađena, zlonamjerno protumačena i pretenciozno iznesena. Čitala sam i čitala i čitala taj tekst, ali on uporno nije htio biti točan i besprijekoran kakvi bi tekstovi u Feralu morali biti. Stojedinica je počela gubiti svoj sjaj u mojim očima negdje sredinom dvijetisućitih kada je eter postao poligonom marketinga – što ekonomskog, što političkog. Sada više nisam sigurna da je ironija to što su oba glasnika slobode i demokracije pala nakon što smo se konačno riješili autoritarnih devedesetih. Možda od kulta stvaranog oko njih nismo vidjeli što se događa, i nismo željeli znati.

Kako god bilo, danas mi se čini da sam na neki način odrasla na lažnim idealima i sasvim pogrešno sam ljuta na Feral i 101 i ljude koji su, kako to već samo ljudi znaju, uništili i uprljali… Što zapravo? Nešto što su sami i stvorili. Bezrazložno, kao i mnogi, imam osjećaj da sam i ja stvarala te medije, da su oni i moje vlasništvo. A nisu. Naravno da nisu. Ne umanjujući njihov doprinos stvaranju koliko toliko normalne, slobodne i demokratske lijepe naše, to su bila samo dva medija, dva poduzeća, koja su imala neke vlasnike koji kao i svi drugi vlasnici na ovome svijetu imaju svoje interese, iracionalne ideje i taštine. Nekako je ispalo da je ovo zadnje prevladalo u slučaju Ferala i 101, ali vjerojatno i moraš biti poprilično tašt za ganjanje “istina” i razotkrivanje “laži”. Da im je na prvom mjestu bio samo interes, onda bi i oni, kao mnogi drugi, bili sasvim zadovoljni sa “sisama i guzicama” na naslovnicama i jeftinim pošalicama u eteru.

Nije da je cijela generacija ogrezla u cinizmu samo zato što su nam Idoli i Učitelji završili u stečaju s pokojom kaznenom prijavom, ali definitivno su tome pomogli. I to ne zato što su i sami promovirali cinizam kao životni pogleda na svijet, nego zato što su postali one laži koje su razotkrivali.

Mijenjam svijet: “I ja sam Ciganka”

U subotu, 15. siječnja, od 10.45 sati na HTV1 pogledajte novu epizodu serijala “Mijenjam svijet”.

Uz pomoć nekoliko prijatelja i volontera, Anita i Blaženka osnovale su udrugu koja malim Romima pomaže u učenju i pisanju zadaća. Dvije prijateljice još su u osnovnoj školi u zagrebačkom naselju Dubec pomagale slabijim učenicima, među kojima je bilo i mnogo romske djece. Odrastajući u multikulturalnoj sredini, Blaženka i Anita, koja je i sama Romkinja, rano su uvidjele poteškoće na koje mladi Romi nailaze u svom odrastanju i školovanju. Pomažući im u učenju, one žele izgraditi njihovo samopouzdanje i pomoći im da ostvare svoje životne ciljeve, bez obzira na predrasude i uloge koje im je društvo namijenilo.

  • Scenarij:  Nevenka Sablić
  • Snimatelj:  Hrvoje Franjić
  • Redatelj:  Saša Ban
  • Produkcija:  Hulahop
  • Urednica:  Gordana Mrđen

Roditelj 1 i Roditelj 2

State Department je najavio kako će s američkih putovnica izbrisati kategorije majke i oca te unijeti kategorije roditelja 1 i roditelja 2. Aktivisti za prava homoseksualnih osoba likuju zbog ove odluke, dok su konzervativci napali odluku kao nelegalnu tvrdeći kako zakon definira brak kao “zajednicu muškarca i žene” te kako je ova odluka samo dio propagandne mašinerije koja polako mijenja definiciju braka.

State Department tvrdi da je riječ o unaprijeđenju terminologije kako bi se u putovnicama našao točniji opis djetetovih roditelja te uvažilo postojanje različitih oblika obitelji.

“Mijenjanjem pojmova majka i otac u termin roditelj omogućava različitim tipovima pobitelji da zatraže putovnice za svoju djecu, a bez osjećaja da ih država ne priznaje kao obitelji. Najbolja stvar koju možemo učiniti je da podupiremo ljude koji odgajaju djecu u stabilnim obiteljima ispunjenim ljubavlju” izjavila je Jennifer Chrisler, izvršna direktorica Family Equality Council-a koja je zagovarala ove promjene unazad nekoliko godina.

Nove putovnice biti će dostupne kroz mjesec dana.